Na današnji dan 2020. preminuo je prof. dr. sc. Ivo Banac, istaknuti hrvatski povjesničar, pisac i političar, profesor emeritus na Yaleu, jedan od najvećih hrvatskih intelektualaca našeg doba.
Ove godine predstavljen je zbornik radova s Međunarodnoga simpozija “Liber amicorum” održanog 2017. u Dubrovniku, u čast 70. rođendana Iva Banca.
Stipe Kljaić s Hrvatskog instituta za povijest na predstavljanju zbornika nazvao je profesora Ivu Banca “najvećim prorokom u hrvatskoj javnosti”, budući da je vrlo precizno i otvoreno najavljivao rusku invaziju kojoj trenutno svjedočimo u Ukrajini. Istaknuo da je također da je Banac svoja stajališta o Rusiji temeljio na velikom poznavanju ruske povijesti i kulture. Kroz nekoliko desetaka radova od 2014. do svoje smrti upozoravao je na opasnosti koje Rusija potencijalno može uzrokovati na Balkanu te je na korijene ruskoga problema ukazivao kritizirajući posebni ruski oblik tranzicije i prijezira prema Zapadu kao i Solženjicinov koncept altruističkog autoritarizma.
Andrea Feldman, profesorica na Učiteljskom fakultetu, supruga pokojnog profesora Ive Banca, koji je obilježio znanost, politiku i glavna događanja u Hrvatskoj od njena osamostaljenja, tijekom gostovanja u emisiji 55 minuta kod Željke Markić govorila je o profesionalnosti profesora Banca.
“Ne mogu se sve stvari isključivo ozbiljno shvaćati ali moram reći, što se tiče samog studija, tu je profesor Banac zaista bio vrlo temeljit, ozbiljan, autoritativan na način koji nije ograničavao studente nego na način koji je u svakom i nakon svakog razgovora uvijek motivirao nas, njegove doktorande na daljnji rad. I ono što je mene tada fasciniralo onih godina koje sam provela na Yaleu je otvorenost prema novim idejama i istovremeno vrlo rigorozan studij, zahtjevan da ljudi čitaju, da se pripremaju, da čitanje bude napravljeno na precizan način i da sve ono što smo profesoru Bancu morali prezentirati kao seminarske radove i kao doktorate bude utemeljeno u rigoroznoj analizi i vrlo temeljitom uvidu u ono što se radi”, podsjetila je Feldman.
“Tu nije bilo popuštanja, kod tih stvari se nikada nismo šalili jer je Ivo vrlo ozbiljno shvaćao svoju vlastitu temu i ono što je radio i to je bio razlog zašto je on imao uspješnu karijeru. Vi ne možete biti 33 godine redoviti profesor u trajnom zvanju na sveučilištu kao što je Yale bez sustavnog rada koji je počeo vrlo rano u njegovu slučaju. Njegova majka mi je jednom rekla: Ivo je od šeste godine, jedino što je radio je čitao povijest i politiku. I to je zaista bilo tako do posljednjeg tjedna njegovog života. On je deset sati dnevno radio”, naglasila je prenosi Narod.hr.
Podsjetimo, Banac je bio ministar za zaštitu okoliša i prostornoga uređenja u Vladi Republike Hrvatske (2003.), predsjednik Liberalne stranke (2003.–2004.) te zastupnik u Hrvatskom saboru (2004. –2007.).
Rođen je 1. ožujka 1947. u Dubrovniku. Studirao je na Sveučilištu Fordham u New Yorku, a magistrirao i doktorirao na Sveučilištu Standford.
Od 1975. do 1977. bio je asistent na Sveučilištu Stanford i na Državnom sveučilištu San Francisca, potom je bio docent do 1982., izvanredni profesor do 1988., a zatim redoviti profesor povijesti na Sveučilištu Yale.
Od 1995. do 1999. bio je profesor povijesti na Srednjoeuropskom sveučilištu (CEU), obnašajući i rukovodeće dužnosti poput one upravitelja Instituta za jugoistočnu Europu.
Od 2008. redoviti je profesor povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, od 2018. godine bio je profesor mentor doktorandima povijesti Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Bio je i počasni je pročelnik Odsjeka za političke nauke i međunarodne odnose na Sarajevskoj školi za nauku i tehnologiju (SSST).
Autor je i urednik niza knjiga, članaka, recenzija, priloga, mišljenja i intervjua. Među najznačajnijima je monografija Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika (1984., nagrađena nagradom “Wayne S. Vucinich” za najbolju sjevernoameričku knjigu iz područja ruskih i istočnoeuropskih studija objavljenu 1984. godine) i studija Sa Staljinom protiv Tita: Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu (1988., nagrađena nagradom “Josip Juraj Strossmayer” za najbolju knjigu iz društvenih znanosti objavljenu u Hrvatskoj 1990. godine).
Banc je bio supredsjednik Instituta Otvoreno društvo – Hrvatska, član predsjedništva i predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava, generalni direktor Interuniverzitetskoga centra za poslijediplomske studije u Dubrovniku, predsjednik savjeta Instituta Vlado Gotovac. Bio je i urednik znanstvenih časopisa, poput East European Politics and Societies, a dopisni je član HAZU-a od 1990. godine. Počasni je građanin Sarajeva od 2004. godine.
