Kad cestom od Varaždina, preko Beretinca krenete put Ivanca, pa skrenete pogled u zagorski breg, zabljesnut će vas vizura kao iz slikovnice. Dvorac Šaulovec, niti nekoliko je stotina udaljen od glavne ceste uzbrdo u šumi, u naselju Črešnjevo. Između guste šume, proviruju raskošne kupole. Na ulazu u dvorac visoka je željezna kapija. Na betonskom dijelu, guste grane drveća skrivaju tablu s uklesanim natpisom Kulturna baština Republike Hrvatske.
Iako bi u prilaznom perivoju za očekivati bilo parkovnu arhitekturu, u perivoju Šaulovca su posađene – kruške. Posljednji vlasnik, danas pokojni tajkun staroga kova Ivan Hudoletnjak, dao je izvaditi ružičnjak i posadio voćke. Prekrasno zdanje, danas ruinirano i žudi za obnovom, ovih je dana kupila Varaždinska županija i to za jeftini novac. Cijena je bila manja od tri milijuna kuna, 2 milijuna i 700 tisuća kuna.
Spomenka Težak, povjesničarka iz Gradskog muzeja Varaždin priča da je u 16.stoljeću na mjestu današnjeg dvorca stajala kurija, koju je Antun Kiš 1791. godine pregradio u zidani dvorac. Pregradnju je nastavio Karlo Kiš Šaulovečki i žena mu Ana. Novac je priskrbio Anin miraz, koja je stasala iz bogate obitelji moravskih tvorničara tekstila, Preloga.
“Obnovu su vodili bečki graditelji koji su dodali dvije kule na uglovima” govori Spomenka Težak kako su nastali najuočljiviji vanjski dijelovi dvorca. Iz tog je vremena i secesijsko stepenište, još uvijek prekrasno iako postrance s otpalom žbukom. Zimski vrt jednako je fascinantan i jednako, ako ne i gore, zapušten.
Tijekom rata dvorac je bio prilično devastiran, partizani su secesijskim namještajem palili vatru kojom su se grijali. Unikatni komadi komoda i ormara, završili su na lomači. Sa socijalističkim kombinatom, Šaulovac 1984. godine ulazi u ugostiteljske vode. Za dvorac počinju zlatna vremena. Nenad Bartolić doslovno je odrastao u dvorcu. Uz oca, voditelja restorana, uvijek se prvo smucao po kutovima zdanja, dječačkom znatiželjom škicao ugledne goste ili turiste, a kad je malo stasao dozvoljeno mu je prati posuđe da bi na kraju i konobario. Spomen dvorca njemu je, kaže, sol na ranu.
“Kad maltene pa živite ondje, teško vam je bilo promatrati što se događalo s dvorcem. Ne bih ga sad želio vidjeti, a sumnjam da ću otići i kad se preuredi. Iako, nostalgija je vražja stvar,” kaže Nenad Bartolić. Dvorac je kao ugostiteljski potencijal prepoznao njegov otac, zaposlenik Varaždinke, a potom voditelj imanja.
“Prvi kat je podijeljen u četiri salona. Bijeli, crveni, zlatni i smeđi. Nazive su dobili prema bojama zidne draperije u njima. Krenuli su s autohtonim jelima, klijentela je bila ugledna, nije bilo pjevača i grupe koji nisu tu nastupili, od Miše Kovača, preko Olivera Dragojevića do Psihomodo Popa. Kasnije je u podrumu otvoren i disko. Osim lokalnih uglednika i mladeži, svakodnevno su dolazili i autobusi s turistima. Jugoslavija je bila popularna, cesta Zagreb – Varaždin prometna i svi su se zaustavljali u Šaulovcu, prisjeća se.
Ivan Hudoletnjak je optužen za zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju. Kad je njegova tvrtka propala, vlasnik je sam sebi prodao dvorac. Prepričava se da si ga je naplatio stotinjak tisuća eura. Optužnica je podignuta 2015. godine, pripremno ročište je trebalo biti netom prije njegove smrti, ali je zbog bolesti odgođeno. U vrijeme Hudoletnjakove smrti, dvorac je bio već dobrano načet vlagom i svim pošastima neodržavanih kuća. Šaulovec se našao na dražbi po cijeni od 4,4 milijuna kuna.
Prva i druga su dražba ostale bez kupca, Varaždinska županija se željela natjecati na trećoj, jer je župan bio uvjeren da Varaždinska županija ima pravo prvokupa kao sva zaštićena baština.
“Figu. Iako je na dvorcu od 2003. godine oznaka zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra, nitko nije to proveo i u zemljišnim knjigama, a one se broje, jel? Nije mi to palo na pamet sve dok nisam uvjeravao odvjetnika da imamo pravo prvokupa, a on mene u suprotno.
I bio je u pravu. Suludo je da Šaulovec u knjigama nije imao status zaštićenog dobra. Suludo. Nije to slučajno. Netko je očigledno namjerno ostavio stvari nedorečene i pikirao na tu imovinu. No, mi smo ga preduhitrili i ja sam dvorac zaštitio krajem te, 2017. godine,” kaže Radimir Čačić.
Arhitekt po struci i povjesničar po strasti, Šaulovec je za njega vrijedan izazova. U dvorcu primarno namjerava otvoriti edukacijske sadržaje, a Šaulovec vidi kao službenu adresu varaždinskog Europskog Centra izvrsnosti.
U dvorcu će biti heritage hotel s pet vrlo ekskluzivnih apartmana na dvije tavanske etaže. Vinski podrum, vrhunski restoran s barom. Planiramo tu i dio obavezne nastave, standarda za drugi razred gimnazije. Da svi ti učenici u nekom trenutku imaju obavezu posjetiti i Šaulovec.
Za sve će to sigurno trebati nekoliko milijuna eura, ali pokušat ćemo ih dobiti iz europskih sredstava, ako Bog da. Očekujem da će u novoj lisnici biti nešto i za kulturu. Varaždinska županija redovno je dosad propuštala takve natječaje, između 2013. i 2015. godine. Već godinu potom više ih nije bilo, a ja sam mandat dobio 2017. Svi su to pokupili u ozbiljnim razmjerima, mi figu, ljut je na prethodnika.
Radimir Čačić na mjestu župana u najnovijem je mandatu naslijedio aktualnog potpredsjednika hrvatske Vlade, ministra graditeljstva Predraga Štromara. Kako bi novi vlasnik obnovio što se obnoviti isplati, prvo to treba posebno i otkupiti. Županija je, naime, zakonom dobila pravo prvokupa nepokretne imovine, ali ne i pokretnina, pa namještaj tek treba kupiti i platiti. Saznajemo da je kupoprodaja već i dogovorena, za nevelikih 170.000 kuna.
Također, Šaulovec ima nesreću da je danas rascjepkan na cijeli niz nepovezanih djelića, pa je dvorac županijski, a stotinjak metara udaljene gospodarske zgrade još uvijek su vlasništvo države. Radimir Čačić uvjeren je da će Šaulovec pod njegovim vodstvom opet zasjati starim sjajem. Kolege iz okružja, Krapinsko-zagosrki župan i Koprivničko-križevački ‘svoje’ dvorce već imaju. Ne sumnjamo da će osebujni župan učiniti sve da njegov dvorac bude na koncu najljepši, piše Jutarnji list.
