Veljača je svakako prevrtljiv mjesec, reći će vam to i prognostičari, i u tom „ženskom“ mjesecu možete očekivati svakakve vremenske prilike. No i da zima nije što je nekada bila, to je danas jasnije nego ikada.
Čak ni u Gorskom kotaru! Snijega su nekada, i to ne baš tako davno, reći će vam Gorani, imali od kraja listopada do kraja travnja, možda i kasnije, a deset stupnjeva ispod nule bilo je više pravilo nego iznimka. No toga više nema čak ni kod njih. Stoga ne čudi situacija u kojoj ste, da ste kojim slučajem prošli vikend došli na skijalište Čelimbaša u Mrkoplju, mogli uživati u bockanju hladnoće po obrazima dok ste skijali ili dok ste djecu gledali kako se sanjkaju po tek napadalom snijegu, s obzirom na to da je vani bilo „ugodnih“ minus 15.
No ako ste ovaj vikend rezervirali za posjet istome mjestu, možete uživati gotovo pa u proljetnim radostima; snijega nema dovoljno da bi radilo skijalište, koje je zbog mokrog snijega već u utorak bilo zatvoreno, a imate li sreće, možete vidjeti i koju biljku proljetnicu kako stidljivo izviruje iz bogato natopljene zemlje. Svejedno, u Mrkoplju će vam i u toj varijanti biti lijepo, jer kraj je doista božanstven. Već kada se s autoceste u Ravnoj Gori spuštate prema Mrkoplju, oduševit će vas brdovit, šumski krajolik, brojne starinske kuće koje podsjećaju na nekadašnji stil života i gradnje u Gorskom kotaru, a zasigurno će vas oduševiti i nove, moderne brvnare koje podsjećaju na kuće u mondenim svjetskim zimovalištima poput Aspena u Americi ili St. Moritza u Švicarskoj. Nije ni naš Gorski kotar prirodnim ljepotama i mogućnostima daleko od tih mjesta, stoji im uz bok, no sve ostalo što ne ovisi o prirodi je neusporedivo.
Kako je Jahr preletio 46 metara To da imamo svoja vlastita, domaća hrvatska skijališta na kojima možemo uživati u zimskim radostima, shvatili smo ove godine, i to najviše zato što nas je jedna oku nevidljiva pojava poput koronavirusa zatvorila u granicama vlastite države. Umjesto u mondena europska skijališta, građani željni udisanja čistog, svježeg zraka krenuli su put hrvatskih skijališta/sanjkališta. Platak, daleko veće i uređenije skijalište o kojem se brine Goranski sportski centar iz Delnica, i Čelimbaša, o kojem se brine Općina Mrkopalj, dva su udarna snježna vikenda, koja su se vrtjela oko tjedna produljenih školskih praznika, bila prepuna skijaša iz cijele Hrvatske. Čak toliko da su ih Gorani molili da ne dolaze ako prije nisu provjerili jesu li rasprodane sve karte za skijališta. A bile su prodane već ujutro, do 9.30 sati. Zbog epidemioloških mjera broj skijaša bio je ograničen, četiri kafića u mjestu ne rade, no kavu za van mogli ste kupiti na tri mjesta te u hostelu uz skijalište, u kojem se može kupiti i brza hrana. Proteklih vikenda tamo je bila velika gužva, a bit će ponovno – čim padne novi snijeg! Kako i ne bi kada je Mrkopalj još od 1913. godine skijalište, s obzirom na to da je tada, kažu povijesni podaci, ovdje organiziran prvi skijaški tečaj za 14 skijaša, a već iduće godine organizirano je prvo prvenstvo u skijaškom trčanju na sedam kilometara.
Već 1934. godine Mrkopalj je dobio i prvu skijašku skakaonicu Pod Vrhin, gdje je Norvežanin Jahr skočio tada nevjerojatnih 46 metara. No Mrkopalj se može pohvaliti i s čak pet svojih olimpijaca, među kojima je danas najpoznatiji biatlonac Jakov Fak, osvajač medalja na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima. Sve je to dobra turistička priča Mrkoplja. Osim Mrkoplja, i čarobna mjesta poput Lokvi i Fužina imaju ovih dana brojne goste, mahom šetače koji su došli na jedan dan uživati u zimskoj idili, ali i onih koji su ostajali po nekoliko dana, jer, prema podacima turističkih djelatnika, slobodnih ležaja u Gorskom kotaru nema do kraja veljače, a sve je bilo zauzeto i za doček Nove. Dakle, sada je valjda jasno svima da ima i te kako velikog smisla ulagati u razvoj turizma u Gorskom kotaru – zimskog i ljetnog.
