Franjo Tuđman, utemeljitelj moderne hrvatske države i HDZ-a umro je prije 21 godinu. Tuđman je umro nakon dugotrajnih pokušaja liječenja, a sahranjen je na groblju Mirogoj uz crkvu Krista Kralja.
Tuđman je rođen 14. svibnja 1922. godine u Velikom Trgovišću. Godine 1942. postao je član Komunističke partije Jugoslavije, a iz Drugog svjetskog rata izišao je s činom bojnika. Od 1957. radi u Generalštabu JNA te se bavi poviješću.
Tuđman je preminuo 10. prosinca 1999. godine u Zagrebu. Iako je bilo kritika na njegov račun poslije njegove smrti i pobjede trećesiječanjske koalicije na izborima te se čak i provodila politika detuđmanizacije, ostaje činjenica da je u svim anketama Tuđman od smrti do današnjeg dana percipiran izuzetno pozitivno i da se smatra najvećim državnikom u povijesti hrvatskog naroda.
U komunističkoj Jugoslaviji uhićen više puta
Nakon što je 1967. godine potpisao Deklaraciju o hrvatskom književnom jeziku, isključen je iz Saveza komunista, smijenjen je i umirovljen te mu je zabranjen rad na Sveučilištu.
Tijekom komunizma više puta je bio i uhićivan, a u zatvoru u Lepoglavi bio je u dva navrata. Godine 1989. osniva HDZ i postaje prvi predsjednik te državotvorne stranke, a na prvim višestranačkim izborima 1990. godine postaje predsjednik Republike.
Autor je Deklaracije o neovisnosti Hrvatske od 25. lipnja 1991. godine i preambule Ustava. Kao vrhovni zapovjednik, vodio je obranu Hrvatske u Domovinskom ratu. Reizabran je za predsjednika 1997., a Hrvatska demokratska zajednica ponovno pobjeđuje na parlamentarnim izborima 1992. i 1995. godine.
Temelji njegove politike
Temelji njegove politike bili su: ujedinjenje svih Hrvata neovisno o ideološkoj usmjerenosti, političko-nacionalni pokret čiji je cilj bio samostalna država, ponovni ulazak u srednjoeuropski civilizacijski krug i debalkanizacija Hrvatske, obnavljanje potiskivanih i stigmatiziranih hrvatskih tradicija, kulture, jezika i povijesti.
Autoritarni politički stavovi
Njegova je politika izazvala prijepore u dijelu domaće i međunarodne javnosti. Oporba ga je kritizirala zbog autoritarnog političkog nastupa i naglašeno stranačke vlasti, uz neuspjelu privatizaciju tzv. društvenog vlasništva. Otišao je, unatoč tomu, kao karizmatska ličnost, najzaslužnija što je Hrvatska stekla svoju neovisnost, obranila se od velikosrpske agresije i oslobodila svoja okupirana područja.
