Crna beretka na glavi, šeretski osmijeh i verbalna spremnost na svaku vrstu katastrofe, od invazije izvanzemaljaca do nuklearno-biološkog napada terorista. Ne, nije riječ o šablonskom liku iz američkih akcijskih filmova B produkcije, već o pročelniku zagrebačkog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, Pavlu Kaliniću.
U medijima je zabilježena crtica iz vremena pokretanja Ureda: novinari su Kalinića upitali čime će se on, zapravo, baviti. Odgovor je bio: “Jeste li gledali američke filmove katastrofe? Eto, time”.
Punih 12 godina kasnije, Kalinić i dalje paradira metropolom uživljen u ulogu lokalnog ministra obrane od zamislivih i nezamislivih kataklizmi, iščekujući svojih pet minuta. Pravi Robin zagrebačkog Batmana za siromašne, Milana Bandića. Do ožujka ove godine, u Zagrebu nije bilo većih katastrofa koje bi pripadale u Kalinićevu nadležnost. A onda su se junaku našeg kriznog doba u proteklih nekoliko mjeseci nanizale čak tri od ukupno pet navedenih u prošlogodišnjem dokumentu procjene rizika od velikih nesreća za Zagreb: pandemija, potres i poplava.
Nepogode su ga ogolile do kraja
Nakon što je drama s nedavnim povodnjem prošla, Kalinić se odmah ukazao na televiziji kako bi pojasnio da su cijevi možda oštećene u potresu, ali to, eto, tek treba utvrditi; da je tek sada zamolio Hrvatske vode da formiraju hitne timove za ovakve situacije; da se zbog ‘interesa i profita’ posljednjih 30 godina situacija s cijevima pogoršava; da se ovakva poplava dogodi jednom u sto godina.
Ukratko, zvučao je kao da vodi Ured za upravljanje naknadnom pameti. Točku na ‘i’ stavio je njegov šef Bandić, prebacivši dio odgovornosti za poplave na građane koji su ‘širili podrume i pretvarali ih u stambene jedinice’. Nije, međutim, jasno kako bi se u ovu tvrdnju uklopila bolnica u Klaićevoj koja je također plivala u vodi zbog manjkave odvodnje.
Modus operandi temeljitog ribanja odgovornosti sa sebe i u ovom se slučaju pokazao kao glavna karakteristika osobe zadužene da kataklizmičke situacije drži pod kakvom-takvom kontrolom. Nepogode koje su pogodile metropolu, ogolile su ga do kraja.
Čuveni radijski nastup
Da su grad i njegove službe spremni na najgore, pa i potres, Kalinić je uvjerljivo tvrdio krajem veljače gostujući u RTL Direktu uoči nadolazeće korona-krize. Tri tjedna kasnije, zagrebačka brda su se zatresla, gromade dimnjaka i dijelova ruiniranih, neodržavanih fasada počele su padati, ljudi su panično istrčali na ulice, kuće se lomile na pola. A onda se u izvanredni radijski program, sat vremena nakon drugog jakog potresa, javio glavni upravljač hitnih situacija.
“Zasad je bolje nego što sam očekivao”, sam je sebe uvodno smirio Kalinić, pa uspaničeno nastavio vikati na građane da ostanu vani, poručivši da će ih spasiti. U jednom trenutku izjavio je i da “nakon prvog požara brzo dolazi drugi”. Vrlo utješno za šokirane i promrzle Zagrepčane, koji su taj drugi potres već bili pregrmjeli. Tako je ukratko zvučala spremnost čovjeka koji je više od desetljeća navodno pripremao sustav i sebe za točno taj trenutak.
Terorizam ili potres kao najveća prijetnja?
Bandić je još 2008. tadašnjem pročelniku Ureda za obrazovanje Kaliniću izmislio Ured za upravljanje u hitnim situacijama nakon povratka sa službenog putovanja iz SAD-a. Dvojac je, naime, bio inspiriran megalomanskim centrima za upravljanje krizama koje su vidjeli u američkim multimilijunskim gradovima. I zaključio da bi tako nešto trebao imati i Zagreb.
No planove za stvaranje zagrebačke verzije betonskog Pentagona smještenog negdje u Sesvetama pomela je teška financijska kriza. Pa je Kalinić za utjehu dobio prostore u Ilici i posao je mogao krenuti. Čovjeku koji je doktorirao na temu politike Georgea Busha i islamskog terorizma, najveću prijetnju Zagrebu predstavljao je, dakako, terorizam. Brzo su uslijedile pokazne vježbe na tu temu, maštanja o oklopnom vozilu, kriznom bunkeru. A onda se shvatilo da Zagrebu možda ipak prijeti opasnost i od potresa, pa je održana tematska međunarodna konferencija.
