Ugostitelji su dočekali i taj trenutak – nakon prvog vala popuštanja mjera prije nepuna dva tjedna, kada im je Stožer dopustio otvoriti kafiće i prodavati kavu za van, došao je drugi val, pa tako do ponedjeljka, 01. ožujka, konačno mogu oprati prašnjave stolce i stolove i namjestiti terase za nestrpljive goste.
Otvaranju terasa se veseli i naš sugovornik Marin Levaj, vlasnik zagrebačkog Mojo bara, popularnog mjesta na početku Martićeve ulice, odmah nasuprot Hrvatske narodne banke.
Problem je u provođenju mjera
Otkrio nam je kako mu izgleda život od početka epidemije, kako na poslovnom, tako i na privatnom planu, što misli o radu Stožera, mjerama i riječkom kolegi koji je u svoj lokal zabranio ulaz HDZ-ovcima, a dotaknuli smo se i goruće teme o dotepencima.
“Poslovno gledajući, ovo je katastrofa! Privatno gledajući, odlučio sam biti pozitivan i posvetio sam se sebi. Radim sve ono što nemam vremena raditi inače, pa sam sada iskoristio vrijeme. Planinario sam, sadio masline, lovio ribu, čitao knjige, svirao gitaru, sve što volim, a nemam vremena raditi”, govori nam vlasnik Mojoa.
Misli li da su epidemiološke mjere u Hrvatskoj prestroge, ili pak preblage, Marin tvrdi kako protiv samih mjera nema ništa, no problem vidi u provođenju istih.
“U načelu jesam za stroge mjere i nemam problema da za veći cilj istrpimo par mjeseci ne radeći. Ali samo ako su pravila za sve jednaka! Gomila toga je krivo postavljena i nije ni čudo da se mnogi bune”, kaže.
‘Tonemo iz mjeseca u mjesec’
Kad je riječ o državnim naknadama za ugostitelje, vlasnik zagrebačkog kafića govori kako ipak nije išlo sve kao po loju, kako se ponekad u medijima pokušava predstaviti. Cijela priča nije loše posložena s obzirom na to koliko smo mala, siromašna i korumpirana zemlja, govori, pa dodaje kako mu je iznenađujuće bilo da će uopće dobiti išta. Naravno, minimalne plaće za zaposlenike daleko su od dovoljnog, a vlasnici ne da nisu profitirali, već upravo suprotno.
“Mi tonemo i tonemo iz mjeseca u mjesec. Brinem se kad ćemo ponovno stati na noge”, govori. Dodao je i da ne zna kako bi sve ovo preživio bez svojih zaposlenika, koji su mu s godinama postali poput obitelji. Inače, Dodo – voditelj lokala, Marinova je desna ruka i mozak svake operacije bez kojeg ništa ne bi bilo isto, pa za njega ima samo riječi hvale.
Pitali smo Marina i zašto nije otvorio prije dva tjedna, u prvom valu popuštanja mjera, već se za to odlučio sad kad je premijer na sjednici Vlade u četvrtak najavio dopuštanje ugostiteljima da pića poslužuju na terasama.
“Odlučili smo prije desetak dana ne otvoriti jer bi nam to donijelo veći trošak nego dobit. Po mojoj osobnoj procjeni, prodali bismo dvadeset ili trideset kava dnevno, to je ništa. Više bismo ih mi popili dok čekamo da naiđe gost”, rekao nam je.
Oporavak se neće dogoditi preko noći
Iako su pretrpjeli velike udarce, Marin i njegova ekipa su jasno poručili kako se neće predati. No, smatraju kako im, da bi se opet postavili na noge, treba par godina. Nadaju se kako će se popuštanje mjera nastaviti, pa 01. travnja očekuju da će im se omogućiti rad u potpunosti, uz određene epidemiološke mjere. Nada se i kako će ih poslužiti vrijeme, s obzirom da imaju prekrasnu i veliku terasu, pa ako sve bude u redu, već u lipnju mogli bi se vratiti u kolotečinu, iako naglašava kako će i tada to biti daleko od normale. Naravno, sve to uz pretpostavku da država podmiri dugovanja prema ugostiteljima, odnosno fiksne troškove.
“Stvari će se zavrtiti, posao će se uhodati i nastavit ćemo dalje. Ako se popuštanje nastavi i publika se vrati, a nadamo se da neće biti u strahu, i ako nas vrijeme posluži, ja iskreno vjerujem da ćemo na ljeto funkcionirati relativno normalno, uz teret dugova koji će se vraćati malo po malo, vjerojatno kroz godinu do dvije. To se neće dogoditi preko noći”, svjestan je financijske situacije u koju ga je koronakriza dovela.
‘Prodaja samo kave za van nikad nije bio moj đir’
Neki su u ovim teškim trenucima odlučili staviti ključ u bravu, a Marin nam je priznao kako je i njemu to palo na pamet.
“Da, razmišljao sam o tome da zatvorim. Pred prvi lockdown sam bio preplašen, bojao sam se, bojim se još uvijek, ali manje. Mislio sam da to vodi u jednu totalnu recesiju na svim razinama društva i da će to trajati godinama, tako da sam bio jako pesimističan i ozbiljno sam razmišljao sve zatvoriti odmah tog trenutka.”
