Neradna nedjelja? Čini se da to, ipak, nije dobra ideja

Proteklih dana većina aktera na domaćoj političkoj sceni iznijela je stav o mogućem uvođenju zakona kojim bi se ograničio maksimalni dopušteni broj radnih nedjelja u jednoj godini. 

Predizborne floskule ili stvarna obećanja?

Ova debata došla je do ljudi kada je hrvatski premijer Andrej Plenković iznio sljedeću rečenicu: “Idemo s time da se Zakonom o trgovini načelno zabrani rad nedjeljom, osim 16 nedjelja u godini.”

“Time vodimo računa o Hrvatskoj kao o turističkoj zemlji, o gospodarstvu, a dijelom i o potrošačkim navikama te ostvarujemo u znatno većoj mjeri ravnotežu između poslovnog i privatnog, odnosno obiteljskog života.”

Ta se tema našla na meniju prije zadnjih lokalnih izbora. Nije to ništa novo, pa je i sam predsjednik Zoran Milanović izjavio kako je to već uobičajna praksa: “Ranije danas kazao sam kako je priča o neradnoj nedjelji nešto što se koristi pred svake izbore i čime se manipulira. To je samo finta, kazao sam.”



Vjerujem da cijeli ovaj cirkus nije začudio apsolutno nikoga u Hrvatskoj prije izbora, ali sada su se stvari malo promijenile. Naime, HDZ nije posustao s tom pričom niti nakon lokalnih izbora, pa je itekako moguće da se taj zakon stvarno i provede.

Trgovci ljuti

Takav obrat u ovoj priči začudio je, ali i naljutio mnoge, a pogotovo trgovce koji bi tako ostali bez dobrog dijela svojih prihoda. Dopredsjednik Vijeća članica HUP-a i predsjednik uprave Emmezete Slobodan Školnik kaže da je nevjerojatno da netko pokušava stopirati rad onda kada je on najpotrebniji ovoj zemlji:

“Hrvatska se nalazi u razdoblju najveće krize u posljednjih 25 godina i sada nam je važnije nego ikad ponovno pokrenuti gospodarsku djelatnost te osigurati uspješnu turističku sezonu.”

“S obzirom na udio trgovine i turizma u našem BDP-u, nije pametno ograničavati rad tim sektorima u kontekstu krize u kojoj se nalazimo jer ćemo time samo produljiti oporavak i usporiti toliko željeni rast i pomak sa začelja EU.”

Upravo tu se krije jedan veliki problem. Hrvatska ima, nećemo se lagati, užasno gospodarstvo. Umjesto da se vladajući trude raznim smanjenjima poreza potaknuti rad tog gospodarstva, oni ga se trude dodatno oslabiti s novim regulacijama.

Školnik dodaje i kako nije normalno da netko radi svaku nedjelju, ali da u RH takvih nema, stoga su dodatne regulacije nepotrebne: “Nitko u Hrvatskoj ne radi sedam dana u tjednu i “sve nedjelje”. Uobičajeno je da radnici u maloprodaji rade pola nedjelja ili 25 nedjelja u godini, a 25 su slobodni.”

“Ovim se rješenjem nameće da budu slobodni 36 nedjelja, dakle deset nedjelja više bili bi slobodni. No ako se zabrani rad trgovine nedjeljom dio godine, tada će svi radnici raditi sve subote u godini, a to izgleda nikoga ne zabrinjava.”

Druga strana medalje

Iako imamo ljutite trgovce na jednoj, na drugoj, pak, strani imamo cijeli skup, uglavnom, konzervativaca koji se zbog “tradicionalnih načela” ne slažu uopće s radom nedjeljom pozivajući se na neke primjere poput Švicarske.

Tako Krešimir Sever, potpredsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata kaže: “Švicarska, koja ima triput veći prihod od turizma nego Hrvatska, preko vikenda zatvarana trgovine i još nije propala.”

Tu je Sever dobio izvrsnu kritiku od političkog analitičara Tomislava Stipića koji mu je odgovorio: “Pri tom je zaboravio da je Švicarska neutralna već stotinama godina, da je stoljećima izgrađivala bankarski sustav na kojemu počiva cijeli sustav, da je jedna od najfunkcionalnijih demokracija i da joj to osigurava blagostanje i prosperitet pa joj zabrana rada nedjeljom ne može narušiti ekonomsku ravnotežu. Ali ako ćemo se pozivati na Švicarsku, tamo sindikat poziva da se radi duže prije odlaska u mirovinu. Hoćemo i to prekopirati iz Švicarske?”

