Dr. sc. Miroslav Škoro, na današnjoj konferenciji za medije na zagrebačkom Žitnjaku, govorio je o sustavu pročišćavanja otpadnih voda u Zagrebu, gdje se, kako je istaknuo, događaju nevjerojatne financijske vratolomije po Ugovoru koji je Grad Zagreb sklopio s koncesionarom za pročišćavanje otpadnih voda.
“Potpisivanje Ugovora Grada Zagreba s koncesionarom za izgradnju pročišćivača vode 2020. godine bilo je podloga za fascinantnu financijsku vratolomiju. Dakle, tu su važne dvije tvrtke, Zagrebačke otpadne vode d.o.o. i Zagrebačke otpadne vode upravljanje i pogon d.o.o. koje posluju s Holdingom d.o.o. U 2004. godini, Grad Zagreb je ZOV-u d.o.o., temeljem Ugovora, platio nešto više od 237 milijuna kuna”, rekao je Škoro
Sumnjiva financijska vratolomija
Dodao je kako su oni osnovali tvrtku kćer koja je fakturirala ZOV-u oko 39 milijuna kuna, od čega su potrošili za rad pročistača 7 milijuna kuna.
“Uglavnom, od ukupnog iznosa koji Grad Zagreb uplaćuje ZOV-u, ta tvrtka svojoj tvrtki kćeri prebacuje otprilike 16 posto. U konačnici, od onoga što Grad Zagreb uplati samo 18 posto dođe do pročistača, a potom se, od toga iznosa samo pola se mjesečno troši na održavanje. Grad Zagreb će u ovom ugovornom razdoblju platiti koncesionaru 11 milijardi kuna, od toga će ZOV svojoj tvrtki kćeri prebaciti oko 2 milijarde kuna, a za trošak održavanja će biti potrošeno milijardu kuna. Sve drugo je bruto prihod prije oporezivanja. Ako to nije fascinantna i sumnjiva financijska vratolomija, što je onda?”, istaknuo je Škoro.
Naglasio je kako se radi o sličnoj i već viđenoj priči s ugovorima za izgradnju žičare ili produžetka Branimirove.
“To što se događa ne mogu zaustaviti Tomislav Tomašević, Davor Filipović ili Jelena Pavičić Vukičević. To možemo samo mi i to snažnom revizijom tog ugovora, ali i svih drugih ugovora u Gradu Zagrebu”, zaključio je Miroslav Škoro.
