Prošle godine u ovo doba, u petak popodne iz Zagreba bi prema moru kretalo po nekoliko autobusa istovremeno, a karte su bile rasprodane danima unaprijed.
“Koliko ima putnika, toliko punimo”, odgovara mi vozač dok ulazim u petak popodne u autobus na zagrebačkom autobusnom kolodvoru u smjeru mora, na upit o tome poštuju li se epidemiološke preporuke koje kažu da bi autobusi trebali voziti tek s pola kapaciteta kako bi putnici mogli biti na distanci. Putnici doduše disciplinirano imaju maske, ali distance nema.
Ipak, autobus u petak popodne usred ljeta nije pun, desetak je sjedala ostalo prazno. Prošle godine u ovo doba, u petak popodne iz Zagreba bi prema moru kretalo po nekoliko autobusa istovremeno, a karte su bile rasprodane danima unaprijed.
“U dolasku i odlasku imamo između svaki dan između 400 i 500 autobusa. Kada bi to sve uspoređivali s prošlom godinom, još uvijek nismo došli na 50 posto”, rekao je prije koji dan za RTL Luka Grabušić iz Autobusnog kolodvora Zagreb.
Sada, u godini korone, prijevoznici mogu samo s užasom gledati poluprazne autobuse. Gubii im dosežu i 80 posto. Prije nekoliko dana, vozač druge kompanije, koji me je u popodnevno doba radnog dana dovezao iz Zadra u Zagreb, izgledao je kao da će zaplakati dok je promatrao pet (brojkom, 5) putnika u svom autobusu.
Uz kartu od 80 kuna u jednom smjeru, tih pet putnika nije platilo ni polovinu goriva koju je autobus progutao do Zagreba, a kamoli cestarinu, pristojbu za pristajanje na kolodvorima, osiguranje, amortizaciju, ratu leasinga za autobus i, na koncu, njegovu plaću. Čak i da je to jutro doputovao pun iz Zagreba – a nije – to kružno putovanje po tvrtku je završilo s gubitkom jer je za namirivanje svega navedenog, uz ove cijene karata, potrebna popunjenost od gotovo pola autobusa, pišu Vijesti.hr.
