Osvrt na Europsko prvenstvo: It’s coming to Rome

Prije 10 dana završilo je Europsko nogometno prvenstvo. Nakon prave drame koju smo mogli gledati u finalu, Italija je slavila protiv Engleske te se okitila titulom Europskog prvaka. Ovo prvenstvo će se pamtiti po mnogočemu, ali najprije po rekordnih 11 autogolova, više nego na ostalim prvenstvima zajedno te čak 7 promašenih jedanaesteraca.

Ovo prvenstvo bilo je po mnogočemu nelogično i nepošteno. UEFA je, to su sada u službenom priopćenju i priznali, donijela krivu odluku pri dodjeli domaćinstva čak 11 zemalja. Tako su neke reprezentacije, poput Hrvatske, sve utakmice odigrale u gostima, neke poput Italije su pola-pola, a neke poput Engleske su pak, sve osim jedne utakmice, igrale doma. Također, jasno je da su krivu odluku donijeli i pri proširivanju Eura na 24 reprezentacije zbog jasnog manjka kvalitete, ali i pri svim svojim bezuspješnim pokušajima da maknu politiku od sporta raznim zabranama poput zabrane traka u LGBT bojama.

Ipak, neki će ovo prvenstvo pamtiti bolje od drugih. Talijani će ga pamtiti vječno, ali će ono zasigurno biti urezano i u sjećanja mnogih drugih reprezentacija, poput Danske koja je izborila polufinale, ili, recimo, Sjeverne Makedonije kojoj je ovo bio debi na velikim natjecanjima, a tamo je zavladala tolika euforija da su se stvorili astronomski redovi za kupnju albuma sa sličicima, a u njima se našao čak i njihov izbornik Blagoja Milevski. Krenimo redom.

1. kolo grupne faze

Samo prvenstvo otvorili su, kakve li simbolike, Talijani na Olimpijskom stadionu u Rimu protiv Turske. Otvaranje Eura bilo je obilježeno sjajnom izvedbom Puccinijeve opere Turandot, odnosno arije Nessun dorma iz završnog čina te opere, u režiji Andree Bocellija.


Talijani su potpuno izdominirali Turke, a o tome najbolje govori činjenica da su Talijani uputili čak 25 šuteva. Turska obrana, sastavljena od zaista respektabilnih imena, izgledala je potpuno pogubljeno. Italija je lagano slavila s 3:0.

Drugi dan otvoren je sjajnom velškom igrom protiv Švicarske te njihovim vrlo važnim bodom. Odmah isti dan uslijedio je horor. Srčani zastoj doživio je najbolji danski igrač te njihova glavna zvijezda, Christian Eriksen. Tada ga njegov suigrač, Simon Kjaer, okreće na bok te mu vadi jezik iz usta i potencijalno mu spasio život postavši time heroj dana. Osim toga, Thomas Delaney je poredao igrače oko njega da kamere ne mogu snimiti taj događaj. Utakmica je prekinuta, ali kada je nastavljena Danci su bili toliko pod šokom da su izgubili od, inače slabije, Finske. Njihova šokiranost mogla se primijetiti i kod slabije reakcije golmana Schmeichela kod gola, ali i u kasnijim utakmicama. Isti dan vidjeli i smo utakmicu Belgija-Rusija koja je po mnogočemu sličila na onu između Italije i Turske. Suverena dominacija Belgija, loša obrana Rusije te rezultat 3:0.

Onda je sljedeći dan bilo ono što su svi Hrvati čekali. Utakmica s Engleskom na Wembleyu gdje je Hrvatska izgledala zaista loše te nije uspjevala povezati vezni red i napad, a više o toj utakmici možete pročitati ovdje. U toj utakmici vidjeli smo i dvije zvijezde u usponu. Jude Bellingham kao najmlađi ikad na Euru te Joško Gvardiol kao najmlađi Hrvat ikad na Euru. U ostalim utakmicama dana vidjeli smo kako je Austrija, predvođena maestralnim gospodarom veznog reda Davidom Alabom, pomela impresionirane Makedonce te sjajnu utakmicu u kojoj je Nizozemska ispustila 2:0 protiv Ukrajine, ali ipak došla do pobjede. Na toj utakmici, nizozemski veteran među vratnicama, Martin Stekelenburg postao je, pak, najstariji igrač ikad na Euru.

