Već smo mnogo puta vidjeli kako je država neučinkovita kada se treba oduzeti nezakonito stečena imovina. Vidjeli smo i kako je funkcionalna i učinkovita kada je riječ o siromašnima.
Ika Jurlina u visokim godinama života ostala je bez ikakvih primanja, bez brige i njege. Ovo je priča o sestrinskoj ljubavi, požrtvovnosti i bešćutnim institucijama.
Između obronaka Velebita i mora, nadomak Male Paklenice, u Selinama, na samome kraju sela, svoje pozne godine žive dvije sestre, Marija i Ika. Samo najstariji mještani znaju da su tu, samo rijetki navrate.
Marija Baričević mlađa je sestra, u 86. godini, brine se za svoju sedam godina stariju sestru Iku Jurlinu.
S malim primanjima, bez struje, bez pitke vode, bez javne rasvjete, bez puta – i mnogo mlađi teško bi se nosili, ali Marija se ne da. Trudi se da sebi i sestri osigura pristojnu starost.
Skromne i jake žene ne trebaju i ne traže mnogo. Prepuštene same sebi, za državu gotovo i ne postoje. Dani nekako i prolaze, noći su mnogo teže. Samoća im teško pada, prenosi Hrt.hr
Više pogledajte OVDJE
