NAJSTARIJA HRVATSKA STRANKA U PROBLEMIMA Ili ćemo se konsolidirati u narednim tjednima, ili ćemo nestati sa političke scene!

Goran Mehkek / CROPIX

U pozadini krize zbog epidemije koronavirusa, jakih potresa koji su pogodili Hrvatsku i brojnih izazova koji su pred Vladom, u punom su jeku i pripreme za lokalne izbore.

Pretkampanja postaje sve žešća, lome se koplja oko kandidata najvećih stranaka za velike gradove poput Zagreba, Splita, Osijeka i Rijeke.

Burno je, kao i već nekoliko posljednjih godina, i u stranci bogate povijesti – HSS-u. Kako saznajemo iz izvora bliskom vrhu HSS-a, u stranci Kreše Beljaka su u velikoj panici kako će proći na lokalnim izborima. Izborima, na kojima je HSS ipak godinama uspjevao postići dobar rezultat i na taj način opstajati važan faktor na političkoj sceni.

“Ja se jako bojim nadolazećih izbora. Pa mi ćemo ostati bez svih županija! Više nije siguran čak niti grad Samobor”, rekao nam je zabrinuti HSS-ovac i dodao kako je stranka i dalje podijeljena i a drame oko stranačke izborne skupštine i pokušaja rušenja Kreše Beljaka i dalje potresa stranku.



“Mi se hitno moramo konsolidirati unutar organizacija, ili ćemo pasti! Bojim se da nas na kraju čeka sudbina Laburista i Orah-a. To bi bilo stvarno žalosno jer HSS je povijesna stranka koja se zalagala za opstojnost Hrvatske i časno predstavljala hrvatsko selo i hrvatskog poštenog radnika”, doznaje Dnevno.

Na Zagreb uz SDP

Ipak, naš izvor smatra kako je sve to ostavilo duboke rane u stranci i da im otkucava vrijeme uoči izbora.

“Ili ćemo se konsolidirati u narednim tjednima, ili ćemo nestati sa političke scene! To bi bio veliki gubitak za hrvatsko selo i za Hrvatsku”, rekao je naš izvor i zaključio razgovor zanimljivom informacijom.

“Koliko sam upućen, u Zagrebu ćemo izaći sa SDP-om i dobiti jednog gradskog vijećnika. Mislim da je to dobar put”, rekao je naš izvor. Zasad iz SDP-a nisu objavili konačnog kandidata za gradonačelnika, zna se da ne podržavaju Tomislava Tomaševića, da je Gordan Maras ispao iz igre, a najviše izgleda ima Joško Klisović.

Komentari