Četvrti dan vidjeli smo odličnu Češku koja je dobila Škortsku te još bolji gol Patricka Schicka s čak 45 metara koji je na kraju proglašen najboljim golom prvenstva. U drugoj utakmici dana Slovaci su neočekivano pobijedili Poljsku, a Robert Lewandowski nije izgledao ni približno kao onaj napadač Bayerna. Taj dan su igrali i Španjolci, koje je neposredno prije prvenstva poharao koronavirus, te se taj nedostatak treninga itekako osjetio na remiju sa Švedskom. Španjolska je u toj utakmici dominirala, imala čak 75% lopte, ali sjajni golman Robin Olsen jednostavno nije dao da lopta uđe u gol. Po promašajima se posebno istaknuo Alvaro Morata.

Zadnji dan prvog kola obilježila je brutalna dominacija Francuske, a posebno njihovog veznog reda Kante-Rabiot-Pogba protiv Njemačke, ali i hrabra mađarska obrana koja je, unatoč porazu od 3:0, sve do 84. minute držala 0:0 s Portugalom.

2. kolo grupne faze

Prvi dan drugog kola imali smo prilike vidjeti ponovno kriminalnu Tursku, koju je ovaj puta višestruko nadigrao Wales, te malo bolje izdanje Rusije koja je pobijedila Finsku. Ipak, vidjeli smo i nešto posebno. Italija je s 3-0 razbila vrlo jaku Švicarsku te time nagovijestila velike stvari. Već tada su krenule priče o potencijalnom talijanskom osvajanju Eura.

Drugi dan drugog kola mogli smo vidjeti jednu od većih zabluda ovog eura. Nizozemska je svladala Austriju s 2-0, a uzevši u obzir da je Austrija vrlo dobro izgledala u prvom kolu krenule su priče i o Nizozemcima kao potencijalnim prvacima. Kakva greška. Od ostalih utakmica, Danska je i dalje bila pod šokom izgubivši od Belgije s 2-1 te su svi mislili kako je šteta da se to s Eriksenom dogodilo jer će sada sjajna generacija danskih igrača ispasti u skupini. Također greška. Za kraj dana, dodajmo da je Ukrajina dobila Sjevernu Makedoniju s 2-1.

Treći dan je ponovno bio onaj naš. Na redu je bio susret s Češkom. Hrvatska je ponovno izgledala blijedo prvenstveno zbog krivih Dalićevih odluka, pa su hrvatski navijači imali razloga za zabrinutost. Iako je Hrvatska uzela taj jedan bod, bilo je puno pitanja kao što su: Zašto Hrvatska igra na centaršuteve ako je u šesnaestercu Dalić postavio samo niskog Rebića? ili Zašto Perišić na desnom krilu? Zašto su Modrić i Kovačić igrali defenzivne vezne ako se, barem Češku, ako već ne Englesku moglo napasti i tako dalje. Situacija u grupi dodatno se zakomplicirala kada je Škotska, na najveću moguću radost svojih navijača, uzela bod Engleskoj na Wembleyu. U zadnjoj utakmici, Švedska je pobijedila Slovačku 1:0.

Sljedeći je dan na red opet došla skupina smrti. Posebno zanimljiv bio je derbi Njemačke i Portugala koji su Nijemci, uz pomoć dva portugalska autogola u tri minute, dobili s 4-2. U toj utakmici Njemačka je radila sve što je Hrvatska trebala, a nije. Jasno izrađene strukture u otvaranju napada, okupacija međulinijskog prostora, odlična prebacivanja strana… U drugoj utakmici skupine mađarska obrana ponovno je odigrala briljantnu utakmicu, ali su ovaj puta za svoj rad i nagrađeni jer su odigrali 1-1 s fantastičnom Francuskom. Dodajmo i da je Španjolska ponovno imala problema s realizacijom, a ponovno je i propustila uzeti sva tri boda odigravši 1-1 s Poljskom,

3. kolo grupne faze

Na početku trećeg kola Italija je ponovno izgledala kao ozbiljna momčad jer je, unatoč izostanku većine igrač iz prve postave radi odmora, pokazala jasne mehanizme u igri koje krase ovu momčad Roberta Mancinija. S druge strane, Turska je još jednom pokazala da joj na ovom Euru nije mjesto. Dakle, iz skupine A dalje je otišla Italija s maksimalnih devet bodova te Švicarska i Wales s četiri.

