Odakle i zbog čega dolazi do trenda rasta nezavisnih lista i pokreta koji poput Mosta nezavisnih lista ili Pokreta Pet zvjezdica u Italiji, uspijevaju doći na vlast? Nakon više ili manje uspješnih pokušaja političkih pokreta, platformi i pokušaja ima li uopće mjesta za neke nove pokrete? Imaju li birači uopće više volje pokloniti nekim novim licima na političkoj sceni?
I HDZ je nastao kao pokret
Najčešće nastaju oko jedne ili nekolicine osoba s konkretnom željom za promjenama u lokalnoj sredini ili se organiziraju kao platforma sastavljena od više nezavisnih lista ili javnosti poznatih pojedinaca s jakom voljom da budu korektiv političkoj oligarhiji. No postoji li razlika između pokreta, platforme, nezavisne liste i etabliranih političkih stranaka?
Kod nas je to bio prvotno HDZ tijekom kasnih 1980.-ih i ratnih 1990.-ih koji je okupio sve i svakog tijekom borbe za neovisnost i suverenu državu, a zatim i u ratu protiv velikosrspke agresije. I danas HDZ uspjeva na takvim pitanjima mobilizirati najveći dio svojih birača, a svojim političkim ponašanjem i scenografijom, dovoljno je u sjećanje prizvati govore Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar-Kitarović tijekom posljednje izborne kampanje, dokazuje tezu kako nikad nije ni postao stranka.
Mnogi kažu kako je osnivanje antiestablishment koji bi micao duopol HDZ i SDP u startu propala priča. Kako je ta priča potrošena s Mislavom Kolakušićem, Viliborom Sinčićem i Ivanom Pernarom te kako su birači takvih pokreta, platformi i lista ‘val birači’ koji na izbore izlaze jedino onda kad su nabijeni nezadovoljstvom. Onda kad izađu na izbore razbiju se kao val o obalu i nestanu te da je ovaj posljednji izborni ciklus je njih u Hrvatskoj te birače razbio.
Desni politički kišobran ili liberalna platforma
“U političkom smislu trebamo napraviti “kišobran” pod kojim bismo se okupili i pritom zadovoljiti izborna pravila jer ne može Miroslav Škoro biti nositelj lista u svih jedanaest izbornih jedinica. Jasno je da za formiranje novog političkog brenda nemamo dovoljno vremena pa mislim kako je najbolje rješenje da ostanemo pokret i da na izbore izađemo pod mojim zaštitnim znakom”, rekao je u intervjuu za Jutarnji list Miroslav Škoro i tako najavio još jedan politički pokret u Hrvatskoj.
“Želim otvoriti prostor nekompromitiranim ljudima koji će raditi na dobrobit naroda i pritom pazim da ne ponovim neke greške koje su mi se kao političaru početniku dogodile jer se nisam dovoljno dobro pripremio”, rekao je Škoro.
I novi predsjednik HSLS-a Dario Hrebak pokušao je u posljednje vrijeme na valovima svog uspjeha na lokalnoj razini napraviti platformu liberalnih stranaka, ali bez većeg uspjeha. Trenutno mu nijedna nominalno liberalna stranka nije pozitivno odgovorila na njegov poziv na okupljanje. Nakon više odbijenica Hrebak je najavio redizajn i ponovnu izgradnju posrnulog HSLS-a kojeg je nedavno preuzeo.
“Pokušao sam da svi zajedno napravimo pravi liberalni blok, da budemo prava građanska snaga u Saboru i da budemo glas razuma. Nažalost, očito je da to u ovom trenutku nije moguće.
HSLS će se posvetiti stvaranju svojih politika i jačanju stranke, a naša vrata su otvorena uvijek za ljude željne suradnje. Zasad razgovaramo i s Davorom Huićem iz Udruge Lipa koji je svjestan trenutka i s kojim dijelimo slična razmišljanja vezana za probleme birokratizirane i skupe države te pretjerano oporezovanog hrvatskog gospodarstva”, rekao je Hrebak.