“Trebate početi učvršćivati sve svoje starije zgrade. Trebate napraviti detaljan plan intervencija, kao i plan masovne evakuacije u slučaju potresa. Morate osobito dobro učvrstiti i zaštititi svoje bolnice, škole, javne zgrade. Svjestan sam da su u pitanju goleme financijske žrtve i troškovi, no to je jedini mogući način efikasne borbe protiv potresa”, poručio je video-vezom prvi čovjek devastiranog talijanskog grada L’Aquile, Massimo Cialente, sudionicima konferencije u Zagrebu i apelirao na sve mjerodavne da poduzmu gore nabrojane korake dok ne bude prekasno.
Jedna od Kalinićevih zanimacija
Deset godina nakon ovih upozorenja, ispred velike plave pozadine s natpisom “moj Zagreb”, gledali smo Bandića u ulozi načelnika Kriznog stožera civilne zaštite Grada Zagreba kako se svađa sa svima redom, dok grad pluta u post-potresnom kaosu. Pritom je nervozno ponavljao kako potres nitko nije mogao predvidjeti. A to nije posve točno. Naravno, dan kada će se dogoditi ne može nitko znati, ali sve ono što će se dogoditi za vrijeme i nakon potresa, e to se itekako predviđalo godinama.
Potresi su ionako bila jedna od Kalinićevih zanimacija: bjesomučno je tiskao letke o postupanju u slučaju zemljotresa, na glas promišljao o mjestima potencijalnih masovnih grobnica i lijepio karte evakuacijskih zona po gradu. Zanimljivo, jedna od predviđenih evakuacijskih zona sa šatorskim naseljem smještena je baš na Hipodromu, planiranoj lokaciji famoznog Manhattana na Savi.
Pukotine pri vrhu
S koliko se pozornosti radila karta s uputama za slučaj potresa polijepljena po tramvajskim i autobusnim stanicama, vidi se i po bizarnom propustu: slijepima i slabovidnima preporučili su da u slučaju potresa pišu SMS na broj 112, umjesto da nazovu. Do lapsusa je vjerojatno došlo kopiranjem retka iznad, u kojem stoje iste upute za osobe sa smetnjama sluha i govora.
Pogledamo li pak predviđene evakuacijske rute na Kalinićevoj karti, crvene linije vode preko Save, ali zaobilaze tri središnja mosta preko rijeke. Razlozi su odavno poznati: procjene ističu kako razoran potres jednostavno ne bi izdržali. U mostove se ipak ulagalo. Ali uglavnom u rasvjetu, za koju su posljednjih nekoliko godina Zagrepčani izdvojili oko 40 milijuna kuna.
Iako je Kalinić organizirao nekoliko vježbi civilne zaštite, osobito nakon umjereno jakog potresa 2015., sustav koji na papiru i u simulacijskim uvjetima funkcionira, pokazao je pukotine u samom vrhu. Primjerice, prilikom predstavljanja Analize i Plana razvoja sustava civilne zaštite, gradski zastupnik Renato Petek uhvatio je Kalinića nespremnog na trivijalnoj stvari. Upitao ga je ima li sa sobom satelitski mobitel koji mu je dodijeljen u sklopu unapređenja sustava kriznih komunikacija.
Osobni tenkić u igri
No, vodeći upravljač krizama priznao je da ga je ostavio u automobilu. Bio je to banalan, ali jasan signal u kojem smjeru bi se mogla razviti situacija ukoliko dođe do potresa jačine 5.5 po Richteru, kako je jezivo točno predviđeno u scenariju vježbe ‘Sava 2019.’ održane krajem prošle godine.
U pomanjkanju većih kriza, Kalinić se do ove godine na teret gradskog proračuna uglavnom bavio bizarnim ispadima u javnosti, potragom za glavom biste Ive Lole Ribara, povremenim zazivanjem vojnog roka, vrijeđanjem ministara i drugih državnih dužnosnika, komentiranjem nesreća u svijetu po televizijama, nadgledanjem antiterorističkih i spasilačkih vježbi. I ne zaboravimo, pokušajem nabave osobnog tenkića za slučaj napada na Zagreb nepoznatim biološkim oružjem.
Scenarij mu nije nabolje sjeo
Hitne službe, koje su svoj posao znale raditi i prije ustrojavanja Kalinićeva ureda, tijekom poplave i potresa reagirale su promptno i profesionalno. Unatoč detaljno razrađenim i upozoravajućim potresnim scenarijima u službenim dokumentima, nakon ove poplave još je jasnije da ozbiljan plan za dugoročno suočavanje s posljedicama potresa u Gradu očito nije postojao.
Kao što je njegov šef za poplavljene podrume prozvao građane, tako su i Kaliniću nakon potresa bili krivi drugi: građani koji se ne žele staviti pod njegovu kapu u Civilnu zaštitu; građani koji navodno istrpavaju novu šutu na ulicu čim grad navodno ukloni postojeću; građani koji nisu proučavali letke i karte s lapsusima; građani koji uvijek traže nekog krivca za trenutačnu situaciju. Kao što, primjerice, krivce traži i građanin Kalinić. Scenarij ovog američkog filma katastrofe koji živimo, nije mu baš najbolje sjeo, piše Telegram.