U finišu grupe B Nizozemska je opet odigrala vrhunsku utakmicu protiv Sjeverne Makedonije te je tad bilo jasno da su ozbiljni kandidati za naslov. Austrija je dobila Ukrajinu s 1-0 te su dalje prošli samo Nizozemska i Austrija.

U grupi C konačno smo mogli vidjeti nešto što je svim nogometnim fanovima izmamilo osmijeh na lica. Danski igrači su se oporavili od prvotnog šoka te maestralnom pobjedom od 4-1 protiv Rusije, ipak prošli dalje. Uz njih, prošla je samo Belgija dok je Finska, uz Ukrajinu, kompletirala listu jedinih reprezentacija koje su bile treće, a nisu prošle dalje.

Sljedećeg dana Hrvatsku je čekao dan D. Škotska je morala pasti, a pala je, itekako je pala. Dalić je konačno svim igračima dao svoje prave pozicije, ubacio je Vlašića kao međulinijsku opasnost te blokirao najjače škotsko oružje, igru po boku, a pogotovo onom lijevom gdje je bio Andrew Robertson. Uz to, i velemajstorski gol Luke Modrića Hrvatska je, uz Češku i Englesku, na koncu dala sreću svojim navijačima te izborila osminu finala.

U grupi E španjolski nišani su se konačno primirili zabivši jadnoj Slovačkoj čak pet golova, a Švedska je došla do prvog mjesta zahvaljujući pogotku Viktora Claessona u 94. minuti utakmice protiv Poljske. Tim golom su Poljaci ispali, a na našu žalost, Hrvatska je išla na Španjolsku umjesto na Švedsku.

U zadnjoj skupini F, toj popularno zvanoj skupini smrti, bilo je neizvjesno do posljednjeg sučevog zvižduka. Mađari su opet igrali iznad svih očekivanja te su, do 84. minute i gola Leona Goretzke, vodili protiv Njemačke usred Allianz arene i imali prolaz u svojim rukama. Ipak, spojem tog pogotka i dva puta ispuštene francuske prednosti protiv Portugala, spletom nesretnih okolnosti, ipak su otišli put Budimpešte umjesto osmine finala.

Osmina finala

U prvoj utakmici osmine finala, onoj između Danske i Walesa, vidjeli smo totalno preporođenu Dansku koja je izgledala, ne samo kao da se oporavila od Eriksenove ozljede, već kao da ju je ta ozljeda još više motivirala. Isprašili su jadne Velšane s 4:0 i postali prva reprezentacija u povijesti Europskih prvenstava koja je zabila četiri gola dvije utakmice za redom. Velike stvari su bile na putu.

U drugoj utakmici dana još je jednom pokazano da centimetri život znače. Austrijanci su hrabro držali 0-0 u utakmici s Talijanima, a onda je u 65. Marko Arnautović zabio. Tek nakon što su Austrijanci bili dvije minute u ekstazi, ukazao se VAR i glavni sudac Taylor otišao je provjeriti jeli gol regularan. Gol je poništen zbog vrlo malog zaleđa, a Austrijanci su, unatoč emocionalnom pražnjenju u tim trenutcima, izdražli sve do produžetaka gdje su ipak posustali te su poraženi s 2-1.

Sljedećeg dana pokazalo se zašto su svi bili u krivu kada su spominjali Nizozemsku u kontekstu prvaka Europe. Protiv Češke su odigrali kriminalno loše, a pokazalo se da im je to u genima. Naime, Nizozemska je četiri puta u povijesti Eura dobila crveni karton. Dva puta protiv Čehoslovačke te dva puta protiv Češke. Kako bilo, Nizozemska je izgubila s 2-0, Schick je opet bio sjajan, a nizozemski izbornik Frank de Boer dobio je otkaz.

Onda je na red došla utakmica koju su svi čekali. Prva utakmica u kojoj igraju dvije jake momčadi, Belgija i Portugal. Belgija je, unantoč izostanku najboljeg igrača Kevina de Bruynea, bila bolja cijelu utakmicu te zasluženo slavila. Ovime je sasvim jasno postalo da Portugal vuče neke dublje probleme još od osvajanja Eura 2016. Naime, 2018. su ju centimetri dijelili od ispadanja u skupini s Marokom i Iranom, a na ovom Euru su, tek, jedva pobijedili Mađare, uzeli bod opuštenim Francuzima, a u preostale dvije utakmice nisu pokazali ništa.

