Odnosi Hrvatske i Francuske uspostavljeni su 1992. godine. Od tada polako, ali stalno napreduju. Najbolja potvrda toga upravo je dolazak Emmanuela Macrona.
Francuska je priznala Hrvatsku 15. siječnja 1992., kada i većina članica Europske unije. Prve godine bile su daleko od idiličnih, objašnjava prvi veleposlanik Hrvatske u Francuskoj.
– Do 1994. Francuzi su bili vrlo kritični. Mi smo imali dosta zamrznutu situaciju. Ton razgovor s njima je potpuno drugačiji nego što smo imali s Nijemcima. Nakon tog Washingtonskog sporazuma oni kažu, mi smo zaista tu, želimo normalizirati do kraja naše odnose, rekao je Branko Salaj, bivši veleposlanik RH u Francuskoj.
Sredinom 1995. u Elizejsku palaču ulazi Jacques Chirac, a time i naklonost i razumijevanje za Hrvatsku. Upravo je Pariz bio taj koji je inzistirao na tome da se u Zagrebu 2000. održi summit EU-a sa “zemljama zapadnog Balkana”, skup pomirenja donedavno sukobljenih zemalja koji trebao osnažiti put prema demokraciji na jugoistoku Europe.
U Elizejsku palaču dolaze novi predsjednici – Nicolas Sarkozy i Francois Hollande. Svi hrvatski predsjednici i premijeri dolazili su u Pariz. Sklapali su se brojni ugovori, no koliko god se činilo da postoje izgledi za veći napredak u odnosima, dojam je bio da se dalje od toga nije mnogo učinilo.
Poseban datum bio je ulazak Hrvatske u Uniju.
– Hrvatska zajednica i mi u veleposlanstvu organizirali smo doček tog 1. srpnja. Dakle, u ponoć 30. lipnja na 1. srpnja smo se našli na promendi trga Trocadero, nasuprot Eiffelova tornja. Bilo je nekoliko stotina članova hrvatske zajednice i to smo proslavili uz šampanjac, ispričao je Ivo Goldstein, bivši veleposlanik RH u Francuskoj (2013.-2017.).
Ono što bi Hrvatska mogla iskoristi od Francuza, kaže pravnik i policist Neven Šimac, je javna uprava.
– To je jedna od vrijednosti koja je stabilizirala tu Francusku, danas se samo mijenja ime te škole kroz koju je prošao Macron, kroz koju sam prošao i ja. Veliki dio kadrova, čak i političkih kadrova je prošao kroz nju jer tu nauče sve o javnoj upravi. Ne samo pravo, ne samo financije, ne samo ekonomiju, ne samo međunarodne odnose, rekao je Šimac.
Zanimljivo je da hrvatsko-francuski odnosi zapravo sežu još u doba Karolinga. Jak kulturni utjecaj donose benediktinci. Dubrovčani djeluju na francuskom dvoru. Ruđer Bošković član je Francuske akademije znanosti. 20. stoljeće široko otvara vrata Francuske mnogim hrvatskim intelektualcima.
– Mi smo imali dosta problema da bismo se na kakv takav način etablirali u toj velikoj zemlji, kao nova mala zemlja iz bivše Jugoslavije. I ipak smo uspijevali nešto napraviti, kao što su izložbe, koncerti, predavanja, rekao je prevoditelj Mare Maras.
Podsjetimo, Francuska u prvoj polovini iduće godine predsjeda Unijom, a Zagrebu je cilj ući u Schengen i eurozonu.
