Iako se u istrazi branio šutnjom, Andrija Drežnjak (62) danas je na osječkom sudu priznao krivnju za ubojstvo svoje skrbnice i socijalne radnice Blaženke Poplašen (49) te pravnika Ivana Pavića u Centru za socijalnu skrb u Đakovu, 9. srpnja prošle godine.
“Razumijem optužnicu. Smatram se krivim”, izjavio je Drežnjak. Prema optužnici, kobnog dana stavio je u torbicu pištolj, tzv. češku zbrojevku, i zaputio se u Centar za socijalnu skrb. Unaprijed je, tereti se, skovao plan da ih usmrti,
“u uvjerenju da su mu pravnik Pavić i socijalna radnica Poplašen na nezakonit način oduzeli obiteljsku kuću u kojoj prebiva”.
Kada je stigao do ulaza u zgradu, rekao je zaštitaru da im treba uručiti neki papir. Kako ga poznaje dugi niz godina kao korisnika Centra, zaštitar ga nije dodatno provjeravao. Otkucalo je upravo podne kada je Drežnjak ušetao u Pavićev ured i ispalio mu hitac u glavu. Zaputio se potom u sobu Blaženke Poplašen i potom pucao i u nju, a nesretna žena na mjestu je preminula. Pavić je prevezen u KBC Osijek, gdje je deset dana poslije izgubio bitku za život.
Andrija Drežnjak nakon zločina sjeo je na bicikl i pobjegao. Stravičnoj tragediji svjedočila je Ljubica Zovko, socijalna radnica koja je dijelila radnu sobu s Ivanom Pavićem. Bio je u dobi poput njezine djece pa ga je, rekla je na sudu, uvijek doživljavala kao svoje dijete, a opisala ga je kao prekrasnog čovjeka i stručnjaka.
‘Jesam li ja sljedeća na redu?!’
“Bio je uobičajen radni dan, na vrata nam je pokucao Andrija Drežnjak. Je li on sada na redu, pitao je. Već je bilo prošlo radno vrijeme sa strankama, a Andriju smo uvijek primali mimo protokola i stranaka. Ivan mu je rekao: “Andrija, jučer ste bili, jučer sam vam sve rekao.” Nisam radila dan ranije pa nisam znala što je bilo.
Andrija je držao bijeli papir pod rukom. Pitao je smije li sjesti, rekli smo mu neka sjedne. Ivan je nastavio raditi, a ja sam mu kazala: “To što vam je Ivan rekao jučer, nije se promijenilo, vrijedi i danas.”
“Nismo dugo razgovarali, sve se munjevito dogodilo, ustao je, mislila sam da će izaći iz sobe. Međutim, kad sam ustala da ga ispratim, vidjela sam da je držao neki predmet u ruci za koji nisam znala sjetiti što je. Dok mi je do mozga došlo da je to pištolj, već sam čula zvuk”, opisala je svjedokinja Zovko.
Ostala je u šoku, a kroz glavu joj je prošla misao: “Jesam li ja sljedeća na redu?!” Jako se blizu, prisjetila se, Drežnjak prije pucanja približio Paviću, na manje od pola metra, i uperio mu pištolj u sljepočnicu.
“Izgledalo je kao u filmu. Kad razmišljam o tome danas, čini mi se da je postupao promišljeno i profesionalno”, dodala je. Nakon pucnja, vidjela je kako Ivanu curi krv iz glave.
“Pomislila sam da je mrtav. Drežnjaka nije bilo na hodniku, istrčala sam da vidim je li na parkiralištu. Nije ga bilo, shvatila sam da je još u Centru i pomislila: ‘Nećeš pobjeći!’. Trčao je stubama, ja sam trčala za njim. Ispao mu je neki papir. Vikala sam ‘Ubio mi je Ivana, ubio mi je Ivana!’. Andrija je sjeo na bicikl i nestao. Brzo sam otrčala na Hitnu, medicinska sestra mi je rekla neka se smirim, što galamim”, izjavila je.
Raspitivao se o nabavki pištolja
Na upit tužitelja jesu li ranije imali probema s Drežnjakom, odgovorila je: “Ja to ne bih nazvala problemima, to je bio naš posao. Imali smo razumijevanje za njegovo stanje, trudili smo se svim silama pomoći mu. Vadili smo knjižne izvatke i uvid u imovinu da mu pokažemo kako ga nitko nije oštetio. Sve je bilo u redu. Jednom smo s njim i ocem mu otišli u gruntovnicu u 8 ujutro da im i tamo sve objasne”, kazala je.
Pojasnila je da je Andrijin otac svome sinu prepisao dio kuće, kako bi ga osigurao nakon svoje smrti. Imao je strah da će mu Ivan i Blaženka uzeti kuću. Govorio je kako ga savjetuje neka osoba iz Osijeka, no nije nam htio reći tko. Zvali smo i njegovu sestru iz Njemačke da njoj objasnimo, a ona je poslije razgovora rekla Andriji da će ga se odreći ako nam još jednom bude dodijavao, da mu ni na sahranu neće doći, ispričala je Ljubica Zovko.
Posvjedočila je kako je u travnju ili svibnju Blaženka Poplašen dobila dojavu da se Andrija na tržnici u Đakovu raspituje kako može nabaviti pištolj. Napravili su dopis policiji o tome.
“Smatrali smo time da smo predali stvar policiji”, nadovezala se. Andrijina je sestra iz Njemačke, pak, redovito bila u kontaktu s Ljubicom Zovko i provjeravala posjećuje li ih njezin brat.
“Nazvala me u svibnju jednoga dana i priopćila kako je razgovarala s ocem koji joj je rekao da je Andrija otišao u Centar i ponio nešto, ali nije otkrio što. Rekla mi je kako se boji za nas, da bi nam Andrija mogao nauditi pa neka se čuvamo”, posvjedočila je.
“Drežnjak je u proljeće postao uznemiren, i postajao sve uznemireniji. Ljubica Zovko kontaktirala je i Andrijinog liječnika te molila neka mu da uputnicu za psihijatrijski pregled. On je i bio na pregledu u ožujku, a liječnik je konstatirao kako nema promjena u njegovom stanju” rekla je, prenosi Večernji list.