Onda je na red došao najluđi dan na ovom cijelom prvenstvu. Završio je ludo, točno onako kako je i započelo. Hrvatska je povela u 20. minuti utakmice autogolom Pedrija s čak 45 metara nakon kardinalne pogreške vratara Unaija Simona. Nažalost, Španjolska tada potpuno preuzima inicijativu te do 57. minute dolazi do 2-1, a kada je 20 minuta kasnije Ferran Torres zabio za 3-1 svi smo vidjeli da je gotovo. Stvar je u tome što nije bilo. Španjolska je do tada nabijala visok tempo utakmice te su oba izbornika bila prinuđena napraviti dosta izmjena što je rezultiralo gubitkom određenih mehanizama u igri. To je za Hrvatsku bila sjajna stvar jer ih ona ionako baš i nije imala dok je Španjolska svoje izgubila. Dodatno, u igru su ušli Ante Budimir i Mario Pašalić, čovjek koji se odlično snalazi u skoku i čovjek koji odlično ulazi u šesnaesterac iz drugog plana , a kako je Hrvatska tada igrala na centaršuteve, tako je došla i do 3:3. Ipak, Španjolska se sabrala i upravo su ostaci tih mehanizama odnosno hrvatski kaos u tome (vidi Brekalo na beku) odigrali ključnu ulogu u prolasku Španjolske dalje. Ovo je bila tek druga utakmica u povijesti Eura u kojoj je viđeno barem osam golova. Prvu su odigrali Jugoslavija i Francuska još davne 1960.

Onda smo drugoj utakmici dana vidjeli još jednu takvu utakmicu koja je po mnogočemu podsjećala na ovu prijašnju. Švicarska je povela, ali je Francuska do 60. minute okrenula rezultat te vodila s 2-1. Kada je u 75. minuti Pogba zabio za 3-1 svi smo vidjeli da je gotovo. Stvar je u tome što nije bilo. Švicarska je na balkanski pogon Seferovića i Gavranovića u sudačkoj nadoknadi došla do 3-3 i produžetaka. Tamo, za razliku od prethodne utakmice, nije bilo golova, pa su se pucali penali. Prvih devet izvođača bilo je sigurno, ali je onda ključni deseti promašio najsigurniji francuski izvođač i njihova najveća zvijezda, Kylian Mbappe. Švicarska je šokirala cijeli svijet, a toliko slavni susret susret Francuske i Španjolske, nije se dogodio.

Iza toga čekao nas je još jedan spektakl između Engleske i Njemačke. U prvom poluvremenu su obje reprezentacije igrale oprezno, a treba izdvojiti da je ovim nastupom engleski dečko Bukayo Saka postao tek treći tinejdžer, nakon Rooneya i Owena, koji je za Englesku startao u nokaut fazi velikog natjecanja. Nakon što je Southgate ubacio Grealisha u 69. minuti, ovaj mu je to višestruko vratio, kreiravši akciju iz koje je Raheem Sterling zabio za 1-0. Drugi gol zabio je Kane, a engleska obrana predvođena vrhunskim Harry Maguierom lagano je sačuvala tih 2-0 te je tim porazom Joachim Low, nakon 198 utakmica te osvojenog Svjetskog prvenstva i Konfederacijskog kupa, svoje mjesto na klupi Njemačke prepustio Hansiju Fiicku koji je ovo ljeto napustio Bayern. Njemačku reprezentaciju napustila je i još jedna legenda, Toni Kroos.

U zadnjoj utakmici osmine finala vidjeli smo još jednu ludnicu. Švedska i Ukrajina su zabile svaka po gol još u prvom poluvremenu, a taj je rezultat stajao sve do, vjerovali ili ne, 121. minute kada je Artem Dovbyk, s igračem više nakon crvenog kartona Danielsona, odveo Ukrajinu u četvrtinale i susret s Engleskom koja je tad prvi puta igrala izvan Wembleya.

Četvrtfinala

Činjenica da su prvo četvrtfinale otvorile ekipe koje su odigrale su odigrale najzanimljivije dvije utakmice osmine finala mnogim je nogometnim fanovima zagolicalo maštu. Utakmica Švicarske i Španjolske otvorena je kako drukčije nego autogolom. Švicarci su prije, ali i za vrijeme utakmice imali gomilu nesreće. Prvo su morali startati bez svog najboljeg igrača Granita Xhake, a onda im se ozljedio i ponajbolji igrač Breel Embolo. Autogol je zabio igrač koji je zamijenio Xhaku, Denis Zakaria, a kako su Španjolci tradicionalno kontrolirali posjed, svi su mislili da je ovo riješena utakmica.