Božo Petrov, bivši predsjednik Hrvatskog sabora iz redova Most-a kaže: “U početku sam bio za to da ljudi biraju žele li raditi nedjeljom i da za to budu više plaćeni. U zakonu piše da oni koji rade blagdanom i nedjeljom budu više plaćeni, ali ne koliko, pa im se plaća licemjerna jedna kuna više.” Gospodin Petrov tu očito ne zna da je rad nedjeljom plaćen svima u istom postotku plaće te je reguliran zakonom.

“Da poslodavci svojim zaposlenicima daju mogućnost da slobodno biraju žele li raditi nedjeljom i da se za to da lijepa dodatna svota, vjerujem da nitko ne bi imao ništa protiv. Zato ćemo dati prijedlog da se zakonski poslodavce obveže na to. To nije politička odluka. Svi vole kalkulirati koliko će to koštati gospodarstvo, a nitko ne pita koliko košta funkcionalna obitelj. Ako će gospodarstvo spasiti 20.000 blagajnika, onda smo stvarno pred kolapsom.”

Za ovaj model zalagali su se i Marijana Petir, Željko Tanjić, pa čak i ministri Tomislav Ćorić i Davor Božinović. Božinović je priznao kako je to prvotno bila zamišljena kao epidemiološka mjera (koronavirus se ne širi vikendom, jel?), ali su shvatili da je to zapravo dobra ideja za stalno.

Osnovno ljudsko pravo

“Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.” Ova rečenica stoji u članku 55. Hrvatskog Ustava. Ona zapravo govori da bi svaki čovjek trebao moći sam odabrati kad će raditi, a kad će odmarati. Čovjek je dovoljno inteligentno biće da to može.

Ako se ide analizirati razloge koje je iznio Božo Petrov, iz istog razloga trebalo bi i zabraniti rad noću jer, kada čovjek radi noću, onda spava danju te ne može biti sa svojim obiteljima. Jednostavno je nemoguće postići da svi ljudi rade u isto vrijeme.

Marijana Petir je rekla kako je “u redu naći kompromis, pa, recimo, staviti 12 neradnih nedjelja mjesto 16. Kada se to uvede, hoće li gospođa Petir pristati na novi kompromis na, recimo, osam. Gdje je ta magična granica koja omogućava funkcionalnost jedne obitelji?

Koji dan se ide u kupnju?

Treba istaknuti kako zagovaratelji neradnih nedjelja tu prvenstveno misle na trgovine, ali što je s ostalim poslovima? Jasno je da vatrogasci, policija i hitna moraju uvijek raditi, ali što je s, recimo, dostavljačima robe i hrane?

Ako oni neće raditi nedjeljom, a to po vašem zakonu nebi ni smjeli, onda će dućani ponedjeljkom biti prazni te vi nećete moći ništa kupiti. Ako su dućani nedjeljom zatvoreni, a vi doma niste osigurali dovoljno hrane, nedjeljom će te gladovati jer je sve zatvoreno, a i dostavljači i restorani ne smiju raditi. Ili oni na to nemaju pravo?

Također, Petir je rekla kako “sve što se može kupiti nedjeljom, može se i subotom”. Ja bih tu postavio jedno pitanje gospođi Petir. Ako ljudi ne rade nedjeljom, logično je da će morati više subotom. A ako rade više subotom, to znači da će manje stizati u kupnju. Uostalom, i subota je vikend, a vikendom bi se čovjek trebao odmarati, pa zašto onda, vašom logikom, ne zabraniti rad i subotom?

Još jedan argument ljudi koji zagovaraju neradnu nedjelju jest taj da u Hrvatskoj “nema izbora i ako odbiješ posao, nemaš drugi.” To je tolika glupost jer se toliko firmi žali da nema tko raditi te, ako studenti nađu posao u par sekundi potrage po Studentskom centru, valjda onda mogu i radno sposobni odrasli ljudi.

Nema kruha bez motike

Naravno, takav posao možda neće biti u struci ili neće biti plaćen onoliko koliko bi netko očekivao, ali onda barem imaš slobodnu nedjelju. Niti jedan posao nije manje važan od nekog drugog i svaki je podjednako bitan u funkiconiranju našeg društva.

Za svaki posao, ako želiš biti uspješan ili dobro plaćen, moraš uložiti određeni trud. Bilo da je to rad nedjeljom, prekovremeni, edukacija van posla ili slično, ali jednostavno takav je put. Ako netko želi biti prosječan radnik sa slobodnim vikendima i to je sasvim u redu, bit će posla i za njega.

Samo imam jednu molbu za sve takve i slične. Ako želite imati slobodne vikende, imajte ih. Idite u crkvu, odite u prirodu, gledajte televiziju, družite se s obitelji, radite što hoćete. Samo molim vas, nemojte braniti rad onima koji žele napredovati. Oni vama ne brane vaše aktivnosti, ne zalažu za obvezni sedmodnevni rad te se ne miješaju u vaš život, pa nemojte niti vi u njihov.

 

Komentari