Sisački biskup Vlado Košić i general HV-a u miru Ivan Tolj te književna kritičarka prof. Nikolina Mesić predstavili su knjigu ‘Junačka i sveta Hrvatska. Pismo o 30. obljetnici Domovinskog rata’ u četvrtak, 28. siječnja, u sisačkom Velikom Kaptolu.
Biskup Košić je u svom govoru objasnio zašto je objavio knjigu posvećenu Domovinskom ratu.
“Zašto baš mi, Ivan i ja, i zašto o Domovinskom ratu? Netko će prigovoriti da biskupu nije zadaća govoriti o ratu, a drugi da biskup i general nisu dobar par. Biskupi naime propovijedaju o miru, a generali vode ratove. Pa ipak! Ja sam jedini biskup u HBK koji sam prošao kroz Domovinski rat, i to na doslovno prvoj crti jer sam od 1990. bio župnikom u Hrastovici, gdje me zatekao rat, da bih 1991. u rujnu – točnije 10. rujna 1991. – zajedno sa svim mojim župljanima bio prognan iz župe te 1992. bio imenovan i župnikom Petrinje, koja je bila okupirana, tako da sam kroz tri godine (1992.-1995.) boravio u Mošćenici, tada jedinoj slobodnoj filijali župe svetog Lovre u Petrinji. Stoga sam si uzeo za pravo progovoriti o temi Domovinskog rata jer to mogu iz vlastitog iskustva”, rekao je na početku govora, kako piše na stranici Sisačke biskupije.
Dodao je da je Ivan Tolj prije svega hrvatski pjesnik i književnik, kojeg je upoznao za vrijeme studija kada je bio urednik studentskog časopisa ‘Spectrum’.
Istaknuo je kako je potrebno zahvaliti i mnogim ljudima koji su se nesebično žrtvovali za našu slobodu, za mir i neovisnost našega hrvatskog naroda.
“To su prije svega hrvatski branitelji, koji su poginuli braneći Domovinu. Njima pribrajamo i one koje nazivamo nestalima, a koji počivaju vjerojatno po neznanim grobištima i koje još njihovi najmiliji traže; također tu su i branitelji koji su se poslije rata ubili, kao i oni koji su preminuli od teških posebno malignih bolesti što su direktne posljedice rata i njihova sudjelovanja u njemu. Ne možemo zaboraviti i njihove obitelji koje su podnijele i još uvijek podnose veliku žrtvu i teret za čitavo naše društvo. Smatramo da sve ove skupine nisu dovoljno vrednovane u našem društvu te da bi im trebalo posvetiti više pozornosti i dati im više potpore jer su oni to zaslužili”.
Dodao je kako je najvažnije da im se ne uskraćuje poštovanje, da ih se gleda kao naše heroje, da im se ne podmeće ono što oni nisu.
“Nitko tko nije bio branitelj u ratu ili blizu njih na prvoj crti obrane Domovine nema pravo govoriti o braniteljima s visoka i s prezirom, jer to su naši najčasniji članovi društva. I nije u prvom planu nacionalna pripadnost naših branitelja, jer bilo je među njima osim Hrvata i pripadnika drugih naroda. U prvom je planu njihova ljudskost i svijest o pravednoj stvari koja ih je vodila do te mjere u obranu Domovine da su za nju bili spremni žrtvovati i vlastiti život. Pred tim se moraju svi pokloniti”, poručio je.
Tvrdi kako nije moguće hrvatsko-srpsko pomirenje dok se ne prizna istina i dok se ne zadovolji pravda. “Također je teško očekivati da će narod doživjeti svoj duhovni mir, ako ga se neprestano maltretira lažima i poluistinama. O nama samima ovisi hoćemo li pristati na poniženja i podvale. Hrvatska na žalost ništa ne čini, ili veoma malo, da prikaže svoju istinitu prošlost u Drugom svjetskom ratu i poraću, kao na žalost ni u Domovinskom ratu”, smatra.
Dalje navodi kako je potrebno uložiti više napora da se postigne pomirenje jer je ono nužno za napredak naše Domovine. “A na žalost ne samo da se na tome ne radi, već se radi upravo suprotno, na podjelama, dakle protiv takvog pomirenja koje nam je nasušno potrebno”.
“Takvu su viziju naše domovinske budućnosti imali naši hrabri branitelji, i to ne samo u Domovinskom ratu nego i kroz svu našu tešku prošlost. O tome progovaramo u ovoj knjižici. Takvu su Hrvatsku sanjali i naši junaci i naši sveci. Nabrajamo ih kao najbolje članove našega naroda”, naglasio je.
