“Tužni smo, naravno. Cijelog ljeta na more nismo htjeli zbog koronavirusa, a na našoj rijeci se ne možemo okupati jer nema vode. Danas problem imamo mi, a već sutra i ostatak Hercegovine”, priča za Večernji list BiH skupina mladih Tihaljčana, žitelja mjesne zajednice u općini Grude. Tihaljina je po mnogočemu zanimljivo mjesto, diči se svojom poviješću, svojim znamenitostima, kao i svojom rijekom koja je u nekadašnjim vremenima značila život, a i danas kada ima vode, mnogi poljoprivrednici mogu odahnuti, ali…
Problem još neriješen
I prije desetak godina stanovnici su se borili s istim problemom i gledali ribe koje posljednjim atomima snage traže čudo i malo vode da prežive, ali nje nitokud. I tada se spominjalo “zatvaranje ventila” s druge strane granice. Međutim, problem se nikad nije do kraja riješio. Situacija se smiri tek kada dugotrajne kiše napune riječne tokove.
“U Zmijavcima je napravljena brana koja okreće tok rijeke u Imotsko polje i svake godine ista priča. Mi posljednjih godina samo čekamo tu kišu da bismo mogli napojiti svoja polja i da se djeca imaju gdje okupati”, priča sugovornik iz Tihaljine.
“To je leglo zaraze”, priča sugovornik.
“Čovjek iz sela provozao se do Imotskog i u Prološcu vode ima, a onda je sam ostao u čudu kada je vidio da su u Zmijavcima zatvorili branu i preusmjerili vodu u polje i tako nama stvorili probleme. Kupalište Jazina u Tihaljini presušilo, korito rijeke Tihaljine presušilo. Godinama se apelira na istu stvar. Vode može biti dovoljno i za jedne i za druge, zato mi nije jasno zašto nam ovo rade! I nije ovo samo problem Tihaljine i općine Grude, kako znamo da dogodine sličan problem neće imati druga mjesta koja egzistiraju zahvaljujući rijekama”, pita se čovjek kojemu je dosta istih pitanja svakog ljeta. Kaže i da institucije u BiH moraju reagirati.
“Prije se zemlja obrađivala sto puta više nego danas, povlačilo se više vode i rijeka nije presušivala. Nejasno mi je da se potpuno mora zaustaviti protok vode do Hercegovine. Da se rijeci omogući voda, imali bismo i velike turističke potencijale jer je ovdje bajkovita priroda. Treba i taj aspekt gledati. Međutim, što ćemo gledati kada u najboljem razdoblju za turizam, ljeti, ostajemo bez vode”, ističe sugovornik.
Ovdje se stoljećima živjelo Pita se i kako je moguće da se u 21. stoljeću doslovno zaustavi međunarodna rijeka.
“Da su preko granice neki drugi narodi, vjerojatno bi dosad išle sve moguće tužbe, traženje odšteta, međunarodni spor, ovako se situacija razvlači, apelira se po medijima i ništa se ne rješava. Da se razumijemo, nama je cilj da svaki dio Imotsko-bekijskog polja ima vodu i da rijeka Tihaljina ima vodu. To je perspektiva i za poljoprivredu od koje se stoljećima ovdje živjelo i preživljavalo, a i za turizam, poput nekih susjednih odredišta koja imaju vodu i kojima nije zaustavljen prirodni tok”, kaže sugovornik za večernji.hr
