Na današnji dan 2001. godine u Zagrebu je preminuo general zbora Zvonimir Červenko, jedan od najboljih i najomiljenijih generala Hrvatske vojske.
Vojna karijera
Vojnu karijeru Zvonimir Červenko je počeo na zagrebačkoj Vojno-tehničkoj akademiji, na kojoj je poslije punih 19 godina bio i predavač. U vrijeme Hrvatskog proljeća vidjevši nepravdu i progone koji se čine Hrvatima i hrvatskom narodu digao se u zaštitu svog naroda po cijenu i karijere i slobode. Bio je odlično situirana osoba kao potpukovnik JNA, ali radije je stao uz svoj hrvatski narod nego šutke pognuo glavu kao mnogi iz tadašnjeg hrvatskog komunističkog vodstva.
Osuđen je na godinu i pol stroge robije te gubitak čina i prava na mirovinu zbog zastupanja hrvatskih interesa zbog čega je do 1990. radio je kao inkasator Radio-televizije Zagreb.
Početkom rata predsjednik Franjo Tuđman nudio mu je mjesto ministra obrane, ali Červenko je to odlučno odbio s komentarom da je vojnik, a ne političar. Organizirao je obranu Zagreba prije početka rata, blokadu neprijateljskih vojarni i organizirao osnivanje 14 zagrebačkih ratnih brigada.
U siječnju 1992. Červenko postaje zapovjednik hrvatskog domobranstva, odnosno zamjenik načelnika Glavnog stožera za Domobranstvo.
Vrhunac vojne karijere Zvonimir Červenko doživio je neposredno prije vojno-redarstvene operacije Oluja, kada je na mjestu načelnika Glavnog stožera naslijedio generala Bobetka. Na dužnosti načelnika GS OS RH bio je od 15. srpnja 1995. do 16. studenog 1996. godine.
Za njegovog zapovijedanja izvedena je i najuspješnija Operacija Oluja. Predsjednik Franjo Tuđman ga je umirovio u studenom 1996.
Preminuo je na današnji dan 2001., te nije morao gledati ocrnjivanje Oluje, kojom je zapovijedao, organizirane od strane domaćih izdajnika i petokolonaša u politici i civilnom društvu, kao i progone i medijske laži na račun pobjedničkih generala i hrvatskih vojnika koje su počele dolaskom nove vlasti i nastavile se niz godina nakon toga, piše Narod.hr.
