Četiri žene ubijene su u četiri dana. Iako su svi slučajevi različiti, u tri je zajednički nazivnik počinitelj koji je poznat socijalnim službama i policiji. Prošle godine ubijeno je 13 žena, većini je život oduzela bliska osoba, najčešći motiv za ubojstvo bio je odlazak partnerice. Izostaje li i dalje konkretna reakcija društva i institucija? Izriču li se prerijetko zaštitne mjere? Koliko rupa ima sigurnosna mreža za zaštitu žena?
U HRT-ovoj emisiji Otvoreno gostovali su dr. sc. Maja Mamula, Ženska soba – centar za sekusalna prava, Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika, Anita Matijević, voditeljica Odjela maloljetničke delikvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji Ravnateljstva policije, Tatjana Katkić Stanić, načelnica Sektora za koordinaciju politika i unapređenje stručnog rada Centara za socijalnu skrb Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te Daniel Antunović, psiholog iz riječkog skloništa udruge U.Z.O.R., ujedno predsjednik županijskog tima za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama Primorsko-goranske županije.
‘Mač se okreće prema socijali’
Svjesni smo da se sustavno oko nas događaju različiti oblici nasilja nad ženama, ovo je stvarno bilo koncentrirano, bilo je odjedanput i ukazivalo je ponovno na čitav niz propusta unutra sustava, smatra Mamula.
“S jedne strane imamo poziciju da govorimo o tome da smo ratificirali Istanbulsku konvenciju da radimo na promicanju i ravnopravnosti spolova, na suzbijanju nasilja nad ženama imao različita tijela, različite mehanizme, imamo zakonodavstvo, međutim, kad sve opet stavimo zajedno i kad vidimo kako stvari izgledaju u praksi opet možemo uočavati propuste. Propuste različitih tijela, različitih institucija, nedostatka suradnje”, rekla je Mamula.
Svjesna sam, dodaje, da se mač vrlo često okreće prema socijali i socijalnim radnicama prije svega što mislim da nije korektno.
“Ono što trebamo napraviti i postoji inicijativa i radi se, dakle u uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova postoji tijelo koje se zove Femicide Watch koje za svaki pojedinačni slučaj ubojstva traži i gleda gdje su bili osnovni razlozi i gdje su bili propusti koja institucija nije učinila ono što je trebala”, navela je Mamula.
Mi moramo imati obilježje kaznenog djela ili prekršaja da bi mogli poduzimati mjere u smislu iniciranja nekakvog prekršajnog ili kaznenog postupka, navela je Matijević.
“S nekim informacijama koje ne ulaze u zonu kazneno pravne reakcije policija isto može, treba i radi to da obavještava dalje sustave koji trebaju skrbiti o mentalnom zdravlju građana, i poduzimati one mjere koje su u njihovoj nadležnosti da bi se takva osoba hospitalizirana ako su ispunjeni zakonski uvjeti”, rekla je Matijević.
Potrebno je mijenjati zakonodavstvo vezano za psihijatrijske probleme
Mislim da je vrijeme da razmislimo o potrebni mijenjanja određenih propisa vezanih za zaštitu osoba s duševnim smetnjama osobito kako uzmemo u obzir da više od 30% svih ubojstava koja su se dogodila u posljednjih desetak godina, ističe Matijević.
“Mi smo u policiji proveli dva istraživanja pojavnosti, uzroka ubojstava u obitelji, ubojstava žena i zaista u statistički značajnom broju više od 30% su osobe koje imaju određene psihijatrijske probleme ulaze u zonu kazneno pravne reakcije policija isto može, treba i radi to da obavještava dalje sustave koji trebaju skrbiti o mentalnom zdravlju građana, i poduzimati one mjere koje su u njihovoj nadležnosti da bi se takva osoba hospitalizirana ako su ispunjeni zakonski uvjeti”.
Potrebno je mijenjati zakonodavstvo vezano uz psihički bolesne osobe, smatra Antunović.
