Točno prije pet godina, 7. siječnja 2015. godine u 11:30 sati po lokalnom vremenu, braća Said i Cherif Kouachi naoružani su uletjeli u redakciju satiričnog tjednika Charlie Hebdo u Parizu i otvorili vatru na zaposlenike. Razultat njihovog kvavog pohoda bilo je 12 ubijenih i 11 ranjenih. Ubojice su uskoro identificirane kao islamski ekstremisti, a povod za pokolj bile su karikature proroka Muhameda koji su prema ekstremistima smatrani bogohuljenjem proroka. Iako Kur’an izričito ne zabranjuje slike proroka Muhameda, neki muslimani smatraju kako je satira Islama, vjerskih predstavnika, a prije svega islamskih proroka, bogohuljenje, te kao takvo kažnjivo smrću.
11. siječnja 2015. godine oko dva milijuna ljudi i preko 40 svjetskih čelnika, okupilo se je u Parizu na skupu nacionalnog jedinstva, a 3,7 milijuna ljudi pridružilo se demonstracijama širom Francuske. Izraz – Je suis Charlie (Ja sam Charlie) postao je prepoznatljiv izraz podrške tjedniku, pogotovo na društvenim mrežama. Osoblje Charlie Hebdoa nastavilo je s raditi na sljedećem broju tjednika koji je imao nakladu od preko 7 milijuna primjeraka na šest jezika, znatno više od njihove uobičajene naklade od tek 60 tisuća primjeraka. No solidarnost nije bila dugog vijeka, piše RFI, jer su napadi istaknuli duboke podjele u društvu oko kontroverznog sadržaja tjednika.
U ponedjeljak je u Parizu počelo suđenje napadačima na satirični magazin. No televizija France 24 prenosi kako je većina od 24 osumnjičenih poginula u Iraku i li Siriji. Pred sudom će se pojaviti samo njih petoro. Braća Kouachi, rođeni Alžirci, ubijeni su dva dana nakon napada na sjedište magazina u 11. pariškom arondismanu. Prije smrti su uzvikivali kako su osvetili proroka Muhameda, piše RFI. Tvrdili su i da ih je poslala al-Kaida i da su spremni umrijeti kao mučenici.
Pokolj u redakciji Charlie Hebdoa je bio tek početak niza terorističkih napada u Francuskoj i Europi od kojih je kordinirani teroristički napad u Parizu krajem iste godine bili jedni od najsmrtonosnijih. Posljedice terorističkih napada kao i izbjeglička kriza koja je iste godine zahvatila Europu, otvorili su cijeli niz sigurnosnih pitanja s kojima se Europska unija suočava i danas. Također napad na redakciju Charlie Hebdoa je doveo u pitanje slobodu govora, pogotovo slobodu umjetničkog izražavanja, te je potaknulo mnoge umjetnike i medije na autocenzuru.