Hrvatska nije iznimka od ostatka Europe
Nisu Škoro i Hrebak prvi s ovakvim porukama. Hrvatska istu poruku u novijem dobu o ‘novim i nekompromitiranim ljudima’, ‘narodnoj volji’ sluša još od nagle pojave Živog zida na političkoj sceni 2015. godine, a neki bi mogli argumentirati da iste poruke slušamo još od 1990- ih i demokratskih promjena.
No, u nekoliko posljednjih političkih ciklusa sve više do izraza dolaze pokretaške političke opcije. Hrvatska ni po tom pitanju nije iznimka od ostatka Europe. U Italiji pokret 5 zvijezda, nedavno organizirane ‘Srdele’, pa čak i ‘Lega Nord’ koja, iako je stranka, pod vodstvom karizmatičnog Matea Salvinija odlično mimikrira izgled političkog narodnog pokreta.
Slično je u Njemačkoj na samom početku krenula i Alternativa za Njemačku koja je u međuvremenu izrasla u jaku stranku, treću po istraživanju javnog mnijenja u Njemačkoj. U Njemačkoj tu i Pegida koja još uvijek djeluje kao pokret. U Velikoj Britaniji već godinama djeluje jedan čovjek, Nigel Farage, koji je osnovao ili transformirao nekoliko manjih stranaka/pokreta koji su imali samo jedan cilj, izlazak Velike Britanije iz Europske unije. Nakon što je Brexit napokon postao stvarnost, Farage je najavio političku mirovinu.
Svi pokreti nastaju oko jednog ili nekoliko konkretnih planova odnosno projekata kako na lokalnoj ili nacionalnoj razini. Živi zid počeo je s borbama protiv ovrha, Most kao lokalna stranka u borbi protiv samovolje lokalnih šerifa u Metkoviću, a tek poslije je, kako kaže politički tajnik Mosta Nikola Grmoja, postao platforma koja je povezala brojne Nezavisne liste kako bi izašla na izbore za Hrvatski sabor.
I sudac trgovačkog suda Mislav Kolakušić u svoju političku karijeru krenuo je s udrugom Antikorupcija u političku borbu protiv političke oligarhije. No bez obzira svi oni naposljetku prerastaju u ozbiljne političke organizacije ili propadaju. No tada u biti počinju njihovi problemi. Naime, pokreti onda počinju gubiti glavni argument zbog kojeg su i dobili mandate: s rastom članstva i broja organizacija počinju gubiti kontakt s narodom.
Živi zid je po mišljenju mnogih jednim dijelom iz tog razloga se i usitnio te polako nestao s političke scene. U Mostu s druge strane izgleda kako su shvatili da moraju organizacijski i infrastrukturno jačati te najavljuje novi Statut i Pravilnik. Grmoja za Otvoreno kaže kako na stranačkom saboru u travnju očekuje da se jasno definiraju politike i način organizacije Mosta.
“Pokazalo se kako bez stranačke infrastrukture nije moguće na duži period djelovati na političkoj sceni. Iz tog razloga prionuli smo izgradnji organizacijske infrastrukture i podružnica na terenu”.
I analitičar Ivica Relković kaže kako je Most klasična politička stranka.
“Most je bio začetak ideja povezivanja nezavisnih lista, ali to više nije. Njemu čak i onaj dodatak Most nezavisnih lista više ne stoji. Hoće li se oni sada povezivati u neki pokret oko Škore, na koji način, ili sa suverenistima i nizom drugih stranaka, hoće li to biti pod jednim imenom ili u koaliciji, to je opet njihova stvar”, rekao je Relković za Otvoreno.