“Ako netko opetovano čini kaznena djela, prijeti, bude agresivan, bez obzira je li to neka teža psihička bolest ili neka ovisnost o alkoholu ili drogama, mislim da je potrebno da sudovi, centri za socijalnu skrb i liječnici, kako oni opće prakse, tako i oni na psihijatrijskim odjelima imaju ovlasti da pod hitno predlažu i određuju da se provede psihijatrijsko liječenje i zadržavanje osobe koja je potencijalno opasna”.
‘Pravosuđe je neoprostivo sporo’
Većina počinitelja ipak nisu psihijatrijski bolesne osobe. To su osobe koje su itekako odgovorne za svoja djela. Po mojem mišljenju kazne su preblage da bi motivirale nekoga da prestane činiti kaznena djela, rekao je Antunović.
“Najveći problem u cijelom sustavu zaštite je presporo pravosuđe. Kada bi pravosuđe malo brže i malo strože, ne puno strože, zapravo funkcioniralo, rekao bih da policija odradi svoj posao dosta dobro, centri za socijalnu skrb su dosta ograničeni zakonskim ovlastima kakve jesu, i te bi zakonske ovlasti trebalo preispitati i pojačati, ali pravosuđe je neoprostivo sporom,” rekao je Antunović.
Začarani krug i kriza društva
Kada muškarac pretuče ženu, dobije uvjetnu kaznu i dođe kući, kakvu je dobio poruku? Katkić Stanić odgovara posljedice takve odluke su da se nasilje ponovi. Rijetko kad se događa, kaže, da je nasilje izoliran događaj.
“Ono što je izuzetno važno je paralelni rad s počiniteljem, ženom i djecom. Veliki broj žena se iz različitih razloga, nepovjerenja u institucije, osobnih razloga, uvjerenja da će se partner promijeniti ne želi odlučiti na odlazak ili odu u skloništa pa se vrlo brzo vrate kući. Negdje ih treba osnažiti i pružiti im psihosocijalnu podršku, pravnu pomoć, osigurati uvjete adekvatnog stanovanja nakon skloništa kako bi ih osnažili da izađu iz začaranog kruga nasilja”, rekla je Katkić Stanić.
“Usudila bih se reći da govorimo o krizi u društvu. Nasilje je prisutno svugdje, u školama, na ulici, u svim društvenim porama id a je zadatak svih nas, ne samo institucija, nego svih nas kao pojedinaca da sustavno mijenjamo neke stavove koje pridonose nasilnim ponašanjima”, dodala je.
Vjerujem da su se ovi životi mogli spasiti da su se učinile sve mjere i da je poduzeto sve što se moglo, smatra Karačić.
“Rupa je jako puno i problema je jako puno. kad se dogode ovako teške stvari onda se sva pažnja usmjeri na sustav socijalne skrbi kao da smo jedina, najčvršća i najodgovornija karika u tom lancu zaštite žrtava. Moramo vratiti stvari na početak, pitanje nasilja je pitanje cijeloga društva, to nije problem jednoga sustava, to je problem svih nas”.
Ova četiri slučaja govore o tome da je svaka situacija drugačija. Činjenica da su bili poznati sustavu socijalne skrbi ne znači da je bio i propust socijalne skrbi, naglasila je Karačić.
“Konkretno imam uvid u neke od ovih slučajeva i znam da recimo konkretno u slučaju Lošinja je naš centar napravio sve što je trebao. P pitam gdje su oni drugi u lancu koji su odgovorno, gdje je zdravstvena skrb. Ovdje sad ne mislim samo na psihijatrijsku zaštitu, nego na primarnu. Neće svaka osoba koja je sklona alkoholu doći psihijatru, ali će doći do liječnika primarne zdravstvene zaštite koji će prepoznati ve rizike pogotovo kad su u toj obitelji djeca”, rekla je Karačić, piše HRT.
