Bio je ljudina od čovjeka i to kažem bez pretjerivanja. Prvi je bez razmišljanja otišao u Petrinju kada je udario potres, pomagao je kad su bile poplave. Uz suludo zahtjevan posao na kojemu je doslovno rintao kao konj, imao je volje i snage da bespogovorno pomaže ovom društvu kao dobrovoljni vatrogasac. Nije pio, kamoli da se drogirao. Skupljao je ambleme i volio je sport. Lijepe su to rečenice kojima naš sugovornik opisuje Bornu Kambera, dobroćudnog i pristojnog mladića iz zagrebačkog Vrapča.
Nažalost, ove riječi sredinom svibnja pretvorile su se u tužno sjećanje pomiješano s ljutnjom jer Borna više nije među nama. U 26. godini, a da nitko nije pomislio da mu se takav tragičan poriv mota glavom, taj dragi dečko odlučio je da više ne želi živjeti. I učinio je ono za što mnogi nikad ne bi imali hrabrosti. Nedaleko od DVD-a koji je obožavao i u kojemu je napredovao do nagrađivanog dočasnika, u šumarku u Savskoj opatovini nazvao je policiju i uputio ih na lokaciju na kojoj će ga pronaći. Naš sugovornik, kojeg ćemo zbog delikatnosti situacije i sigurnosti nazvati Luka, rekao nam je kako su službenici pokraj Bornina beživotnog tijela pronašli pištolj, model HS-9, koji je službeno oružje Hrvatske vojske i policije. Oružje koje po zakonu i zdravoj logici u tom trenutku, izvan radnog vremena, nije trebalo biti u rukama mladog zaštitara koji je posljednje dvije godine života radio u pratnji novca u Securitasu, piše Dnevno.
‘Netko treba odgovarati’
S velikom dozom prezira u glasu Luka nam je potanko objasnio što se događa u spomenutoj tvrtki koja se na svojoj web-stranici predstavlja kao lider na hrvatskom zaštitarskom tržištu koji “želi učiniti vaš svijet sigurnijim mjestom”. “To je jedan veliki cirkus i mjesto gdje je mobing postao folklor. Osim toga, i kriminala ima za izvoz. Nakon smjene nitko ne nadgleda vraćanje oružja pa uopće nije problem pištolj odnijeti kući. Iako bi po zakonu ondje trebao raditi dežurni oružar kojem predajete pištolj, koji bi potom trebao završiti zaključan u sefu, tog čovjeka ondje nema. Osim, naravno, na papiru”, otkriva nam Luka koji je, kao i mnogobrojni kolege, dao otkaz zbog nemogućih zahtjeva šefova i sulude količine posla kojim je bio zatrpan za 4500 do 5000 kuna mjesečno. “Da stvar bude još nevjerojatnija, Borna se ubio oružjem koje je pripadalo interventnom odjelu, dakle drugom odjelu tvrtke. Držao ga je, priča se po Securitasu, kod sebe punih sedam dana i nitko nije uočio da pištolj nije na svome mjestu”, ogorčeno će Luka koji i dalje ne može vjerovati da Borne nema.
Sefovi su, kaže, razvaljeni godinama, kao i vrata sobe u kojoj se nalaze. “Mi smo se dečki među sobom znali šaliti da će ovakav raspašoj trajati dok se netko fakat ne rokne, ali nažalost to se zaista i dogodilo. Krajnje je vrijeme da netko konačno odgovara prije nego što se ponovi ovakva tragedija”, upozorava Luka pa nam prepričava Bornin karijerni put. Započeo je u Klemmu, gdje je radio kao zaštitar West Gatea, potom je prešao u Securitas, gdje je inicijalno postavljen u pratnju novca. Ubrzo je “napredovao” do zaštitara objekta, što je prilično statičan posao pa ga radnici zapravo doživljavaju kao nagradu. No otprilike mjesec dana prije suicida šefovi su ga ponovno prebacili u odjel pratnje novca, mnogo stresniji i zahtjevniji segment zaštitarstva.
Borna je tada svakodnevno s kolegama u blindiranim vozilima razvozio vrlo velike količine novčanica na adrese na koje bi ih ujutro uputio nadređeni. A kući se ne bi odlazilo dok se ne obiđu baš sve lokacije s popisa. Nešto što se naziva radnim vremenom i životom izvan posla nadređene ne zanima. “Dođeš u centralu, presvučeš se, navučeš na sebe neispravnu pancirku, uzmeš oružje i spremnike koji ne funkcioniraju, sjedneš u auto koji nije registriran i onda te tjeraju da ideš loviti vrijeme koje ne možeš stići…”
Policija sve istražuje
“… Prometne kazne neizbježan su ‘bonus’ svakog mjeseca, kao i maltretiranje za dobro jutro“, prisjeća se Luka pa s gađenjem dodaje: “A što su mu ondje radili i kako su ga maltretirali… To je strahota. Od šefova do kolega… Dakle, kada šef vidi da netko nekomu ne odgovara, onda ga namjerno u smjenu stavlja s tom osobom koja ga u vozilu ima priliku terorizirati još više”. U Securitasu, kaže, kao i u ostalim zaštitarskim tvrtkama rade različiti profili osoba, od bivših policajaca i mladih dečki do kriminalaca, pa čak i umirovljenika.
Kao i na svakom radnom mjestu, s nekima od njih bi rado porazgovarao uz pivo, dok druge ne može vidjeti ni nacrtane. “Nedavno su dali jednom starijem čovjeku otkaz jer je krao gorivo po tvrtki. To je ondje normalno. Kao i da piju na poslu, šmrču ‘speed’ s vreće novca koja bi trebala biti u koferu, puše travu… Ljudi ondje rade po 250 ili 300 sati mjesečno i pucaju konstantno pa je u takvom okruženju normalo da se zaposlenici mijenjaju kao na traci”, objašnjava. Borna je pak bio jedan od onih pristojnih, čiste prošlosti i nekonfliktan, a najveći mu je krimen bila smotanost.
Zadirkivanja poput onih “da mu neka žena nije dala” nisu mu sjela, ali nije bio zlog jezika da ulazi u svađe. Ipak, puno je više bilo neugodnih razgovora u vezi s poslom, ističe Luka, i to tko je negdje nešto pogriješio. A svaka pogreška može puno koštati zaštitare pa su živci u takvim razgovorima tanki. “Ako je netko nešto pogriješio, voditelj smjene bi mu idući dan sastavio takav raspored da čovjek nema vremena ni da nešto pojede i popije. Bornu su na taj način baš gazili. Uvjeren sam da se njemu ondje nešto dogodilo, a i sam sam svjedočio kako je znalo stajati pet, šest kolega i pričati da je ‘Kamer nešto zeznuo’, finijim rječnikom rečeno”, napominje i otkriva kako policija od dana kada su pronašli Bornino tijelo često navraća u Securitas u Novom Zagrebu.
Securitas ‘šuti kao zaliven’
Svi su zaštitari, tvrdi, dobili opomenu jer je pokojni kolega iznio pištolj iz tvrtke. “Ta je kolektivna kazna zapravo kolektivno utjerivanje straha u kosti da nitko ne bi ispričao što se ondje događa. I čini se da im je uspjelo”, govori nam Luka. Policija nam nije mogla otkriti što točno ondje rade, nego su kratko poručili da je “kriminalističko istraživanje vezano na navedeni događaj i dalje u tijeku” te da zbog toga ne mogu iznositi više detalja. O mučnoj priči, logično, htjeli smo porazgovarati i s nekim od nadređenih iz prozvanog Securitasa.
