Ova nam je situacija pokazala – gdje počinje država, prestaje organiziranost

Majske poljane potres/Sanjin Strukic/PIXSELL

Uzalud se trude Plenkovićevi ministri i ostali namjesnici naciju uvjeriti u organiziranost države. Kada je Hrvatska u pitanju, gdje počinje država, prestaje organiziranost.

Posljednji u nizu promašaja u kriznom komuniciranju bilo je prekomjerno granatiranje chefova i volontera koji su svoje umijeće, vrijeme i novac udijelili ljudima u potrebi.

Svakodnevno skuhati više od deset tisuća porcija toplih obroka vrijedno je divljenja, a ne prijezira. Svojim nemuštim i krajnje glupavim izjavama, ministri i sam premijer poslali su chefovima poruku upravo prijezira i ignorancije.

No, kako je sve krenulo?

Najprije je neki besprizorni tip iz Trutove Civilne zaštite slavodobitno izvalio kako “neće više moći jesti oni koji to ne zaslužuju“. Nastavilo se ispadanjem bisera iz genijalnog uma ministra Horvata: “u Petrinji se priprema previše obroka”. Šlag na kraju bio je podcjenjivački ton Plenkovićeve umotvorine: “Hvala svima koji su kuhali, većina te hrane je iz Crvenog križa ili iz zaliha.”



Teatar apsurda upotpunio je Tomo Medved kada je na pitanje zašto državna tvrtka Pleter nije bila angažirana od početka katastrofe šeretski odgovorio: “da nije bilo chefova, organizirali bismo Pleter“.

Bitno je samo ono što se servira u političkoj kuhinji

Hrabrost za izreći ovakve montipajtonovske splačine, predstavnicima vlasti dolaze od vrhunaravnog Plenkovićevog načela “mogu što hoću”. Nisu bitni medijski izvještaji, svjedočanstva ljudi, kaos na terenu. Bitno je samo ono što se servira u političkoj kuhinji kako bi se umanjio negativni dojam rada odgovornih.

Naš priznati chef Mate Janković, koji je među prvima došao u potresom razoreno područje ispravno je zaključio: “Umjesto da nam se zahvale, s Banije bismo trebali otići posramljeni.“.

Ne Mate, svojim djelovanjem i hranjenjem tisuća ljudi upravo ste vi ispali heroji cijele nacije, posramljene time ostale su državne institucije koje nisu bile u stanju uspostaviti sustav na terenu.

Vi ste im ga uspostavili, pokazujući zbog čega ste priznati i poznati poduzetnici koji svojim radom i kreativnošću pomičete granice mogućega. Vi ste u stanju podići sustav iz pepela, slično kao što ga podižete plaćanjem silnih nameta i poreza kako biste osigurali grijano kožno sjedalo ministarskih limuzina.

Vi niste samo nahranili tisuće ljudi na pogođenom području, već konstantno hranite tisuće usta raznoraznih potkapacitiranih trutova koji se potom igraju vašim sudbinama i onime što ste sami stvorili – zatvaranjem restorana i otkidanjem iz vaših usta.

Dok vi njih hranite, oni vama uzimaju, ali ne kako bi dali onima koji nemaju već kako bi mogli namiriti isključivo sebe. Uopće nije važno jesu li kuhari-volonteri kuhali iz donacija Crvenog križa ili robnih zaliha (prema svjedočenjima samih kuhara prvih sedam dana kuhali su isključivo od donacija po privatnim linijama, a tako je dobrim dijelom i danas) jer njihov trud, angažman i vrijeme za potresene ljude nema cijenu.

Sve i da kuhaju isključivo namirnicama osiguranim državnim kanalima, te namirnice je netko donirao, a za robne rezerve korišten je novac poreznih obveznika.

Odnos institucija prema svakoj vrsti volontiranja pokazuje paniku

Svojatanje resursa od strane državnih vlasti naprosto je perfidno jer ni tih resursa niti nositelja državnih vlasti ne bi bilo bez onih koji uplaćuju u državni proračun.

Naprotiv, odnos institucija prema svakoj vrsti volontiranja u recentnoj situaciji, uz iritirajuću nesposobnost, pokazuje i svojevrsnu paniku koja se javlja usred odličnog organiziranja onih koji samo volontiraju nasuprot katastrofalnog organiziranja onih koji su za to plaćeni.

Ova situacija podcjenjivanja kuhara-volontera eklatantni je primjer odnosa privatnog i javnog sektora. Dok privatni sektor i u ovim okolnostima katastrofe pokazuje svu svoju žilavost i sposobnost, u situaciji kada poduzetnici i ugostitelji ne mogu zarađivati za svoj kruh, oni na pravodoban način pružaju uslugu pripreme hrane na čisto volonterskoj bazi, na jednako kvalitetan način kao da im to donosi profit.

Bruka za sve institucije 

S druge strane, to je bruka za sve institucije koje su zakazale i koje trinaest dana nakon potresa tek razmišljaju kako prehraniti stanovništvo. Tek će se vidjeti svi razmjeri državnog kuhanja, kvalitete hrane i dostupnosti obroka.

Zaključno, ova nam je situacija pokazala da je sve do jedan chef sposoban voditi bilo koji resor u državi i da bi se poduzetnici u ministarskim foteljama vjerojatno snašli puno bolje od postojećih instant-ministara.

Ali pokazala nam je i još nešto: niti jedan ministar po svojim sposobnostima i kapacitetu ne bi mogao niti dana provesti na mjestu poduzetnika i ugostitelja u privatnom sektoru. Dok bi se oni organizirali, na vrata bi već odavno kucala ljuta glad.

Komentari