Politički analitičar Davor Gjenero podsjeća kako je jedino Most od svih stranaka i pokreta nastalih nedavno imao kapacitete za preživjeti. “Izgleda kako ta stranka još uvijek može računati na pokoji mandat u parlamentu odnosno zastupljenost u sljedećem parlamentarnom sazivu. Sve drugo su bile stranke jednog mandata”, istaknuo je Gjenero.
Postoje li birači za nove pokrete
Ako se vratimo dovoljno unatrag pred vidjet ćemo da pred svake izbore nastaju nove političke opcije. Nekad nastanu kad jednog od pojedinaca izbace iz već etablirane stranke, poput Hrvatskog bloka, Reformista, Stranke Milana Bandića, Neovisnih za Hrvatsku, Oraha i Demokrata te mnogih drugih, ili nakon što pojedinci poput Borisa Mikšića izazovu partijski establishment.
Gjenero naglašava kako je ta pojava postala uobičajena, posebno pred izbore za Hrvatski sabor. “Pred izbore pojavljuju se političke opcije koje utječu na izborni rezultat i koje onda traju do kraja mandata. Te stranke unose i svojevrsnu nestabilnost u parlament, jer se nisu sposobne održati za vrijeme mandata. One nisu homogene i nisu stabilizirale svoju mrežu”, naglasio je Gjenero.
Dodaje kako smo to mogli vidjeti na primjeru Mislava Kolakušića kojeg više nema u političkom smislu.”Vjerujem da će se pojaviti netko drugi, ali ne mogu sada predvidjeti tko će to biti. Takve će stranke biti u pozivu protestnih glasova birača”, rekao je Gjenero.
Relković smatra kako postoji biračko tijelo koje nije zahvaćeno sadašnjim strankama, uključujući i Most no naglašava kako ono gotovo da ne postoji od desnog centra prema desno.
“To je popunjeno, tu su i HDZ i stranke koje se vežu oko Škore. No, oko centra pa čak i dijelom lijevo što ne zahvaća SDP, gdje su stranke koje nemaju plan ući u koaliciju s SDP-om, tu postoji veliki prostor. Tu je prostor gdje će se do parlamentarnih izbora definirati nekakve pozicije, ali za sad nisu najavljene i vidljive. Ali, to više ne može obuhvatiti ni Most niti Škoro niti HDZ i opcije koje su desnije od HDZ-a”, objašnjava Relković.
Komunikacijski stručnjak Krešimir Macan napominje kako postoji jasna razlika između pokreta i stranaka, jer pokreti i stranke nisu u istom formalnom statusu.
“A što se tiče birača, oni više preferiraju nove pokrete jer su to većinom mlađi birači koje su ove stare stranke i lijeve i desne izgubile”, rekao je Macan.
I on smatra kako postoji biračko tijelo koje nije zahvaćeno glavnim strankama.
“To vidimo i na primjeru nezavisne liste Miroslava Škore. Ako se pojavi stranka s njegovim imenom, za njega postoji i prostor na ljevici, rekao bih do nekih 30 posto od tog spektra. No, na centru postoji najviše glasova i sad je pitanje kome će oni ići. Škoro već ima glasove ekstremne desnice, a HDZ ima većinom glasove te sredine od centra desno i mislim da će se i Škoro i HDZ za njih tući”, rekao je Macan za Otvoreno.
Kriza etabliranih stranaka mogla bi dovesti radikalne opcije na vlast
Iako Hrvatsku nije zadesila potpuna kriza etabliranih političkih stranaka kao što je to slučaj u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj ipak evidentno je kako se i na hrvatskoj političkoj sceni otvara prostor kod neopredijeljenog biračkog tijela za nekakvu novu platformu ili pokret.
Pitanje je samo hoće li taj prostor popuniti centraške političke opcije poput Škorine i Hrebakove ili ćemo i mi poput naših europskih susjeda doživjeti val uspona desnih ili lijevih radikalnih opcija. S obzirom na to da ionako živimo u ekonomski i moralno devastiranoj zemlji takav scenarij bio bi poput nadolijevanja benzina na vatru.
