Ministarstvo unutarnjih poslova objavilo je imena kandidata za novog ravnatelja policije. Od petorice kandidata koji su zadovoljili uvjete razgovoru s povjerenstvom pristupila su četvorica, tako da će se izbor pasti između dosadašnjeg ravnatelja Nikole Miline te njegovih protukandidata Željka Prše, Željka Filipovića i Damira Takača.
Premda je ministar Davor Božinović moćan i autoritativan, čistka koju je kanio provesti unutar MUP-a a da si ne stvori krug neprijatelja, iz ovoga se može zaključiti, ne ide mu po planu. Iako se nedavno u policijskim krugovima tvrdilo da je Milina podnio zahtjev za umirovljenje, glavni ravnatelj policije taj je zahtjev povukao u posljednjim trenucima te je odlučio da želi odraditi još jedan mandat na čelu policije, za što, prema nekim neformalnim tezama, uživa potporu premijera Plenkovića koji u ovoj složenoj policijskoj križaljci jednostavno nema previše izbora.
Kako se tijekom policijske karijere nikada nije previše eksponirao, osim onda kada je dužnost to od njega zahtijevala, tako je Milina u tišini podnio, a zatim i povukao zahtjev za mirovinu. Taj njegov potez izazvao je ozbiljne glavobolje ministru Božinoviću koji s premijerom, kad je riječ o Milininu zahtjevu za još jedan mandat, nije na istoj valnoj duljini jer je očekivao da će s njegovim odlaskom krenuti kadrovska reforma u policiji.
S jedne strane, u Božinovićevu krugu tvrdi se kako je Milina kadar Milijana Brkića, dok s druge strane oni koji ispijaju kave s premijerom Plenkovićem odbacuju te teze i navode kako je predsjednik Vlade zadovoljan glavnim ravnateljem policije koji profesionalno i bez ikakvih pritisaka odrađuje svoj posao. Inače je Milina na poziciju glavnog ravnatelja policije imenovan još u kolovozu 2018. godine, i to kao nasljednik privremenog glavnog ravnatelja Dražena Viteza koji je zamijenio Marka Srdarevića kad je on dao ostavku. Milina je na svoju poziciju došao s pozicije prvog čovjeka granične policije, a izabran je između devet kandidata.
Svojedobno se našao na udaru kritika iz Europe zbog nasilnog ponašanja graničnih policajaca prema migrantima, no ta priča zasad se primirila i ne predstavlja prepreku za hrvatski ulazak u Schengen, što je za premijera Plenkovića dosta važno. Premda se Milina kao ravnatelj policije susretao s različitim pritiscima, pa i glasinama da je Brkićev kadar, on je svoj mandat uspio odraditi prilično korektno, što ponešto govori i o mudrom Božinovićevu balansiranju.
Manje zlo
Iako su se Milininim umirovljenjem nastojali izbjeći sukobi, njegova odluka o povlačenju zahtjeva za mirovinu izazvala je nemire u vladajućim i policijskim krugovima. Kako drugog i boljeg izbora nema, Plenković je spreman podržati Milinu, dok je s druge strane mudri Božinović i ovdje odlučio zaigrati pazeći da se nikomu ne zamjeri. Fotelji prvog čovjeka policije nakon Milinina odlaska nada se i Željko Prša, a govorilo se i o najbogatijem policajcu Josipu Ćeliću koji je u međuvremenu otpao.
Prema službenoj biografiji, Prša je rođen u Zagrebu, po struci je diplomirani pravnik, ali je cijelu karijeru proveo u MUP-u u kojem je zaposlen davne 1991. godine. Od tada je radio na poslovima suzbijanja kriminaliteta i na nizu drugih rukovodećih radnih mjesta pa je uz ostalo bio načelnik Sektora kriminalističke policije i načelnik više policijskih postaja na području PU zagrebačke, bio je i načelnik PU osječko-baranjske i PU brodsko-posavske, no kruna njegove karijere je pozicija zamjenika glavnog ravnatelja policije u ovom Milininu mandatu. Na tu poziciju došao je s mjesta vršitelja dužnosti načelnika PU zagrebačke, a javnost ga je mogla zapamtiti i kao zapovjednika u policijskoj postaji Zaprešić kada je uhvaćen Mladen Šlogar, beskućnik koji je osuđen za ubojstvo Ivane Hodak.
Upućeni svjedoče da Prša gori od želje da preuzme ravnateljsku fotelju u MUP-u te dodaju da je ispod stola Božinović uspio postići dogovor s ministrima Tomom Medvedom i Olegom Butkovićem koji su potporu davali njemu. Kako Butković i Plenković već neko vrijeme nisu u najboljim odnosima, tako sada ispada da je i Medved, agitirajući za Pršu, zauzeo suprotnu stranu od one premijerove, što uistinu jest pokazatelj konkretnih konflikata u vladajućim redovima. Kakav će stav o svemu tome zauzeti Plenković i hoće li on, lobirajući za Milinu koji uživa njegovo povjerenje, ući u sukobe sa svojim ministrima, pitanje je na koje nitko zasad ne nudi konkretne odgovore, međutim, ne treba zaboraviti ni na to da je predsjednik Vlade diplomat i taktičar pa su svi scenariji u ovoj priči mogući.
