Zašto je gnjusno kad HDZ krivi Milanovića da je provociranjem Bošnjaka pomogao Komšiću?

Tom Dubravec/Cropix

Vrlo je mučno bilo slušati izjave pojedinaca iz hrvatskog HDZ-a o tomu da je Zoran Milanović naljutio Bošnjake svojim izjavama i tako njihove glasove okrenuo prema Željku Komšiću.

Piše: Ivan Crnjac, Bild.ba

Nekoliko dana prije izbora u BiH premijer osobno pa potom i hrvatska vlada na Twitteru su se pohvalili kako su oni, eto, sve dogovorili sa Schmidtom, ali je onda uletio Zoran Milanović, izvrijeđao Schmidta pa je ovaj reterirao i odustao od izmjena Izbornoga zakona.

Upravo ta izjava je, vjerojatno, potaknula dobar dio Komšićevih glasača da ga podrže na izborima kako bi spriječili “agresorsku i uzp-ovsku Hrvatsku” da se “miješa u unutrašnja pitanja BiH”.



Isti taj HDZ koji je, dakle, nekoliko dana pred izbore izjavio nešto ovako i tako izravno dao vjetar u leđa Komšiću – optužuje Zorana Milanovića da je antagonizirao Bošnjake pa su oni, eto, iz ljutnje, odlučili dati glas Komšiću.

To je pogrešno iz više razloga, a nijedan od njih nema veze sa Zoranom Milanovićem. Da je Komšić po prvi puta izabran 2018., ova zamjerka Milanoviću bi imala smisla. Međutim, nije.

Problem je što je Komšić prvi put izabran davne 2006. godine. Na vlasti u Hrvatskoj su bili Stipe Mesić i Ivo Sanader. Uhu ugodnijeg predsjednika od Mesića (pro)bošnjačka politika nikada nije imala. HDZ se pokušavao transformirati u modernu europsku partiju, čak je i Čović je pokazivao spremnost za kompromise svih vrsta, bošnjačko-hrvatski sukob nije spominjan ni na tv kalendaru, oružjem nije zveckao nitko, Sanader se bavio pozicioniranjem Hrvatske među srednjeeuropske zemlje, statusno i imidžno, BiH, a napose Hrvate u njoj – nije ni spominjao.

U takvom vanjskom okruženju, u takvim mirnodopskim uvjetima, gotovo pa hipijevskim, Bošnjaci odlučuju izabrati Željka Komšića prvi put.

Godina je 2010. U Hrvatskoj je situacija nešto drukčija, a glavni zagrebački akteri su ovoga puta Stipe Mesić koji je pri kraju mandata i Jadranka Kosor koja se bavi svime osim BiH s obzirom na ono što joj je ostalo od Ive Sanadera. Komšić se opet kandidira i u situaciji gdje od Hrvata doslovno nitko nije provocirao Bošnjake osvaja preko 300 tisuća njihovih glasova (!)

Četiri godine kasnije je u BiH pobijedio Dragan Čović jer Bošnjaci nisu uspjeli pronaći novoga komšića, a postojeći se nije mogao kandidirati jer je već bio član Predsjedništva dva puta zaredom. Nakon što je u parlamentarnim klupama mlatio praznu slamu 4 godine, evo velikog Komšićevog comebacka 2018. godine. U Hrvatskoj su na vlasti Andrej Plenković i Kolinda Grabar Kitarović. Priča se o diplomatskim akcijama i tihoj diplomaciji, hrvatsko pitanje u BiH je dio narativa i u briselskim klupama, nešto se pokušava dogovoriti, ali službeni Zagreb prema službenom Sarajevu nastupa prilično oprezno, nema govora o ljutnji… I opet bošnjački glasove odoše Komšiću…

Tri-četiri godine kasnije, napokon jedan političar iz Hrvatske Komšiću kaže sve što ga ide, netko napokon kaže kako je Komšić običan muljator, lopov i uzurpator ustavne pozicije i eto ti Plenkovića da to protumači “provociranjem Bošnjaka”.

Osim toga, Milanoviću se zamjera da kao premijer nije uradio ništa za bh. Hrvate (a jest), ali se zaboravlja kako ni HDZ nije uradio ništa za mandata Kosorice, Sanadera, Kolinde GK pa evo ni za Andreja Plenkovića… Temeljni problemi su tu, presuda Ljubić nije implementirana, Hrvate se preglasava… Sve je, više manje, isto.

Na kraju, u izbornoj noći Schmidt donosi polovično rješenje, Plenković se hvali da je to plod uspjeha hrvatske vlade i diplomacije, a svega nekoliko dana prije toga govorio je da je rješenje propalo zbog Milanovića. Odakle ga ako je propalo? Je li ljutnja prema Milanoviću veća i važnija od položaja vlastitog naroda? Ako jest, neozbiljno za premijera.

Možemo mi do kraja vremena zamjerati Milanoviću što se nije više zauzeo za bh. Hrvate, možemo detaljizirati i tražiti dlake u jajetu, možemo ga optužiti da je veleizdajnik jer je, u neznanju (valjda) klicao Željku Komšiću, možemo mu zamjeriti odnos prema hrvatskoj dijaspori i braniteljima, ali time nećemo dobiti ništa. Legitimne su sve ove prozivke i zamjerke, ali samo ako se istovremeno upućuju i HDZ-u. Ako ne, onda smo samo male i licemjerne ljudskolike ljušture.

 

Komentari