U petom sučeljavanju gosti Mislava Bage odgovaraju na pitanja o kulturi i medijima. Na debati sudjeluju Nina Obuljen Koržinek (HDZ), Branko Vukšić (Restart), Karolina Vidović Krišto (Domovinski pokret) i Marin Miletić (Most).
Je li normalno da je u koronakrizi kladionica dobila jednak iznos potpore koliko i zaposleni u kulturi?
Obuljen Koržinek: Ne znam odakle ta informacija. Mi smo dali jednak iznos umjetnicima. To je netočan podatak. Dajte mi ga. Guglajte ako vam je Google izvor informacija.
Vukšić: Kultura, umjetnost i znanost su najvažniji. U krizi se pokazalo da Hrvatska ne misli da su kultura i znanost stupovi društva. Kriza je pokazala da su umjetnici na repu, da su mnogi smatrani uhljebnicima. Tek kad su umjetnici kriknuli, Ministarstva su reagirala.
Obuljen Koržinek: Važno je rasplagati činjenicama. Prve potpore krenule su već 1. travnja, dva tjedna nakon epidemije. Među prvima smo reagirali.
Vukšić: U Hrvatskoj se u kulturu ulaže na razini statističke pogreške.
Miletić: Vidim da se ministrica čudi, ali ja se čudim kada slušam Vladu. Dolazim iz Rijeke i imam puno toga za reći EPK. Bio sam na pivi u Zagrebu s nekim glumcima i oni se žale na isto to.
Vidović Krišto: Neprihvatljivo je da jedna tako važna sfera kao kultura i mediji nisu prepoznati kao platforma Hrvatske. Porezni obveznici imaju pravo dobiti sadržaje koji su odraz hrvatske kulture i njegovanja baštine. Kroz kulturu se stvaraju slike o Hrvatskoj na temelju kojih možemo i gospodarski rasti. Meni je doista neugodno tko predstavlja hrvatsku kulturu. Snimljeni su filmovi koji blate hrvatsku kulturu, Domovinski rat. Van pameti je bilo što govoriti dok se ne izbaci HDZ koji je odgovoran za kulturu kakvu imamo zadnjih 30 godina.
Vukšić: Vi biste u Hollywoodu zabranili 90 posto kulture.
Miletić: Ja bih izabrao jedan srednji put. Iznimno je vžano da čujemo branitelje i čujemo njihove savjete. Žao mi je da nemamo više filmova o Vukovaru. Ne treba ići đonom ni na koga, ali treba promicati vrijednosti Domovinskog rata.
Obuljen Koržinek: Nemojte biti populisti.
U kritikama davanja potpore, radnici kritiziraju da više potpore dobivaju oni koji su više zaradili. Je li to u redu?
Vukšić: Naravno da ne možemo uzeti metar pa pravično podijeliti, ali mislim da su svi samostalno umjetnici trebali dobiti iste potpore bez obzira na zaradu.
Miletić: Mislim da je jedino bitno da država ne zaboravi samostalne umjetnike i da ako se netko bavi dodatnim pričama i odvrtanjem žarulja ili nekim
Vidović Krišto: Sve što Ministarstvo kulture financira mora biti u skladu s nacionalnim interesima.
Rijeka je bila Europska prijestolnica kulture. Je li to dobar projekt?
Miletić: Ako je moguće treba biti objektivan. Umjetnost je nepredvidiva. U EPK je umiješan DORH i imamo informacije da je DORH još dublje došao. Cijela ta priča je simptomatična. Damir Urban, koji je ikona umjetnosti u Rijeci, morao je iznajmiti autobus bez krova i pjevati jer ga nitko nije angžairao. EPK se pretvorio u privatni projekt.
Vidović Krišto: Uvijek je sprega ostatka totaliratnog nasljeđa s financijskim malverzacijama. Ovo što se događa s financijskim malverzacijama je dokaz sprege totalitarnog nasljeđa.
Obuljen Koržinek: Projekt je u nadzoru grada. Meni je žao da je došlo do ovih teškoća. EPK je bio stotine programa – obnove programa, dječje kuće, kazališna gostovanja, izložbe. Paralelno s tim projekt je imao i svoje neuspješne dijelove, ali to je tako. Meni je žao što nije bilo više riječkih umjetnika.
Vukšić: Škoro je rekao da je EPK komunistički dernek. Ne bih se s time složio, ali slažem se da se država trebala umiješati. U ono što se dogodilo u Rijeci po meni se trebala od početka umiješati država, jednako kao i grad.
Vidović Krišto: Vaš je predsjednik veličao pokret koji nije ubio više devetogodišnjih djevojčica.
Vukšić: Ja nisam Beljak, ja sam Branko Vukšić.
Vidović Krišto: Ako se vi sramite vašeg predsjednika…
Vukšić: Ja se sramim Miroslava Škore.
Obuljen Koržinek: Predsjednik vašeg projekta jučer je na Facebooku objavio laži o zvijezdi koja nije ni postavljena.
Vidović Krišto: Nemojte govoriti da lažu oni koji smiju sjesti ovdje i govoriti ono što vi ne smijete. Ajde prestanite vrištati.
Je li predstava o kritici domovine kritika ili umjetnička provokacija?
Miletić: Ja sam čovjek emocije i ako vidim da se kritizira branitelje drugačije to gledam. Ali držim da su se branitelji borili za slobodu svakog čovjeka, pa čak i onog s kojim se ja ne moram ni u čemu slagati.