˝Ovdje je prekrasno. Došli smo iz Zagreba na nekoliko sati, da djeca malo uživaju u snijegu, dok ga još ima, dok se ne istopi. Na Sljemenu je gužva, a i baš smo htjeli doći u Gorski kotar jer nam je inače prekrasan. Ali, da sam je ministar turizma, da vodim ovu državu, ja ovdje ljudima ne bih mogao pogledati u oči. Prava je šteta, da ne kažem grijeh, da se više ne ulaže u ovaj kraj. Vani, u Austriji, Švicarskoj, ma i u Sloveniji, od ovoga bi napravili raj, turističku priču za koju bi svi znali. Ne treba ništa izmišljati, sve je već izmišljeno, ali nema volje˝, kaže nam Zagrepčanin kojeg smo sreli na putu do skijaške staze Čelimbaša u Mrkoplju. Dok s njim razgovaramo, na parkiralište dolaze automobili; Zagreb, Rijeka, Pula, Zadar, obitelji s djecom; izvlače sanjke iz prtljažnika i kreću na brdo.
Treba im pokretna traka za djecu Nedavno je predstavljen masterplan turističkog razvoja Gorskog kotara koji je prije godinu dana tražila Hrvatska turistička zajednica. U njemu su projekti vrijedni nekoliko stotina milijuna koji bi do 2026. godine Gorski kotar pretvorili u europsku top destinaciju zimskog, ali i turizma koji je zbog brojnih sadržaja zanimljiv cijele godine. Zazivaju se ulaganja države u jačanje infrastrukture i privlačenje sredstava iz fondova Europske unije. Danas smo daleko od toga, bliže opisu našeg sugovornika. Danas je Gorski kotar regija sa šest općina i tri grada, ali sa svega 18.000 stanovnika, mahom starije životne dobi. No polovina skijališta, odnosno vučnica u Hrvatskoj su u tom kraju; u Mrkoplju, u kojem vučnica jedino i radi, Begovu Razdolju, Petehovcu, koje je privatno i sada radi kao sanjkalište, i u Tršću. Ostaju Platak u Čavlima i zagrebačko Sljeme te malene Mukinje kod Plitvica.
˝Inače sam optimist i uvjeren sam da Gorski kotar svakako čekaju bolji dani, ali moramo žustrije krenuti prema njima. Mi smo kao općina financijski preslabi da bismo uložili sredstva u velike projekte, pomoć države, nadležnih ministarstava, nam je presudna. Na skijalištu i sanjkalištu Čelimbaša imamo ukupno 2,5 kilometara skijaških staza s vučnicom za skijaše, a sada smo na natječaj Ministarstva turizma prijavili projekt za nabavu 700.000 kuna vrijedne pokretne trake duge 80 metara za sanjkalište, koja bi mališane podigla da se ne moraju sami penjati i da se mogu više puta spuštati. S naših 4,5 milijuna kuna izvornog prihoda proračuna, nama je to puno, pa sada čekamo rezultate. Kada bismo to dobili, bilo bi super. No skijalištu Čelimbaša, da bi imalo snijega barem dva mjeseca u kontinuitetu, treba top za zasnježivanje s terencijom, a tu govorimo o projektu vrijednom od 3,5 do 4 milijuna kuna. To općina, bez jakog privatnog ulagača ili javno-privatnog partnerstva, sama ne može. No prije tog ulaganja trebamo riješiti imovinskopravne s odnose, s obzirom na to da je sve zemljište na kojem se nalazi skijalište Čelimbaša u privatnom vlasništvu. Tu je 70-ak suvlasnika, pokazala je katastarska izmjera, oni imaju ugovore s općinom, no njih treba obeštetiti prije ikakvih budućih ulaganja. Potrebno je procijeniti zemljište i naći model rješavanja imovinskopravnih odnosa; otkupom, partnerstvom, a i vlasnički papiri, posebno za dobivanje novca iz fondova EU, moraju biti čisti. I tu govorimo o milijunskim iznosima, za što nam treba pomoć Županije i države˝, kaže nam Josip Brozović, načelnik Mrkoplja, općine s oko tisuću stanovnika. Oskijalištu se trenutačno brine općinsko Komunalno poduzeće; njihova četiri zaposlenika i studenti s ugovorom o radu u sezoni. Primorsko-goranska županija, koja je financirala pokretanje vučnice prije 20-ak godina, uređenje hostela i nabavu ratraka za gaženje snijega, pomaže manjim ulaganjima, no da bi Čelimbaša, koja sada može primiti oko 350 skijaša na stazi, prerasla u pravu, nacionalnu skijašku priču, potrebno je daleko više.