Ipak, na dodavanje Rema Freulera Švicarska je u 68. minuti putem Xherdana Shaqirija došla do 1-1. Onda se u 77. minuti dogodio prvi slučaj kada su navijači na ovom Euru iskazali ljutnju prema VAR-u. Engleski sudac Michael Oliver je, nakon najblaže rečeno dvojbene situacije, pokazao crveni karton asistentu za gol Remu Freuleru. Navijači su opet pomislili kako je utakmica riješena, ali hrabra švicarska obrana se nije dala.

Uspjeli su izdržati ostatak utakmice, ali i produžetke unatoč činjenici da su šutevi u produžetcima bili nevjerojatnih 17:0. Španjolci su imali više od 70% lopte, a Švicarska je unatoč tome, predvođena svojim golmanom Yannom Sommerom koji je tek prije par dana obranio onaj penal Mbappeu, odoljevala napadima.

Ipak, pri izvođenju jedanesteraca, Švicarci više nisu imali snage te je Španjolska jedva uspjela izvojevati pobjedu i prolazak u polufinale.

U drugom četvrtfinalu vidjeli smo pravi nogometni praznik. Susret Belgije i Italije. Do sada se na ovom prvenstvu belgijske mane uopće nisu mogle vidjeti, ali kad su oni naletjeli na Mancinijev stroj, upravo su te mane izašle na vidjelo. Belgija u ovom susretu uopće nije imala povezane linije koje su ponekad stajale i na 30 metara razmaka jedna od druge.

Italija je, pak, radila odlično stvari koje Belgija nije i napadali su vrlo efikasno preko lijevog krila na način da je Leonardo Spinazzola ostajao visoko te time omogućio Lorenzu Insigneu ulazak u sredinu. Upravo tako pao je drugi gol kojim su, nakon odličnog šuta Barelle 10 minuta ranije, Talijani poveli s 2-0.

Italija je i dalje, ponajviše preko sjajnih Jorginha i Verattija, kontrolirala utakmicu, a iako je Belgija preko Lukakua smanjila na 2-1 te utakmici donijela malo drame, Talijani su utakmicu relativno lagano priveli kraju i napravili još jedan veliki korak k tituli.

Treća utakmica polufinala ponudila nam je kvalitetom najslabiju utakmicu, ali većina nogometnih navijača svim srcem je navijalo za Dansku protiv Češke upravo zbog teške ozljede Eriksena. Danci su, preko Thomasa  Delaneya i velikog talenta Kaspera Dolberga, došli do 2-0, a kakvu-takvu nadu Česima je donio njihov najbolji igrač Patrick Schick. Ipak, utakmica je završila 2-1, a Danci su se pretvorili u Hrvatsku iz 2018.

Zadnja utakmica četvrtfinala između Engleske i Ukrajine bila je jedina utakmica koju je Engleska odigrala van Wembleya, ali to se uopće nije osjetilo. Ukrajina je brutalno razvaljena s 4-0, a heroj dana bio je sjajni Luke Shaw koji je upisao tri asistencije, pritom odigravši duge lopte sa stopostotnom točnošću te ne izgubivši ni jedan duel. Kasnije, nakon prvenstva izašao je podatak da je cijelo prvenstvo odigrao sa slomljenim rebrima. Što reći…

Polufinala

Ova utakmica između Engleske i Ukrajine bila je posljednja u kojoj nismo gledali produžetke te posljednja bez drame. Od tada nas je čekala sama krema nogometa, a prvi su na teren izašli Talijani i Španjolci. Prije utakmice puno se pričalo koja će ekipa preuzeti inicijativu, a na kraju su to uspjeli Španjolci. Možda i ključne zasluge idu tek 18-godišnjem klincu Pedriju koji je u proteklih 239 dana odigrao nevjerojatnih 68 utakmica (u prosjeku svaka četiri dana), ali znakove umora uopće nije pokazivao. Čovjek je odigrao 93. minute, a u njima je kao veznjak ostvario nezamislivu točnost dodavanja od 100%.