Vidović Krišto: Meni s lijeve i desne strane sada sjede ljudi koi nisu u stanju razumjeti demokraciju. Kritika sama po sebi ne treba biti ni umjetnost ni provokacije.
Obuljen Koržinek: ’90. godine smo se odlučili za demokraciju. Uloga ministra kulture u demokratskom društvu nije da bude cenzor. Ponekad će se događati umjetnost s kojom se ja ne slažem, ali svatko ima pravo izražavanja.
Vukšić: Bio sam kazališni kritičar 20 goidna. Sasvim je sigurno da kritika nije nešto što je hvalospjev domovini ili predstavi. Predstave koje su napravljene do 90. godine su bile daleko kritičnije prema ”domovini”. Niti jedna nije govorila o Hrvatskoj ili Jugoslaviji, nego o tome što ne valja do ’90. ili nakon ’90. godine. Umjetnički izražaj treba dopustiti sve dok se ne širi mržnja. Gospođa Krišto je rekla da ne razumijem što je demokracija. Ja sam branio njezino pravo na govorenje u Saboru javno, što ona nikad ne bi učinila.
Vidović Krišto: Kako možete to reći?
Vukšić: Zato jer ste u stranci koja zabranjuje.
Vidović Krišto: Ma što vi možete govoriti kakvi smo mi?
Biste li financirali Frljićevu predstavu?
Vidović Krišto: Ja molim za tog čovjeka, njemu nije dobro. Ne znam tko može na taj način govoriti o vjeri.
Obuljen Koržinek: U demokratskoj državi se ne finanicraju takve predstave. Koliko znam u mandatu ove Vlade nije financirana niti jedna Frljićeva predstava.
Vukšić: U vrijeme crnog ili crvenog mraka postojao je teatar KPG. U to se virjeme moglo kritički govoriti o politici, partizanima. Tako i danas. Ja sam gledao neke Frljićeve predstave i puno su mi bolje političke predstave, s tim da se ja ne moram slagati s time što govori, dokle god ne širi mržnju.
Miletić: U mom gradu je pokrenuta inicijativa da se isključi. Ljevica se voli folirati da su tolerantni, ali kad im se približite…
Vidović Krišto: Ovo je gotovo nemoguće slušati. S lijeve i strane mi sjede ljudi kojima su usta gotovo puna umjetničke slobode, a cenzurirate.
Obuljen Koržinek: Ne znam jeste li optužili mene kao osobu za cenzuru. U tome se teško mogu pronaći, ali teško je odgovoriti kad prezentirate takve teze. Što smo cenzurirali? Da čujem. To je teška riječ.
Vidović Krišto: Mi govorimo dvama različtiim jezicima i Bogu hvala da je tako.
Je li primjereno da imamo pet nacionalnih kazališta ili bi to trebalo reducirati?
Obuljen Koržinek: Mi smo u programu donijeli da ćemo doprinijeti kazalištima. Misim da je sustav kazališta ostao zarobljen u nekoj nezavršenoj tranziciji.
Vukšić: Ono što je propisano zakonom može biti nacionalno kazalište.
Miletić: Ja pojma nemam što bih rekao na tu temu.
Neki su skandinavski mediji ukinuli komentare ispod članaka. Treba li to uvesti?
Obuljen Koržinek: Mi smo predvidjeli uredbu u Zakonu o elektorničkim medijima. Mi smo svjesni mržnje koja se širi u komentratima. Neki mediji vani imaju reducirane komentare.
Vidović Krišto: mislim da je taj problem u meidjima daleko na listi prioriteta. Ja ću predstaviti jedan drugi problem. U Hrvatskoj u medijima nema pristupa informacijama o Jasenovcu, a svaki dan u Srbiji imaju informacije i podatke kojima štete Hrvatskoj.
Miletić: Mi u Mostu smo za to da ako netko omentira neka stane iza svog imena i prezimena. Meni je smiješno kad u kampanji stranke unajmljuju stotine botova koji pišu komentare. Trebali bi raditi na senzibiliziranju javnosti da se ponašamo barem donekle uređeno.
Vukšić: Ovaj se put slažem s gospođom Krišto. Problem su mainstream mediji. Mislim da nikada nije bilo više autocenzure nego danas. Niti jedan premijer, to je radio Tuđman, ne bi smio zvati urednika i govoriti što se smije govoriti, a što ne. Meni su dvije emisije ukinute jer jer predsjednik Sabora intervenirao.
Obuljen Koržinek: Koji premijer? Kakav sastanak? Održan je na početku rada Stožera vrlo kolegijalan sastanak.
Miletić: Definitivno politika drži prst nad jednim dijelom određenih medija. Izletio sam iz škole zbog izražavanja. Ja sam se nakon toga okrenuo novim medijima.
Obuljen Koržinek: Mislim da su u Hrvatskoj slobode na visokoj razini.
Vidović Krišto: Kako vam nije neugodno? Kakav očaj, čovječe…
Tužbe protiv medija. Je li to zbog duševne boli ili pokušaj gušenja medijske slobode?
Miletić: Držim da je u redu da osoba traži satisfakciju, ali ja bi tim novcem pomogao beskućnicima. Moramo štiti slobodu govora jer ako nam to uzmu ne preostaje nam ništa drugo.
Vukšić: Kad medijska kuća tuži vlastitog novinara to je prestrašno. Treba spomenuti i sudove. Oni su u funkciji politike i tužbe koje se događaju i odštete koje dobivaju političari su sramotne.
Vidović Krišto: Sloboda govora uvijek, ali ona prestaje tamo kada oduzima tuđu slobodu.
