Politički analitičar Žarko Puhovski komentirao je aktualne političke događaje među kojima je i napad predsjednika Zorana Milanovića na udruge Babe rekavši kako on to govori dijelom zato što to vjeruje, a drugo zato što misli da treba uzburkati vodu, jer ima viška vremena zbog manjka ovlasti.
“On doista veseli desnicu i to jednim dijelom osviješteno radi, stalnim napadima na udruge koje desnica smatra antidržavnima”, rekao je za N1.
Dodao je da predsjednik sve to radi kako bi držao bok Vladi. “On Vladu ne dira, ni Vlada njega. On zapravo podržava Vladu. On i Plenković jedan drugome čuvaju bok”.
Za bjelovarskog gradonačelnika Darija Hrebaka istaknuo je da on liberale dovodi na zao glas. “On galami, a to dovodi do sramoćenja”.
Rekao je da se zakoni de iure donose u Saboru objasnivši da se o zakonima prvo vladajući dogovore, a onda je glasanje u Saboru formalnost, što je slučaj u svim parlamentima u svijetu.
‘Kod Vanđelića se pokazalo to da je on očito politički naivan’
Komentirao je i Damira Vanđelića rekavši kako tehnomenadžeri mogu imati dobru ulogu. “Menadžeri imaju posla s dobrim ljudima u firmama, nemaju posla s teškim bolesnicima, starcima, idiotima i tako dalje. Moraju se pripremiti na to. Kod Vanđelića se pokazalo to da je on očito politički naivan, da je doista mislio da njegovo ime vrijedi više nego što vrijedi i da je pod tom pretpostavkom pregovarao, naletio na ljude koji su politički profesionalci i koji su ga smjestili tamo gdje mu je mjesto, a koji će ga i nakon toga smjestiti tamo gdje mu je mjesto”.
Objašnjava kako su tri razloga zašto dvije najveće stranke nemaju kandidata za Zagreb, Rijeku i Split.
“Prvo, demokratizacija političkih stranaka su puka fraza. Stranke imaju čudnu hijerarhiju, gdje se oni dolje umiljavaju onima gore. Drugo, oni ne vode lokalnu politiku, oni nemaju nikakvu ideju na razini vodstva SDP-a i HDZ-a što treba Zagrebu, a kamoli što treba Garešnici, recimo”.
Kao treće navodi da oni imaju klasičan problem na lokalnim izborima. “Tamo su dvije vrste kandidata, jedni po modelu drakule, isisavaju iz stranke sve što ima i sebi stvaraju ime da bi se kao no-name pojavili. Primjerice, sadašnji kandidat SDP-a u Rijeci, koji živi na ostacima Obersnela. Drugi model je ono što imamo zgodno napravljeno u velikom Vukotićevu filmu Surogat, a to je netko tko ispuše čitav krajolik. To su ljudi, kao Tomašević, koji je jači od svoje stranke. Pitanje je koliko će to dugo izdržati. Takav je bio i Mesić, koji je bio znatno jači od stranaka koje su ga podržavali. Takav kandidat daje stranci, a ne uzima od nje”.
Za Sinišu Vucu, kao mogućeg HSS-ova kandidata za gradonačelnika Splita, rekao je da je Vuco u poziciji da daje stranci, ali pitanje je koliko on daje stranci politički.
“Može imati nekakve postotke popularnosti, ali iskustva pokazuju da biranje popularnih ljudi na samim izborima ne pomaže. Tu se ipak radi o konkretnim pitanjima u lokalnoj zajednici, a onda i o međuljudskim odnosima. U tom pogledu mislim da je dobar marketinški trik s Vucom, ali teško da će im pomoći doći izvan jednoznamenkastih brojki”, zaključio je.
