Petrinja je proživjela jedno od najtežih razaranja u svojoj povijesti, grad su napali pobunjeni Srbi, paravojne formacija i Jugoslavenska narodna armija (JNA).
Ovogodišnji Dani sjećanja 1991.-2022. započeli su u Nebojanu na Kupi kod Skele spasa dovoženjem hrvatske državne zastave preko rijeke Kupe s ratnim barjacima postrojbi koje su operativno djelovale na tom prostoru u rujnu i jeseni 1991.godine.
Dani sjećanja u Petrinji se obilježavaju 27. godinu, u spomen na 598 poginulih hrvatskih branitelja te ubijenih civila u Domovinskom ratu.
Uz prigodnu molitvu, kod križa uz skelu položeni su vijenci i zapaljene svijeće.
Organizatori događanja su petrinjska Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, DVD Nebojan i Klub policije 1991. – Ratna policija Petrinja.
Napad na grad naredio je pukovnik Gaćeša
Zbog mine, koju je navodno ispalila Hrvatska vojska prema tadašnjoj vojarni Vasilj Gaćeša, potpukovnik Slobodan Tarbuk je 2. rujna 91. u 12, 18 sati zaprijetio hrvatskim snagama i naredio ispaljivanje granata prema Vili Gavrilović.
Tim je činom počeo prvi otvoreni napad na grad, ali i na obližnja sela.
Napad na Petrinju nastavljen je snajperskom i rafalnom pucnjavom po središtu grada, u 15 sati po ranjenu djecu u Petrinju je došao helikopter MUP-a, vodile su se i ulične borbe u gradu, a tromblonskim minama zapaljeno je više stambenih objekata.
U tenkovskom napadu na grad razarani su dječji vrtić, crkva svetog Lovre, Srednja škola, Općinski sud, zgrada općine, ali i gospodarski objekti, među kojima Slavijatrans i Gavrilović, Tvornica obuće i zgrada bolnice.
Zbog više požara pozvani su vatrogasci iz Siska i obližnjih mjesta.
U samom središtu grada uništeno je i oštećeno oko 300 objekata, kuća, stanova i lokala, materijalna je šteta procijenjena na više od 4, 5 milijuna eura.
U sisačku bolnicu tog je 2. rujna 1991. dovezeno 11 civila i tri pripadnika ZNG-a, poginuli su pripadnik ZNG-a Nikola Lokner, djelatnik MUP-a Andrija Rokić i civil Stjepan Bučar.
