Sociologinja o policijskom satu: Predstavlja opasnost za demokraciju i mentalno zdravlje građana

policija/Goran Stanzl/PIXSELL

Zemlje diljem Europe ruše rekorde u broju novozaraženih i preminulih od Covida-19. U mnogim zemljama uvodi se policijski sat, obveza nošenja maski na otvorenome, a otkazuje se i nastava. Slovenija je među prvim europskim zemljama uvela policijski sat. Rigorozne mjere izazivaju nezadovoljstvo te su prije par dana u Ljubljani zbog strogih mjera izbili prosvjedi.

Uslijedili su ulični nemiri u Londonu nakon što je velika Britanija u četvrtak uvela strogi jednomjesečni lockdown. I Austrija se opredijelila za policijski sat, slijede je Rumunjska i Mađarska od ponedjeljka. U petak je u Italiji uveden policijski sat u trajanju od mjesec dana.

Novim dekretom će se 20 talijanskih regija podijeliti na tri zone – zelenu, narančastu i crvenu, ovisno o ozbiljnosti epidemiološke situacije. Svaka boja će predstavljati razinu restriktivnih mjera na snazi. Bolnički sustavi diljem Europe ne mogu više podnijeti ovakvo stanje. Rekord je srušen i u BiH, gdje nema dovoljno osoblja u bolnicama, situacija je dramatična. U Srbiji je vlada usvojila izmjene zakona o zaštiti stanovništva kojima su uvedene kazne do 2.550 eura za kršenje propisanih epidemioloških mjera. Češka je sa svojih 10,7 milijuna stanovnika jedna od najpogođenijih zemalja EU-a u drugom valu epidemije. Situacija se mijenja iz sata u sat.

Hoće li i Hrvatska uvesti policijski sat i lockdown? Hrvatski premijer Andrej Plenković u petak je rekao da neće biti ni lockdowna ni policijskog sata. Ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak izjavio je u srijedu da se strože epidemiološke mjere, poput lockdowna i policijskog sata, koje su uvedene u okolnim državama, pokazuju neefikasnima, a mjere koje su trenutno na snazi u Hrvatskoj su dobre. Ako je vjerovati čelnim ljudima u državi, do policijskog sata neće doći. Neki smatraju da je to zakidanje slobode, mnoge od pomisli na to hvata tjeskoba ograničenog kretanja. O policijskom satu koji se uvodi diljem Europe iz Glasa istre razgovarali su s Danijelom Lucić, docenticom na Odsjeku za sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koja se bavi sigurnosnim pitanjima i autorica je knjige „Državni terorizam“. Prenosimo intervju u cijelosti.

Što mislite o uvođenju policijskog sata?

“Osim što zvuči neugodno, ideja u uvođenju policijskog sata nije dobra iz nekoliko razloga. Prvi, ona dovodi u pitanje demokratske uzuse vladavine. Drugi, pokazuje opće nepovjerenje i sumnju u sposobnost vlastitog stanovništva. Naime, takozvani policijski sat kao mjera postoji i stalno je na snazi za maloljetnike do 16 godina kojima noću nije dozvoljeno izlaženje. Uvođenjem policijskog sata kao mjere za suzbijanje pandemije sveukupno stanovništvo se tretira kao da nije u stanju brinuti se samo za sebe i donositi racionalne odluke. Treći razlog je sama psihoza koju sa sobom neminovno donosi takva odluka. Već mjesecima živimo s brojnim ograničenjima i dovoljne su brojke koje nam se svakodnevno serviraju kao i prizori i javljanja iz i ispred bolnica. Treba li nam još i to da ne smijemo izaći iz svojih domova od 22 do 5 ujutro, osim u slučaju šetnje ljubimaca? Zar nam trebaju duge cijevi na ulicama? Treba misliti o širim društvenim posljedicama uvođenja ovakvih mjera. Nadam se i očekujem da su toga svjesni oni koji donose odluke”.

Nisu li te radikalne, represivne mjere i dio totalitarnih režima i kako to da u demokratskim društvima pribjegavamo takvim mjerama?

“Upravo sam to navela kao prvi razlog u vašem prethodnom pitanju. I sada ću, kako je to ministar Beroš uveo u javni diskurs, „zahvaliti vam na ovom pitanju“. Policijski sat nije tekovina demokratskih sustava, nego je baština onih sustava koji su sustavno koristili represivni aparat s ciljem očuvanja vlasti i držanja društva u poslušnosti. Za takve se države nerijetko koristi i naziv policijske države. I da, u pravu ste, takva represija i takav način održavanja reda i sigurnosti karakterističan je za sve totalitarne režime. No, odmah ću upozoriti da demokratski sustavi nisu imuni na korištenje ovakvih mjera. Naime, institut izvanrednog stanja podrazumijeva provođenje policijskog sata, ali i daleko ekstremnije mjere. Ovaj institut se aktivira u situacijama oružanih sukoba odnosno ratova, a u novije vrijeme posebno je popularan kada su države suočene s terorizmom, odnosno nakon izvršenja terorističkih akata. Francuska, koja je u posljednjih nekoliko godina bila najčešća europska meta terorista, svojevrsna je predvodnica u korištenju instituta izvanrednog stanja i zato me nimalo ne čudi da se upravo tamo mjera policijskog sata vrlo lako i brzo uvodi. Ovdje samo želim skrenuti pozornost koje se potencijalne opasnosti kriju u uvođenju takvih mjera koje ne bi smjele biti olako prihvatljive u demokratskim zemljama, a posebno ne u situaciji pandemije. Pazite paradokse koji se događaju u ovoj pandemiji. Govori se o “novom normalnom” za koje se ne zna koliko će dugo trajati jer svi ovisimo o pronalasku cjepiva ili pak slabljenju i nestanku virusa što nije realno očekivati, bar ne u bliskoj budućnosti. Postavlja se vrlo ozbiljno pitanje: što u tom nepredvidivom vremenskom egzistiranju virusa znači uvođenje mjere policijskog sata? Da li i policijski sat znači “novo normalno”? Usput rečeno, nisam sklona korištenju ove sintagme jer posljednjih osam mjeseci ne živimo normalno. Upravo tu i jest zamka, prihvatiti pandemiju kao normalno stanje automatski nas dovodi i do toga da prihvatimo, primjerice, policijski sat kao normalno stanje jer, eto, nemamo drugih načina da se borimo s njom. Što ćemo onda kontinuirano ili uz manje prekide živjeti policijski sat dok ne nađemo cjepivo ili dok virus sam ne posustane? Navikavanje društva da je izvanredno stanje normalno stanje nikako nije dobro. Što to znači za našu sadašnjost i budućnost? Na taj način svako pitanje možemo učiniti egzistencijalno važnim ili, kako se to u stručnim krugovima kaže, sekuritizirati do te mjere u kojoj se potpuno nekritički poseže za totalitarnim elementima vladanja. A sve se, dakako, čini s ciljem očuvanja zdravlje naroda ili kako se to često voli reći – u ime nacionalne sigurnosti. Dugoročno se podriva demokracija i osobne slobode i prava na koja smo navikli. To nikako nije dobar smjer kretanja društava u globalu, ne mislim ovdje samo na hrvatsko društvo. Štoviše, u Hrvatskoj još uvijek, svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno, dobro držimo taj balans sigurnosti – ljudska prava u uvjetima pandemije, daleko bolje nego u drugim starijim i stabilnijim demokracijama od naše”, piše Glas Istre 

 

Komentari