Ipak, nešto se pitalo i Talijane. Španjolska je odradila vrhunski posao markirajući Jorginha i Verratija preko kojih Talijani grade napad, ali to je samo dio posla koji morate odraditi ako želite slomiti Talijane. Problem je što je Španjolska mislila da je to sve što treba napraviti. Italiji je trebalo više od pola utakmice da se adaptira, ali su to nekako uspjeli izvesti. Poveli su 1-0 preko Chiese, ali je ubrzo stigao odgovor Morate. Španjolska je i dalje držala posjed, ali nikako nije uspjevala probiti talijansku obranu. To nije niti čudno kad se pogleda da su talijanski stoperi Leonardo Bonucci i Giorgio Chiellini koji igraju zajedno valjda cijeli život. I sam Bonucci je izjavio da „bolje poznaje Chiellinija nego svoju ženu.“

Kako god, u izvođenju jedanaesteraca, odlučivale su nijanse, a ovog puta bolji su bili Talijani. Time su došli na korak do povijesnog uspjeha. Pogotovo bi on značio za Chiellinija koji cijelu karijeru igra na vrhunskoj razini, ali u životu nije osvojio neki veliki trofej izvan nacionalnih natjecanja.

Druga utakmica polufinala gotovo svim nogometnim fanovima van Engleske izmamila je ljute i bijesne obrise lica. Prvo je objavljeno kako će Engleska i Danska igrati na Wembleyu, a zatim i kako niti jedan danski državljanin ne može ući u Ujedninjeno Kraljevstvo bez 10-dnevne karantene što je značilo da će Danci igrati pred punim Wembleyem engleskih navijača. Istovremeno, svi gosti koji su dolazili kao UEFA-ina delegacija te svi ljudi iz svečane lože taj proces nisu morali prolaziti. Dvostruki standardi…Međutim, ono što je poslije uslijedilo bilo je nemjerljivo gore.

Danska je povela nakon samo pola sata nakon odličnog gola iz slobodnjaka Mikkela Damsgaarda te bacila nogometni svijet u trans. Nevjerojatno zvuiči podatak da je Englezima ovo bio prvi primljeni gol na ovom Euru uopće. Tada Southgate radi nešto što još na ovom Euru nismo vidjeli. Naime, Engleska je krenula igrati ofanzivno. Pokazala je ne samo da to može, već i da to radi jako dobro i možda je stvarno šteta što je Southgate toliko žrtvovao taj sjajni napad zbog vrhunske obrane. Danska obrana pod vodstvom sjajnog Simona Kjaera i Andereasa Christensena našla se pod velikom kušnjom. Nije izdržala. Mi smo opet vidjeli autogol, ovaj put od upravo spomenutog Kjaera.

Engleska se počela otvarati primarno pomoću svojih veznjaka Kalvina Phillipsa i Declana Ricea koji se na neriješenom rezulatu nisu micali horizontalno več samo vertikalno. Kada su svojim kretnjama počeli odvlačiti danske veznjake, engleska je pokazala širok spektar akcija koje ima u rukavu i relativno je lagano dolazila do danskog gola. Problem je bio što je time gubila obrambenu stabilnost po izgubljenoj lopti, pa se Southgate odlučio ponovno povući nakon 1:1 i otišli smo u produžetak.

Tamo se dogodila jedna od najsramotnijih stvari u povijesti Eura. Nakon ne sumnjivog, nego nepostojećeg, faula Mikkela Jensena nad Raheemom Sterlingom engleskoj je dosuđen penal koji je promašio Harry Kane, ali ga pospremio iz odbijanca i plasirao englesku u veliko finale. Bijes nogometnog svijeta na suca Makkeliea bio je neizreciv, a on je, za nagradu, dobio mjesto u VAR sobi u finalnoj utakmici. Toliko o jednakom polažaju svih reprezentacija na Euru.

Grande finale

Mislim da se ovolika pristranost hrvatske nogometne javnosti, osim finala u Rusiji, nije mogla vidjeti nikad. Apsolutno cijela nacija, kao i ostatak svijeta, svim je srcem navijao za Italiju. Dobro, možda ne baš za Italiju već više da Englezi izgube. Na ogromnu sreću to se i dogodilo te su mnogi zaurlali: „Ima pravde!“

Southgate je, ponovno, utakmicu postavio vrlo defanzivno i to mu apsolutno svi Englezi danas zamjeraju. Poručuju mu da je opet ispao kukavica baš kao one 1996. kada je, na turniru na kojem je nastala pjesma Three lions popularno zvana It’s coming home, u polufinalu protiv Njemačke promašio ključni penal pucavši, kao da se prepao svijeta, ravno u golmana. Ponovno je postavio defenzivni nogomet, ali se na početku činilo da se to i isplatilo.

