U liječenju, fokus bora biti na pacijentu, a ne na bolesti. Ovim se konceptom vode i dvije ugledne stručnjakinje koje su znanja i iskustva pretočila u knjigu koja se bavi proučavanjem utjecaja stresa na zdravlje pritom naglašavajući povezanost psihe, mozga i tjelesnih sustava.
Utjecaj stresa na zdravlje kroz vrlo složenu interakciju psihe, mozga i organskih sustava osnova je psihoneuroendokrinoimunologije (PNEI), discipline čiji su postulati još uvijek slabo primijenjeni u kliničkoj praksi. Stoga su naše dvije ugledne liječnice i znanstvenice, akademkinja Vida Demarin i doktorica Sanja Toljan, udružile snage i zajedno s 30-ak eminentnih kolega, uredile i objavile knjigu koja bi trebala biti putokaz prema utjelovljenju nove fiziologije u kliničkoj praksi.
“Mi smo željeli tu prikazati odnos tih nekoliko struka, zapravo psihijatrije, psihičkog utjecaja, neurologije. Znači važnosti mozga i endokrinologije, hormona i imunologije. Sve to djeluje na naš imunološki sustav”, tumači Vida Demarin.
Mozak se mijenja pod utjecajem stresnih hormona
Temeljni principi ove discipline opaženi su i opisani još u drugoj polovici prošlog stoljeća, a s vremenom se dokazalo da se naši organski sustavi, ali i sam mozak, mijenjaju pod utjecajem takozvanih stresnih hormona.
“Kronični stres, ako se on ponavlja, ako je stalno neka nelagoda prisutna u našem životu, on na kraju dovede do kroničnih upalnih promjena u organima i organskim sustavima tamo gdje je čovjek najosjetljiviji. Znači mi smo u toj knjizi prikazali, uz pomoć niza kolega, sve što se događa u različitim sustavima. Kronični stres, prepoznat od strane mozga i duše dovodi do hormonskog, endokrinološkog i imunološkog odgovora”, naglašava Demarin.
“PNEI ima alate da procijeni pod kolikim stresom živite, koliko vas je stres oštetio i koje su vam slabe točke. I onda u personaliziranoj medicini svakog čovjeka učimo da svoje slabe točke popravi. Odnosno da korekcijom cirkadijalnog ritma, korekcijom prehrane, fizičkom aktivnošću i tehnikama upravljanja stresom pojača svoju otpornost na stres, smanji upalnu komponentu i uz pomoć farmakoterapije ako je potrebno – izađe iz tih problema”, kaže urednica knjige Sanja Toljan, spec. anesteziologije.
Regenerativni hormoni rade isključivo noću
Upravo je doktorica Toljan spomenula jedan važan, ali relativno nepoznat termin – cirkadijski ritam. Riječ je o ritmu budnosti i sna u skladu s prirodnim izmjenama dana i noći.
“Kad radimo s pacijentima jako puno se moramo fokusirati na to. Danas nam noć često puta služi kao vrijeme za sebe, gdje se sabiremo, gdje uživamo u tom nekakvom miru, a zapravo je to pogrešno. Trebamo ići spavati. Postoje noćni hormoni koji rade isključivo noću. Oni su regenerativni hormoni. A postoje dnevni hormoni koji upravljaju organizmom da bude aktivan tijekom dana i kao što je akademkinja Demarin rekla – ako to ne poštujemo stvara se kronična upala. A to je upravo ono što mi želimo u današnjoj medicini izbjeći – upalu kao takvu”, kaže Toljan.
Prema riječima urednica, osnovni cilj ove knjige je da baci novo svjetlo na uobičajenu paradigmu liječenja.
“To je bio motiv da objavimo tu knjigu, da skrenemo pozornost našim kolegama da se malo promijeni taj pristup gdje se sad u subspecijalizacijama možda otišlo u prevelike detalje – istraživanja samo jednog organa ili čak dijela organa. Da pokušamo vratiti pristup sveobuhvatnog odnosa prema osobi, prema čovjeku, gdje bi se interakcija između tih organa i organskih sustava stavila u fokus i da se na sveobuhvatni način pristupi dijagnostici i liječenju, naravno”, objašnjava Vida Demarin.
“Ta šansa da pomognemo čovjeku, mi ipak iz organizma vidimo ljudsko biće. Ta je ideja sazdana u ovakvoj vrsti medicine i ja se iskreno nadam da će to naši kolege prihvatiti. Jer to pruža certifikaciju ne samo pacijentu, već i kolegi. Zaista pomogneš čovjeku i vidiš da je ozdravio. A to je u biti naš cilj, da izliječimo”, dodaje Sanja Toljan.
Na stresne situacije ne možemo utjecati niti ih izbjeći, ali moramo umanjiti njihov utjecaj na organizam vodeći se zdravim načelima života.
