Tuga na bačvicama: Brutalno devastirani tamarisi koje je posadilo Ekološko društvo Bačvice

Twitter

Facebook stranica Picigin Bačvice danas je objavila kako se na njihovoj najdražoj plaži dogodio užasan čin. Naime, još prošle godine Ekološko društvo te plaže je posadilo tamarise, ali njih više nema.

Što se točno dogodilo?

Svoju facebook objavu počeli su prepričavanjem situacije koja se dogodila: “Nije prošlo godinu dana od kada je Ekološko društvo “Picigin Bačvice” posadilo nove tamarise i cvijeće na betonskom platou i okolnim padinama.”

“Veselila nas je tada slika dice, kupača i članova društva koji volonterski uređuju našu najdražu plažu. Jutros nas je dočekala drugačija slika. Jer , kao u poznatoj pjesmi, jutro je doista donijelo kraj.”

Zašto bi to netko učinio?

Objasnili su i koliko je to besmisleno:”Kraj za tih nekoliko posve nedužnih stabala tamarisa koja su rasla ni na čiju štetu, koja su održavana isključivo entuzijazmom i ljubavlju članova društva, koja nikome nisu smetala i koja su u narednim desetljećima trebala činiti vizualnu kulisu najpoznatije splitske plaže i pružati hlad njenim korisnicima, bilo domaćim bilo fureštim.”



“Pomiješane osjećaje tuge, razočaranosti, jada, nemoći i sućuti zbog obijesnog iživljavanja nad nedužnim i bespomoćnim biljkama doista je teško tekstualno prenijeti ; stoga ostavljamo čitateljima i svima onima zdravog i čistog srca da ih sami pokušaju doživjeti i u sebi proživjeti.”

Nemamo riječi

“Nažalost, ovakav čin vandalizma – a doista nema druge riječi – zapravo je samo produžena ruka i nimalo neočekivana eskalacija ponavljajućih noćnih scena s Bačvica i Ovčica , na kojima se okuplja splitska i strana mladež u potrazi s noćnim provodom, pogotovo u ovim limitiranim pandemijskim uvjetima.”

“Epilog takvog noćnih druženja budu hrpe smeća i iskorištenih ambalaža. “OK, samo to?”. Ne, bude tu medicinskih maski i odbačenih maramica i prolivenog pića, a u zraku se ćuti i decentan miris urina. “Dobro, i?”. Pa nađe se tu i razbijenog stakla i metala. “Još nešto?”. Pa ako ni to nije dovoljno gadljivo, dopluta čak i prezervativa i higijenskih uložaka. U ocjenu iskorištenosti istih ne bismo se upuštali.”

“Naglašavamo staklo kao najzlokobniju od svih mogućih opasnosti jer predstavlja latentnu ugrozu svih onih koji tu borave, pogotovo djece. Zašto? Jer se radi o plaži velike frekvencije kupača, o tinelu velikog broja Splićana, ambijentu gdje se u pravilu hoda bosonogo i opušteno, gdje mekani pijesak ne pruža zaštitu kakvu pružaju žalo i fino izvaljani oblutci na drugim plažama i gdje morske struje i valovi vrlo jednostavno i učinkovito pretumbaju plitki salbun Bačvica i učine ga minskim poljem za kupače koji opasnosti nisu ni svjesni.”

Opasnost ipak postoji

“Oni koji smo opasnosti itekako svjesni i osjetljivi jesmo mi, članovi društva “Picigin”, piciginaši i redoviti inventari Plićaka b.b. , i to iz posve jasnih i razumljivih razloga: Bačvice i picigin praktički su sinonimi, neodvojivi jedan od drugog.”

“Nemali broj naših članova u minulim je godinama lakše ili teže nastradao padom ili klizanjem preko nekog skrivenog komada stakla i samo su puka sreća i dodir providnosti spriječili da se ne dogodi kakva ozbiljnija ozljeda odraslih ili nedajbože djece.”

“Jer kada se dogodi – a budite sigurni, dogodit će se – po običaju dobrom starom balkanskog mindseta, tek će se tada problem shvatiti ozbiljno, tada će se početi poduzimati mjere, raditi tribine, emisije, članci, pisati gnjevni komentari po društvenim mrežama i sipati žuč. A upravo taj trenutak bit će precizna definicija trenutka kada je već prekasno.”

Ukazivanje na veće probleme

Ovim statusom ovo društvo je htjelo pokazati da na Bačvicama problemi itekako postoje: “Naravno da okupljanje na plaži samo po sebi nikome ne smeta, zidići su autohtono mjesto okupljanja splitske i ne samo splitske mladeži, mjesto druženja, kreacije, upoznavanja, novih ideja, humora i svega onoga što Split čini Splitom, ali kada to druženje biva prožeto finom notom alkohola i/ili drugim supstancama, nekako smo prisiljeni izraziti ozbiljnu sumnju da je to mjesto gdje se okuplja pristojni Split, Split koji ne urliče, razbija, provocira, devastira , već kulturno sjedi, zafrkaje se, pjeva, smišlja, galebari, planira izlet na otok, diskutira o programu Splitskog ljeta, Hajdukovoj taktici protiv Osijeka ili čita Tomu Akvinskog u originalu.”

“Naravno da se i neka boca naprosto zakonom velikih brojeva mora razbiti – ali slučajnošću, ne namjerno, ne iz obijesti, ne iz bahatosti. A i za to onda moraju postojati adekvatni kontejneri za odlaganje takvog otpada. Kao i javni sanitarni čvorovi, a ne “Žbirac”.
Nitko nije za ad hoc represivne mjere, organe reda i strogu kontrolu.”

“No s druge strane proaktivno djelovanje, zdrav razum i građanski i kućni odgoj dugoročni su aduti koji neće odmah polučiti rezultat. Devijantnosti je bilo, ima je i uvijek će je bit. To je naprosto u ljudskoj naravi. Pitanje je dakle onda samo što ćemo mi kao društvo napraviti u vezi s time. Nemojmo da odgovor na to pitanje bude nasilje.”

Komentari