“Zastupnica u Hrvatskom saboru gospođa Rada Borić, dojučerašnja predsjednica Nove ljevice, za svoj neistinama i nepoštenjem bremeniti intervju logično je i primjereno odabrala „Jutarnji list“. To su, da podsjetim, dnevne novine koje su prije nekoliko godina završile u kandžama jednog odvjetničkog ureda koji je sasvim nezainteresiran za novinarstvo i ikakav javni interes, no itekako je zainteresiran za svoj politički i ekonomski utjecaj. Fino, bogami”, napisao je na početku svoje Facebook objave PRH Zoran Milanović.
Rada Borić naime dala je Jutarnjem listu intervjuu u kojem je rekla kako je razočarana Zoranom Milanovićem. “Glasala sam za Milanovića uz sve zadrške koje sam imala. On treba odstupiti.”, rekla je u tom intervjuu Borić i dodala kako su “njegovi napadi na žene doista su odmaknuli priču od onoga što se zove boys club. Pa on ima zazor od žena”.
Predsjednik naravno nije ostao dužan te joj je u svom stilu odgovorio preko društvenih mreža.
“Gospođa Borić ne govori istinu kada kaže ‘da me je podržavala i za mene glasala’. Može biti, naravno, da je za mene glasala u tajnosti biračkog mjesta, ali na javnoj razini – ona je bila i jest članica pa i predvodnica kabale koja me je blatila i opstruirala gdje god je i kako god je stigla tijekom kampanje i prije kampanje, kao i tokom onih godina koje nisam proveo u javnoj djelatnosti”, napisao je Milanović.
Dodao je kako se gospođa Borić prištekala njegovoj kampanji tek u drugom krugu predsjedničkih izbora, poput još nekih poštenjačina, nakon njegove, njoj nejasne, pobjede u prvom krugu.
“Došla je na onaj lijepi i energični skup u Boćarskom domu u Zagrebu i ugurala se u kadar, istina, u dogovoru s organizatorima skupa. “Political freeloading of sorts”, rekli bi u DC-iju. Još točnije – bandwagoning. Upisala se u partizane u svibnju 1945. godine. Ginulo se još i tada, u borbama za Rijeku i Istru, ali ona tamo nije uočena”, oštar je Milanović.
Gospođa Borić, dakle, lažno se prikazuje
Milanović je dodao kako se Borić lažno prikazuje.
“Izbore sam dobio usprkos njoj i drugima poput nje. Nisam tome kasnije htio pridavati nikakvu pažnju i kanio sam sve prepustiti zaboravu, ali pokazalo se, eto, da je sudbina željela drukčije”.
Osvrnuo se i na njen prolaz na parlamentranim izborima i broj glasova.
“Na izborima u srpnju 2020. gospođa Borić osvojila je saborski mandat. Četiri tisuće dvjesto i tri preferencijalna glasa. Nimalo impresivno, naročito za nekoga tko već desetljećima javno svađa svakoga sa svakim i ‘ladno dopušta da je predstavljaju kao ‘sedmu najutjecajniju feministicu na svijetu’ i ‘znanstvenicu’. No već sam kazao da ovdje nemamo posla s ljubiteljicom istine i činjenica”, napisao je Milanović..
Podsjetio je kako Borić u Jutarnjem traži od Milanovića koji je nedavno pobijedio na izborima da sad odstupi.
“Tu gospođa Borić još jednom slika sve ljepote i preljeve svog revolucionarnog morala i poštenja. Ni jednom riječju ne spominje ispad jedne saborske zastupnice u kojem naziva ‘kriminalcima i prostitutkama’ ljude kojima je zajednički ‘genus proximus’ taj da su se koji put našli u istom prostoru, pritom često u društvu vremešnih akademika, umjetnica svjetskog glasa i pravih znanstvenika. Ni slova ni osvrta znanstvenice Borić na ovaj knjiški primjer rodne stereotipizacije, seksizma i klevetništva. Nikom ništa”, piše Milanović.
Upitao se i zbog čega je Borić dolazila u ured predsjednika tražiti pomoć u donošenju brzog Zakona o obnovi Zagreba.
“Zašto ste uopće dolazili u ured predsjednika kojeg ste šezdesetak dana kasnije, kao da je zločinac zatečen u kršenju pravila uvjetnog otpusta, kadri u maniri revolucionarne pravde pozvati da se makne s predsjedničke dužnosti? Gdje ste to naučili, gospođo Borić? U Finskoj?”, upitao je Milanović.
“Lideri nedosanjanih skandinavskih socijaldemokracija (oba spola zastupljena), posebno danske i švedske, s kojima sam zbog svog položaja, ali valjda i zbog osobnosti, imao sreću i priliku godinama nadugo i naširoko raspredati pitanja ‘vjere’, uvijek su se užasavali arhetipskih i samodopadnih ljevičara koji sve osim sebe drže hereticima i ‘kontrarevolucijom’. Na njih su gledali kao na najozbiljniju zapreku ulasku u željeno „otvoreno društvo“.”, napisao je PRH vjerovatno prikazujući Borić kao lijevu čistunku. Podsjetio je kako je ekstremna desnica bila tada na marginama.
‘Je li to preludij u fetvu ili tek drugarska kritika’
Dodao je i riječ-dvije i o gospodinu Tomislavu Tomaševiću, istina, bitno manje nekorektnom političaru.
“Wannabe-gradonačelnik također ima vremena prozivati me i dijeliti mi lekcije zbog ‘neprimjerenog’ ponašanja, ali o verbalnom divljaštvu jedne zastupnice u Saboru šuti k’o zaliven. Što to, gospodine Tomaševiću, u žargonu vašeg ‘kluba’ znači pojam „neprimjereno“? Je li to preludij u fetvu ili tek drugarska kritika?”, upitao je PRH Tomaševića.
“Ako je ovo drugo, meni se ne čini primjerenim to što vi i mnogi drugi dolazite u Sabor odjeveni kao što se nekad išlo na teferič na Ilidžu. Bez odijela, bez kravate, kao da ste veći od institucije kojoj pripadate. Mislite da se meni baš nose odijelo i kravata?
Pitate se – čemu sad ova analogija? Pa, samo da vam ukažem na to kako se bezveznim sadržajem može popuniti prostor, baš kao u slučaju vašeg komentara mojih riječ i postupaka”, napisao je Milanović.
Podsjetio je kako petnaest godina živim pa i predvodim hrvatsku politiku. U tih petnaest godina nisam imao ozbiljnijih poteškoća u radu s manjinama svih boja i provenijencija, i u njihovu korist. To se ne može izbrisati niti se može osujetiti bilo kakvim i bilo čijim borbenim pokličima i ispraznim intervjuima po tabloidima, pogotovo ne vašim, gospođo Borić i gospodine Tomaševiću.
“Briga me, frajeri, za vaše reklame, ovuda su prolazili i drugi prije vas.“ (B. J. Štulić: „Grad bez ljubavi“)
Je li i ovo „neprimjereno“?, napisao je za kraj PRH.
