Za Josipa Vukovića, jednog od najpoznatijih navijača Dinama, ne postoji destinacija na kojoj gostuje njegov klub, a do koje on neće stići.
Jedan od najpoznatijih “zločestih dječaka” svoje pustolovine dijeli na društvenoj mreži, a brojni pratitelji od kojih ga većina poznaje kao “Tedyja”, uživaju u fotografijama nastalim diljem svijeta.
Potaknut akcijama kojima su članovi BBB po tko zna koji put pokazali da se na njih može uvijek računati, Tedy je preko Facebooka otvorio dušu i pokušao objasniti kako kuca bilo pravog, istinskog navijača:
“Cijeli sam život navijač! Uvijek sam znao da sam izabrao pravi put,da sam izabrao gdje su najbolji ljudi, najbolji prijatelji…
I kada pomisliš kako se sve promijenilo, kako to više nije to, dogodi se nešto i skužiš da nisi u pravu, da su tu još uvijek najbolji…. Cijeli te život, veći dio ljudi smatra klošarom, huliganom, pijancem, narkomanom, bitangom, lijenčinom, niškoristi i sl., a ti se ni ne trudiš da ih uvjeriš u suprotno, jer uvijek dođe „tvojih pet minuta“. Dođe vrijeme kad „miševi“ pobjegnu u svoje rupe, a „tvoja ekipa“ dođe u prvi plan, kao što to bješe ovih dana…
Prije puno godina, tribine smo zamijenili bojištem, šalove puškama. Nismo se bojali smrti pogledati u oči. Mnogi se nikada nisu vratili….smatrali smo to svojom obavezom, bila nam je to čast. A onda su došli neki drugi ljudi, pripisali zasluge sebi, a nas s vremenom počeli proganjati, zatvarati, ponižavati…
Kad krenu poplave, požari, opet su huligani na „prvoj crti“, opet nestane „miševa“…. Ne piše se i ne govori o našim humanitarnim akcijama, o dobrovoljnom darivanju krvi, ali to nam nije ni bitno jer to radimo da bi nekom pomogli, a ne da nas se hvali. I danas kad je veoma teška situacija, sretan sam i ponosan, kad vidim i čujem da moji prijatelji, poznanici s tribine, opet među prvima pomažu seliti bolnice, pomagati starijim ljudima. I ne samo moji BBB-i, nego i moja Torcida, moji Ultrasi, Armada, Kohorta, Funcuti i sve ostale moje navijačke skupine. A ja stojim ponosan, uzdignute glave i kažem: TO SU MOJI!!!!
Iako znam, da će se uskoro ovo sve brzo zaboraviti, da ćemo opet postati huligani, da će se pisati zakoni samo protiv nas, to što mi trenutno osjećamo u sebi, e za to valja živjeti….
I još nešto, znate li kako će te nas najlakše prepoznati na ulici? Kad vidite da netko prema vama ide uzdignute glave, kad vas može gledati u oči… E, to smo mi!”, napisao je Vuković.
