Točno je mjesec dana od jutra u kojem se Zagreb tresao

Cropix

Prošlo je točno mjesec dana otkako je Zagreb pogodio najrazorniji potres u posljednjih 140 godina. Seizmolog Krešimir Kuk otkriva što su o velikom potresu doznali u proteklom razdoblju ‘čitajući’ štetu. Kaže da je Zagreb od tada pogodilo preko tisuću potresa te da je seizmička aktivnost trenutno slaba, slabija nego što su očekivali.

Seizmolog Krešimir Kuk živi u Palmotićevoj ulici, u samom centru Zagreba, preko puta bazilike Srca Isusova, među najjače oštećenim crkvama u Zagrebu.

‘Relativno brzo sam po trešnji znao o kakvom se potresu radi’, kaže. Na pitanje je li odmah pogodio jačinu potresa, kroz smijeh odgovara: ‘Bio sam blizu.’

‘Nitko nije miran i imun na sve što se okolo događa. I djeca i susjedi, svi su bili jako uplašeni i tražili savjet. Bilo je to definitivno burno jutro’, prisjeća se se Kuk za tportal.

Njegova zgrada nije toliko oštećena, koliko su druge u centru Zagreba. Dimnjaci su, naravno, stradali. Ipak, od deset stanova, u samo dva trenutno ima stanara.

Jesu li seizmolozi po vrsti štete i mjestima koja su najgore prošla mogli iščitati neke podatke o velikom potresu?

‘Prvo je ono što smo stalno trubili: stare zgrade najviše su stradale. Stari dio grada je uz to davno građen pa su veziva kojim su cigle spojene izgubila čvrstoću. Drugo, pokazalo se prema štetama da je u starom cijelu centra više štete bilo u smjeru sjever-jug. U samom mehanizmu nastanka potresa normalno je da se u jednom smjeru više energije potroši nego u drugom. Kod nas se to baš vidi, posebno po zabatnim zidovima. U tom smjeru bila su dominantna oštećenja. To ne znači da ih nije bilo i drugdje, no ovo se moglo primijetiti’, objašnjava.

Što se tiče epicentralnog područje oko Markuševca, za sada još nemaju jasnu sliku. ‘Čak ni statičari nisu sve tamo obišli i treba vremena da se sve informacije prikupe i slegnu. Da ne govorim o našim seizmološkim informacijama, onima koje uvijek gledamo nakon jačeg potresa, tzv. makroseizmički intenzitet potresa, tj. učinak. To nije gotovo jer nas je premalo i većina se bavi analizom naknadnih potresa nakon 22. ožujka’, dodaje Kuk.

A naknadnih potresa nakon tog kobnog jutra bilo je preko tisuću. Većina ih je slabih i nisu se osjetili, no zapanjujući je broj potresa ispod magnitude od 1,3, koji se ne bi trebali osjetiti, a građani su ih detektirali. ‘Valja reći da ljudi u sjeveroistočnim dijelovima grada oko epicentra osjete i manje potrese, pogotovo sada, kada je mir, svi su doma, nema prometa. Ljudi su puno više osjetljivi’, dodaje.

Jesu li seizmolozi pronašli rasjed?

“Nije bila riječ o rasjedima, već o klizištima koja je aktivirao potres. Nema za sada podataka da se rasjed može vidjeti. No tu se otvara drugi problem. Iako se rijetko kada potresni rasjed može vidjeti okom, mogao bi biti lakše lociran da postoji gušća mreža seizmoloških postaja. ‘Nemamo dovoljno instrumenata, a da smo ih imali, znali bismo bolje i preciznije ponašanje naših rasjeda. Neka bogatija zemlja stavila bi puno instrumenata i onda imala detaljne podatke”, objašnjava.

Naime zagrebačka mreža ima pet seizmoloških postaja i to na širem području grada, što je, smatra Kuk, apsolutno premalo. ‘Za proučavanje rasjedne zone, na kojoj se ovo događa, trebalo bi ih postaviti barem 50-ak da polove sve potrese. Tek nakon ovog potresa jedva smo sklepali još dva instrumenta koja su postavljena u neposrednu blizinu epicentra. Jedan je kod čovjeka koji živi najbliže epicentru, a stavljen je u njegov podrum’, otkriva.

‘U državnoj je mreži 17 instrumenata, a trebali bismo ih imati preko 30. A Zagreb je priča za sebe’, napominje. Dodaje da je Zagreb financirao ovu tzv. zagrebačku mrežu, no da je broj postaj premalen. Nije riječ o golemom ulaganju, a opremanje jedne postaje košta oko 20 tisuća eura. ‘U Hrvatskoj već dugo živimo tako da smo svjesni da se potresi događaju, ali mislimo – neće valjda nas. Uvijek imamo preče investicije’, upozorava.

Zgrade su nakon ovog potresa manje otporne na sve sljedeće

Na pitanje smatra li da će se to promijeniti nakon ovog potresa, kaže: ‘Do sada je u svim zemljama bio slučaj da se nakon jačeg potresa stvari promijene jer odgovorni shvate da to nije bez veze.’ Nada se da će se svijest o tome promijeniti i kod nas, no skeptičan je. Boji se da će se sva šteta pokrpati i da to neće imati nikakvog efekta. Ozbiljno zvuči njegovo upozorenje da su i one zgrade koje su pretrpjele manja oštećenja poslije ovog potresa znatno manje otporne na sve sljedeće potrese, tako da je jedino rješenje njihovo učvršćivanje.

“Sve ove zgrade koje su stradale značajno su manje otporne na sve buduće potrese koji mogu biti slabiji, ali i jači, i to je velik problem za koji nismo sigurni da se o njemu dovoljno vodi računa’, upozorava. Kod novih zgrada problema uglavnom nema. Naime posljednjih godina u Hrvatskoj se primjenjuje protupotresna gradnja prema europskom propisu Eurocode 8”, pojasnio je Kuk za tportal.

Komentari