˝U općini imamo 400 ležaja u privatnom smještaju i svi su puni mjesecima, do kraja veljače. Općina prodaje i četiri građevinske parcele od 550 do 800 četvornih metara i imali smo nebrojeno upita i interesa za kupnju. Ljudi žele graditi kuće izvan gradova, stambenih zgrada, posebno nakon svih nedaća koje su nas zadesile prošle godine. Osim toga, vlada i povećan interes za kupnju imanja. Cijene se kreću od 20.000 eura naviše, a lani je jedna luksuzna kuća prodana za čak 180.000 eura. Vikendice u ovom kraju kupuju ljudi koji su ovdje kao djeca naučili skijati; iz Zadra, Šibenika, srednje Dalmacije. To su sve dobre vijesti, ali ljudima moramo ponuditi još sadržaja. Imamo stazu za nordijsko trčanje i hodanje u Zagmajni, 170 kilometara markiranih biciklističkih staza u Mrkoplju, razvijamo biatlonski centar u Vrbovskoj poljani, a tu je i Matić poljana, s 26 kamenih monolita koji simboliziraju smrznute partizane, kamo dolaze izletnici. To je priča o ljudskoj tragediji, drami koju je preživjelo i devet žena u visokom stupnju trudnoće na toj hladnoći u snijegu, koja nije dovoljno valorizirana. O prirodnim ljepotama, Samarskim i Bijelim stijenama koje privlače planinare, da ne govorim˝, dodaje načelnik Brozović. Dakle, i zimi i ljeti Mrkopalj ima što ponuditi gostima, ali nema investicija. Gotovo je nevjerojatna činjenica da je po smještajnim kapacitetima u Gorskom kotaru najveći hotel Jastreb u Begovu Razdolju koji – godinama ne radi! Prekrasno je zdanje s 40-ak soba nekada znalo vrvjeti djecom tijekom zimskih školskih praznika, a sada je zameteno snijegom. U Begovu Razdolju snijega ima i kada ga na Čelimbaši možda i nema. Osim hotela okovanog snijegom, dok se šećete mjestom oduševit će vas i brojne kuće; od starinskih do onih sa zanimljivim arhitektonskim rješenjima.
Isplativije ulagati u sunce Hotel Jastreb u stečajnoj je masi HOC Bjelolasice za milijun eura kupila obitelj Fornezar iz Istre, koja niz godina u Begovu Razdolju ima kuću za odmor. Obitelj je planirala hotel Jastreb preurediti u hotel s četiri zvjezdice. Što se tiče uređenja, nešto su sami odradili, no nisu prošli na natječajima na kojima su aplicirali za državna i sredstva fondova EU za kompletnu obnovu. Od toga su odustali, no moderno su uredili zgradu obližnje područne škole, s nekoliko apartmana i mogućnošću najma bicikala izvan sezone skijanja, a interes gostiju je velik.
˝Koliko mi je poznato, sada planiraju prodati hotel za devet milijuna kuna. Žao mi je što njihova ideja nije realizirana, jer u planu je bilo zaposliti 20 ljudi, što je velika stvar za Mrkopalj. Uz hotel je i pripadajuće malo skijalište koje također ne radi. Obitelj nam je nudila da je mi pokrenemo, ali Općina nema ljudi ni novca da pokrene rad vučnice i skijališta. Inače, Begovo je Razdolje samo po sebi iznimno posebno, to je najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj, na više od tisuću metara nadmorske visine, gdje i danas živi oko 30-ak ljudi˝, dodao je načelnik Brozović. Kaže da je o investiciji razgovarao i s velikim hotelskim kućama, ali da mu je rečeno da je daleko isplativije ulagati u “sunce i more”, jer to, zapravo, i država daleko više potiče na razne načine, piše Večernji list
