Milošević: Žene i djevojčice najčešće žrtve trgovina ljudima

Boris Milošević/Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

U Hrvatskoj je od 2002. do danas identificirano preko 400 žrtava trgovanja ljudima. To su najčešće žene ili djevojčice, a u porastu je i eksploatacija muškaraca u svrhu radnog iskorištavanja, upozorio je potpredsjednik Vlade Boris Milošević na konferenciji u okviru projekta o trgovanju ljudima u Hrvatskoj.

Potpredsjednik Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava Boris Milošević istaknuo je da su najčešće žrtve trgovine ljudima najranjivije skupine u društvu – žene i djeca.

– Hrvatska je, što se tiče trgovine ljudima, prije bila tranzitna zemlja, dok se zadnjih godina uočava da postajemo zemlja krajnjeg odredišta trgovanja ljudima, rekao je. Dodao je kako je od 2002. godine identificirano više od 400 žrtava trgovanja ljudima, najčešće žena ili djevojčica, a sada je u porastu i eksploatacija muškaraca u svrhu radnog iskorištavanja, istaknuo je Milošević.

Napomenuo je da je Hrvatska ratificirala gotovo sve međunarodne dokumente i konvencije, a na razini EU-a  i Direktivu o prevenciji suzbijanja trgovanja ljudima i zaštitu žrtava.


Hrvatska ima zadovoljavajući pravni okvir, problemi su u primjeni

Predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske i voditelj projekta “Zaštita, pomoć i socijalna uključenost ugroženih skupina u kontekstu trgovanja ljudima u Hrvatskoj” Davor Derenčinović ocijenio je da Hrvatska ima relativno zadovoljavajući pravni okvir, ali postoje određeni problemi u njegovoj primjeni.

Kod zaštite ugroženih skupina trebalo bi poboljšati sustav za dosuđivanje naknade štete žrtvama trgovine ljudima. Derenčinović kaže kako tu mogućnost imamo po zakonu, ali to ne funkcionira najbolje u praksi.

– Samo jedna žrtva je dobila obeštećenje, ali nakon niza godina u civilnom postupku, iako su međunarodne organizacije preporučile da se kazneni sud trebao jače uključiti u odlučivanje u tom imovinsko-pravnom zahtjevu, rečeno je na konferenciji.

Potrebno je unaprijediti edukaciju odvjetnika, pooštriti sankcije

Derenčinović smatra i da bi trebalo unaprijediti edukaciju odvjetnika koji zastupaju žrtve o specifičnostima kaznenog djela trgovanja ljudima i važnosti potraživanja imovinskog zahtjeva u kaznenom postupku.

Posebno važnim smatra pooštrenje sankcija jer u praksi postoje primjeri uvjetnih osuda ili kraćih zatvorskih kazni za teške slučajeve trgovine ljudima.

Bitno je ubrzati sudske postupke, dati veća prava žrtvama unutar postupka i primjenjivati posebne pravne radnje, a ne samo uzeti izjavu žrtve i okrivljenika.

Derenčinović drži da bi trebalo poboljšati sustav kompenzacije žrtvama iz državnog fonda s uvođenjem mogućnosti da sve žrtve, a ne samo one koje imaju prebivalište ili boravište u EU, mogu potraživati naknadu štete i proširenjem osnova za potraživanje naknade štete.

Komentari