Engleska je, preko svog heroja sa slomljenim rebrima Lukea Shawa, postigla najbrži gol u povijesti finala Eura i nakon toga se potpuno bacila u obranu. Obzirom da za Italiju igraju majstor kontrole posjeda Marco Veratti i majstor dijagonala Jorginho, braniti se 90. minuta protiv te momčadi bilo je nemoguće. Naposljetku je gol zabio Bonucci, a mi, niti nakon produžetaka, nismo dobili pobjednika. Ovom je utakmicom zaključena statistika prema kojom je, prvi puta u povijesti Eura, više od pola utakmice knockout faze završeno nakon produžetaka ili penala.

Netom prije kraja produžetaka, Southgate je ubacio svoje adute za pucanje penala. Ono što je bilo zanimljivo jest da je šutiranje, osim prvoj dvojici, povjerio mladim igračima bez puno iskustva. To su bili Jadon Sancho, Marcus Rashford te Bukayo Saka. Svi odreda su promašili, a Italija je postala europski prvak. Slogan It’s coming home službeno je pretvoren u It’s coming to Rome!

Da stvar bude gora, sva trojica igrača koja su promašili jedanaesterce tamne su puti, tako da je englesku potresao novi val rasizma. Rashfordu je u Manchesteru mural, koji je napravljen kada se Rashford zalagao za besplatne obroke za sve školarce, uništen rasističkim ispadima, a i ostalim igračima se uvredama prijetilo smrću. Osim toga, engleski su navijači pokazali svoju vandalsku stranu kada su njih tisuće na utakmicu uletjeli bez karte pritom napravivši ogromne nerede po gradu.

No, bacimo se mi na pozitivnu stranu ove priče. Malo što utjelovljuje ovu Italiju bolje nego izjava Leonarda Spinazzole. Spinazzola je, inače, doživio tešku ozljedu prilikom jednog sprinta zbog kojeg je morao propustiti ostatak Eura, a do tada je bio jedan od ključnih talijanskih igrača te je uvršten u idealnih 11. On je rekao: „Da mogu vratiti vrijeme opet bih krenuo u taj sprint, takva su pravila Azzura, moraš dati sve od sebe za suigrače.“ Ima tu još puno neopjevanih heroja kao što je golman Gianluigi Donnarumma koji je svojim vrhunskim obranama uvelike pomogao Italiji da dođe do titule, a također je uvršten u prvih 11 prvenstva. Tu bih izdvojio i Roberta Mancinija koji je preuzeo Italiju nakon najgoreg razdoblja u povijesti kada se prvi put ikad nisu plasirali na Svjetsko prvenstvo. Za samo tri godine on je postao europski prvak pritom transformiravši tradicionalnu defenzivnu Italiju u napadačku momčad. Još ljepši potez napravio je 2019. kada je njegovom dugogodišnjem najboljem prijatelju, Gianluci Vialliju dijagnosticiran rak, a on ga je, unatoč tome, pozvao u reprezentaciju kao pomoćnog trenera. Zajedno su pobijedili Viallijev rak, a dvije godine kasnije i ostatak Europe. A sve je moglo biti drukčije samo da je u onoj utakmici osmine finala Marko Arnautović bio u dozvoljenoj poziciji prilikom gola te da je Italija ispala od Austrije.

Ipak, jedno ime se ističe više od drugih. Giorgio Chiellini je ovo zaslužio. Cijeli je život vjeran jednoj ekipi te se uvijek odaziva u reprezentaciju, a zauzvrat nije dobio ništa. Slika na kojoj povlači Bukaya Saku kako bi spriječio kontru dovoljno govori o njegovoj požrtvovnosti. Još više govori činjenica da je više od 30 puta u životu lomio nos. Danas je zaplakao nad peharom, a kasnije ga je i odnio doma te s njim, umjesto sa ženom, proveo noć u krevetu. Nemamo ništa drugo za dodati osim „Lijepo sanjanj ikono.”

Komentari