Pojedini su ugostitelji odlučili spustiti cijene kave, pa se po centru Zagreba kava za van prije desetak dana mogla kupiti već za 6 kuna, no Marin nam kaže kako ne planira spuštati, a ni dizati cijene. Ostavit će ih onakvima kakve su bile i ranije.
View this post on Instagram
“Mišljenja sam da Mojo pruža više od same kave pa smo odlučili pričekati da se dozvole terase. Prodaja samo kave za van nikad nije bio moj đir”, rekao nam je.
Cijelu situaciju vezanu uz prodaju kave za van, što su donedavno smjeli svi osim kafića, naziva besmislenom. Smatra kako su to od samog početka trebali dopustiti ili svima ili nikome.
“Kvalificiraniji smo kao osoblje, imamo ozbiljne aparate i ozbiljno to čistimo, za razliku od raznoraznih strojeva ispred trgovina gdje prolaze stotine ljudi dnevno, a netko to eventualno na kraju dana počisti. Kava iz kafića je svakako manja opasnost od one iz pekare, dućana ili s benzinske pumpe.”
‘Bez obzira na sve ne odustajemo’
Marin ne skriva kako mu je koronakriza pomrsila planove, jer na umu je imao neke projekte koje je morao odgoditi. Planirao je razne festivale i evente, a to je trenutno sve na čekanju. Nada se kako bi na jesen mogao organizirati jedan svoj veliki festival, o kojem nam nije htio otkriti detalje. “Bez obzira na sve, ne odustajemo!”, rekao nam je uzbuđeno.
Pitali smo ga kako ocjenjuje rad Nacionalnog stožera civilne zaštite, koji je uzrok nesanice mnogim ugostiteljima, a nerijetki, ako ne pate od tog problema, misleći upravo na njih navečer liježu u krevet te se s istom mišlju ujutro bude.
“Mislim da su dobro počeli, autoritativno i stručno, ali vrlo brzo smo otkrili da su to ipak samo stranački ljudi koji moraju provoditi stranačku politiku, pa prema tome sam se i brzo razočarao”, rekao nam je Marin te pojasnio kako je prvi potez Stožera koji ga je razočarao dopuštanje održavanja procesije na Hvaru prošlog proljeća, usred epidemije i neizvjesnosti koja je s njom došla.
Govori kako je svjestan koliko je taj događaj tamošnjem stanovništvu važan jer i sam ima rodbinu na najsunčanijem hrvatskom otoku, no samim time što su taj događaj izdvojili, priča im je, prema njegovom mišljenju, pala u vodu. Svako mjesto u Hrvatskoj ima neku svoju procesiju i svakome je nešto njegovo bitno, no pravila bi se na sve trebala odnositi u istoj mjeri, smatra.
View this post on Instagram
Iako političare i njihovo krojenje zakona i svega vezanog uz to krivi za lošu poduzetničku klimu u državi, potez riječkog kolege, vlasnika kafića Three monkeys, koji je izjavio kako u njegov lokal HDZ-ovci nisu dobrodošli, ne bi učinio. Kao ugostitelj, govori, uvijek se držao pravila da je gost uvijek u pravu i ne tiču ga se politički ili bilo kakvi stavovi ljudi koji kod njega dolaze popiti kavu. Vjeruje, svejedno, kako bi ugostitelj iz Rijeke poslužio svakog gosta i njegovu izjavu ne smatra diskriminatornom. S druge strane, reakcija premijera na cijelu priču po njegovom je mišljenju pretjerana.
“Volio bih kad bi svi ljudi imali toliko hrabrosti, ali i ludosti, da u nekim situacijama kažu: ‘Dosta je bilo’. Nema to veze s HDZ-om, u ovoj zemlji ima toliko problema i vrijeme je da mi kao narod, kako smo i nekad u povijesti znali biti hrabri i znali postaviti granice pa reći ‘dosta’, učinimo to opet, zašto ne i HDZ-u?”
‘Svaki bi grad trebao biti otvoren za sve ljude i rase na svijetu’
Kad smo već kod sklizavih izjava političara, nismo našeg sugovornika mogli ne upitati što misli o takozvanim dotepencima, te smatra li se on jednim, s obzirom da je rođeni Splićanin.
“Rođen sam u Splitu, da, iz pretežno sam dalmatinske obitelji, no u Zagrebu sam desetljećima pa se podjednako smatram i Purgerom i Dalmatincem. Ne volim da se ikoga proziva jer je to sve tako besmisleno. Kroz ovu je zemlju prošlo toliko tuđih čizama da je apsurdno smatrati se čistom nacijom ili građanima nekog grada. Volim da ljudi koji dolaze u grad poštuju običaje tog grada, da se ponašaju kulturno, da se prilagode atmosferi, no svaki bi grad trebao biti otvoren za sve ljude i rase na svijetu”, zaključuje ovaj šarmantni vlasnik kafića.
