Najjači potres u Hrvatskoj bio je na Dubrovačkom području jačine 7,6 po Richteru u travnju 1667. godine, kada je uništen veliki dio grada. Isto to područje pogodio je potres magnitude 6 po Richteru 1996. godine te je uzrokovana velika materijalna šteta na području Dubrovnika i Stona.
Veliki potres jačine 6,3 po Richteru pogodio je Zagreb 1880. godine. Dvoje ljudi je poginulo, a puno ih je bilo ozlijeđeno. Ljudi koji su ostali bez domova bili su smješteni u barakama.
Grad je obnovljen pod vodstvom arhitekta Hermana Bollea te je temeljito izmijenjena vizura grada. Zatim su 1906. godine uslijedila dva potresa, jedan jačine 5.5, a drugi 6.1. Zadnji jaki potres na tom području bio je onaj u ožujku prošle godine magnitude 5.5. Poginula je djevojčica te je nastala velika materijalna šteta, piše RTL.
Pokupsko područje prvi veliki potres pogodio je 1909. godine magnitude 6, nakon kojeg je hrvatski geofizičar Andrija Mohorovičić ostvario svoje veliko otkriće postojanja zemljine kore.
Potres kod Petrinje magnitude 6.2 po Richteru, jedan je od najrazornijih u zadnjih 100-ak godina. Preminulo je sedam osoba, a brojni su ozlijeđeni. Mnoštvo kuća je urešeno, a skoro sve su oštećene.
Prema pregledu koji je 1966. objavio hrvatski seizmolog Dragutin Cvijanović, potresi magnitude 6.2 dogodili su se 2. siječnja 1906. u Kašini kod Zagreba, 30. svibnja 1925. pored Knina i 20. srpnja 1937. u Jelsi na Hvaru. Zatim 27. ožujka 1938. na Bilogori, 7. siječnja 1962. u Podgori na Biokovu te 13. travnja 1964. na Dilj gori.
