“Ma pitajte što god želite, ali od mene ne možete napraviti slučaj Krstičević, to jednostavno ne stoji”, rekao je varaždinski župan Radimir Čačić na upit novinarki u svezi njegove imovinske kartice.
U njoj na prvu iskaču dvije nekretnine: kuća od 70 kvadrata u Dubrovniku, koju dijeli sa suprugom i koju je procijenio na 600 tisuća kuna te stan u Zagrebu, od 41 kvadrata, koji Čačić cijeni na samo 280 tisuća kuna.
Prema prosudbi varaždinskog župana, njegov stan u Zagrebu vrijedi samo 910 eura po kvadratu, a procjena za kuću u povijesnom centru Dubrovnika još više odudara od tržišnih vrijednosti: samo 1142 eura za kvadrat. To je cijena za koju se kvadrat nekretnine ne može kupiti ni u okolici Dubrovnika, a kamoli unutar stare gradske jezgre, točnije unutar gradskih zidina, u ulici Na Andriji, atraktivnoj dubrovačkoj lokaciji.
Trošna kuća
Upravo tamo stoji kuća koju su Čačićevi, kupili kako bi imali gdje ljetovati.
“Ma gledajte, to je jedna trošna kuća, bez struje i vode, koju sam kupio prije 25 godina i u kojoj ni dana nisam boravio. Kupio sam je kako bih taj prostor uredio za ljetovanje, ali, eto, to se dosad jednostavno nije dogodilo”, rekao je Čačić.
A objašnjenje za procijenjenu vrijednost glasi da je kuća iznimno derutna i trošna, u njoj se praktično ne može boraviti, a o stanju nekretnine najbolje svjedoči vapaj Čačićevih dubrovačkih susjeda koji su preko novina već nekoliko puta tom arhitektu, bivšem ministru graditeljstva i bivšem potpredsjedniku Vlade poručili da im se život Na Andriji zbog njegove trošne kuće s koje padaju cigle te se urušava krov – pretvorio u pakao.
“I evo, sad vi recite, oni me zovu jer je to ruševina koja se raspada, a vi me zovete da me pitate zašto sam je tako jeftino procijenio”, rekao je Čačić za Jutarnji list.
Na pitanje može li se pretpostaviti da je njegov stan u Zagrebu, koji je procijenio na 910 eura po kvadratu, u još trošnijem stanju nego dubrovačka nekretnina, odgovara: “A ne, nikako, pa to je normalan stan, stan u Borovju”, kaže Čačić.
I za ovu nekretninu ima računicu: kaže da ga je prije dvadesetak godina kupio po cijeni od 1200 maraka po kvadratu, dakle 600 eura, a potom u karticu unio 50 posto veću vrijednost, piše Jutarnji list.
“I to je to”, zaključuje Čačić.
