Umro je naš stari novinarski kolega, suradnik i prijatelj Joško Brešan (78).
Još od kraja 70-ih godina prošlog stoljeća, pa do zadnjeg objavljenog teksta prije nepune dvije godine, bio je dopisnik Slobodne Dalmacije iz Trogira, honorarni suradnik kakvog bi u ono doba poželjela svaka redakcija. Nije bilo ni jedne trogirske vjestice koja bi mu promakla.
U ono vrijeme bez interneta, Joško je bio kao internet, sva su se trogirska zbivanja preko njega objavljivala. Danas je lako, ukucaš na “guglu” što te zanima i nađeš sve. Ali ni onda nije bilo teško, samo bi trebao nazvati Joška…
Za njega je posebno, mitsko mjesto bila zračna luka u Resniku. Tu je razvio svoju mrežu dojavljivača tako da mu nije promaknulo niti jedno zanimljivo slijetanje, niti jedan neobičniji zrakoplov, niti jedna poznata osoba koja bi stupila na pistu. To se naročito korisnim za “Slobodnu” pokazalo u ratno doba, kad su na splitski aerodrom svako malo slijetali svjetski moćnici i kretali na teške pregovare po Hrvatskoj i BiH.
Često su stizali incognito, ali čim bi se iskrcali iz zrakoplova, prvo što bi ugledali bilo bi nasmiješeno Joškovo lice i njegova kamera. Uhvatio je tako svojim objektivom Boutrosa Ghalija, lorda Owena, Yasushija Akasija, Aloisa Mocka… Tko bi ih sve nabrojio.
U drugim su redakcijama urednici čupali kose od muke kako “Slobodna” opet ima fotografiju i vijest iz Splita, a tajne službe zadužene za sigurnost uglednih pregovarača bile su nemoćne pred Joškovim ulijetanjem. Što tek reći za Bernieja Ecclestonea kojeg bi naš Joško redovio “uhvatio” objektivom tijekom kupovanja “spize” na Pazaru ili za vrijeme điravanja ispred vlastite jahte na rivi…
Pravodobnim informacijama spašavao je situaciju. Primjerice, kad je 1996. u zračnoj nesreći kod Dubrovnika poginuo američki ministar Ron Brown, druge su redakcije unaprijed objavile tekstove kako se iskrcao na Ćilipima i kako se uputio u razgledavanje Dubrovnika. Jedini je Joško na vrijeme doznao za tragediju, zaustavio rotaciju “Slobodne” i tako spasio našu novinu od sramote.
U doba kad nije bilo ni mobitela ni nadzornih kamera, Joško Brešan je bio naša nadzorna kamera. Danas ih je po zračnoj luci na desetke kako bi sve pokrile. “Slobodnoj” je bio dovoljan jedan Joško, piše Slobodna Dalmacija.
