U ponedeljak se sastalo Vijeće sigurnosti UN-a, u srijedu je u Kairu održan sastanak s predstavnicima četiri zemlje iz sredozemnog okruženja. U oba slučaja je riječ bila o sukobu u Libiji u kojem se pojavio i jedan novi akter. Turska je na zahtijev libijskog premijera Fajiza al Saradža poslala u tu zemlju prve vojne jedinice. Tako je rat u Libiji dodatno internacionaliziran.
Vlada u Kairu je tursku vojnu intervenciju okarakterizirala kao „stvar koja se tiče nacionalne sigurnosti Egipta”. U razgovorima u Kairu će u srijedu sudjelovati ministri vanjskih poslova Francuske, Italije, Grčke i Cipra. Egipat je najavio da će raditi na „sveobuhvatnim rješenjima” konflikta u Libiji.
No Egipat je i sam strana u sukobu. Vlada te zemlje je dogovore između Ankare i Tripolisa potpisane u studenom proglasila “nelegitimnim”. Tu se sa Egiptom slažu i Cipar i Grčka.
Interesi Turske
U konfliktu u Libiji su u igri sasvim različiti interesi. Neki od njih su samo indirektno povezani sa tom zemljom, kaže Canan Atilgan koja rukovodi regionalnim programom “Politički dijalog Južno Sredozemlje/Tunis” njemačke zaklade “Konrad Adenauer”. Po njenim riječima, angažman Turske je povezan sa sporom oko korištenja nedavno otkrivenih nalazišta zemnog plina u istočnom Sredozemlju.
Više zemalja je početkom 2019. formiralo Forum za plin istočnog Mediterana. Turska nije među njima. Izrael, Cipar i Grčka žele zajedno eksploatirati plin, a uz to Izrael želi da dio plina izvozi u Egipat. Turska smatra da je izigrana jer i ona polaže pravo na svoj dio tih resursa.
“Turska ne bi profitirala od tog prirodog blaga i ona to neće dopustiti”, kaže Canan Atilgan u intervjuu za DW. “Uz to treba dodati da će, ako počne eksploatacija plina, to birno smanjiti slobodu kretanja Turske po Sredozemlju. Zato ona traži put da postavi neku protutežu takvom razvoju situacije”.
Brige Egipta
U Egiptu je u prvom planu jedan drugi motiv: briga zbog novih napetosti u borbi za moć – ukoliko Turska pojača svoju prisutnost u Libiji. “Tursko-egipatski odnosi su od 2013. vrlo opterećeni”, kaže Atilgan. „Erdoganova vlada AKP pruža jaku podršku Muslimanskoj braći. Uz to, Erdogan nikada nije krio da odbacuje egipatsku vladu. On je kritizira kao nelegitimnu i nezakonitu.”
U Kairu se brinu da bi zbog toga i rasprava o odnosu vlade naspram egipatske Muslimanske braće ponovo mogla izbiti u prvi plan. Nakon svrgavanja predsjednika Mohameda Mursija, vlada Abdela Fataha al Sisija je krenula u odlučnu borbu protiv Muslimanske braće i pri tome kršila ljudska prava.
Egipat nije zabrinut samo zbog te teme, već i zbog jednog drugog mogućeg razvoja situacije, kaže politolog Mohamed Abdel-Qader Kalil u intervjuu za DW. „Bojazan je da Turska namjerava pretvoriti Libiju u polje djelovanja džihadističkih organizacija i tako dodatno podstreći napetosti.”
To strahovanje je jedna od važnih tema u egipatskim medijima. Turski predsjednik u vojnom angažiranju u Libiji vidi mogućnost pružanja podrške islamističkim grupama na Bliskom istoku, piše, na svom internet-portalu “Ahram online”. A prosvjeduje se i na društvenim mrežama.
Nada zvana general Haftar
Angažman Turske bi mogao izazvati nove napetosti unutar same Libije – i ugroziti sigurnost na libijsko-egipatskoj granici. Canan Atilgan kaže da Egipat smatra kako se to tiče njegovih sigurnosnih interesa: “Kairu je jako važna sigurnost na granici, kako islamisti, Muslimanska braća ili drugi vjerski ekstremisti ne bi ulazili u Egipat.”
Zbog toga se Egipat pouzdaje u generala Khalifa Haftara koji je veliki protivnik vlade Al Faradža. Haftar, nakon prvog naleta prošlog proljeća, sada ponovo šalje svoje jedinice u pravcu glavnog grada Tripolisa, a tvrdi i da je već osvoji grad Sirte. Za Egipat je važno da je Haftar odlučan protivnik svih islamističkih grupacija, piše Kersten Knipp za DW.
