Na obroncima Medvednice, na adresi Rim 84. nalazi se Villa Olga, prekrasan ljetnikovac, klasičan primjerak ladanjske arhitekture 19. stoljeća.
Villa Olga od prvog je dana mjesto za opuštanje i razonodu u koju su zalazili mnogi ugledni stanovnici glavnoga grada.
Družili su se ovdje i umjetnici, slikari, kipari, pisci… Dolazio je Ivan Meštrović, a kasnije i mladi Krleža. Bila su to kartaška druženja, igrao se šah, pretresalo aktualne društvene događaje uz vino iz vinskog podruma u sklopu iste.
Brojni filmaši obožavali su vilu Olgu, stoga i ne čudi što su upravo dva romana Ante Kovačića poslužila kao predložak za TV serije. Prvi je roman “Fiškal” iz 1881. Pretvoren je u igranu TV seriju od pet epizoda. Glavne uloge igrali su Uglješa Kojadinović i Ana Karić. Sedam godina kasnije ekranizirano je i Kovačićevo najznačajnije djelo “U registraturi”. Mnogi kadrovi ovih serija snimali su se upravo u Vili Olga.
Na prvom katu vile tako je Ana Karić u jednoj sceni ‘Fiškala’ rađala dijete, a veliki vrt bio je scenografija za mnoge eksterijere.
Simone Manojlović u Vili Olgi živi od svog rođenja, a trenutno u njoj živi s ocem.
Vilu Olgu zabreb.info je želio predstaviti upravo kroz njenu arhitekturu, te brojne zanimljivosti koje se za nju vežu. No, dolaskom do iste, vidi se kako će, nažalost, priča o predivnom ljetnikovcu, biti ispričana neki drugi put, jer ono što trenutno prolazi njena vlasnica, a sve kako bi ju spasila od potpunog propadanja, ne može nitko ignorirati.
Zaštićeno kulturno dobro
Naime, Villa Olga je zaštićeno kulturno dobro. Sagrađena je 1898. Arhitekt je bio Martin Pilar, jedan od najboljih učenika Hermana Bolléa. Budući da je kuća zaštićeno kulturno dobro, ona se ne smije niti može popravljati na svoju ruku, nego sve radove moraju odobriti stručnjaci, što nas uvodi u problem s kojim se danas nose Zagrepčani čije su nekretnine u istoj kategoriji zaštićenog kulturnog dobra.
Potres koji je pogodio Zagreb u ožujku, najjači potres u posljednjih 140 godina, vilu je izrazito devastirao.
“Imala sam osjećaj kao da se razdvaja tlo pod nogama. Tek kad sam se razbudila, shvatila sam da je potres”, kazala je Simone.
Od toga dana Simone i njen otac žive u strahu, a na pitanje obnove kuće, koju sami ne mogu obnavljati, ne dobiva odgovore. Kažu, čeka se Zakon o obnovi, no pitanje je, imaju li Simone i njen otac toliko vremena. Kuća je nestabilna, svaka kiša, svako podrhtavanje, prijete potpunom unišenju kuće, stoga se s razlogom postavlja pitanje, smije li se čekati Zakon o obnovi, ako se već zna kako se održavaju i uređuju zaštićena kulturna dobra, posebno kada im prijeti potpuno urušavanje, čime bi ostali bez značajnog dijela naše povijesti.
Simone i njena obitelj održavaju vilu više od 120 godina. Da, ona je zaštićeno kulturno dobro, no to ne znači da obitelj nije ulagala u vilu.
“Teško je reći iznos troškova ulaganja, no svakako su oni jako veliki za plaće u Hrvatskoj. Vila je stara više od 120 godina pa se svake godine vrše potrebiti radovi, kako unutar tako i vani na ogromnom imanju. Jako velike intervencije ne mogu se vršiti bez dozvole Zavoda za zaštitu spomenika. Drveća stara 300 godina oko kuće ne mogu se isjeći iako ugrožavaju kuću. Znam još davno kad sam zvala zbog oluje velike i straha od pada, rečeno mi je da ako se nešto dogodi zovem hitne intervencije”, pojašnjava Simone.
Nakon potresa kreće borba s birokracijom
“Odmah nakon potresa uredno sam se obratila svim nadležnim institucijama. Od same prijave štete, nakon stotine poziva, došli su i statičari nakon mjesec dana! Sasvim slučajno, u prolazu ulicom. Zvala sam gradski Ured za zaštitu spomenika kulture koji me uputio da sve to napišem u mailu. Mail je poslan 14. travnja. Nakon mjesec dana ponovno sam zvala tražeći odgovor. Arhitektica u uredu molila me za strpljenje i objašnjavala mi je kako premalo ljudi na terenu i da sam u evidenciji da će doći.
Službeni odgovor na mail još nisam dobila. Ministarstvo graditeljstva je reklo da se čeka zakon. Dok se čeka zakon došle su poplave. Nakon što su kao posljedica potresa urušena oba dimljaka i krovište, te nastala 2 velika procjepa u zidu kroz koji se slijevala kiša. Krovištu prijeti urušavanje pri većim oborinama. Zidovi su popucani, urušeni, poplavljeni.
U srpnju, mjesnoj samoupravi prijavila sam štetu od poplava. Opet sam zvala jer nisam dobila pisani odgovor – osoba koja ni sama nije zapravo znala koja je procedura mi je rekla da samo zna da se sastavlja radna skupina za teren. Do danas nikakav odgovor. Kao i najava da će ponovno ići grupa stručnjaka koji će provjeravati točnost naljepnica. Iskreno ne mogu vjerovati da vam ovo govorim šest mjeseci od nemilog događaja. Sve što se obnavljalo posljednih godina s potresom i poplavama je uništeno”, govori Simone Manojlović.
Statičari dali žutu naljepnicu, a temelji i krovište su ozbiljno narušeni
“Statičari su nakon vrlo letimičnog pregleda stavili žutu naljepnicu – privremeno neupotrebljivo i da je potreban detaljan pregled. Iako su mi rekli da što prije kontaktiram nadležne i budem uporna jer su temelji i krovište ozbiljno narušeni. Ništa se nije dogodilo! Ostao je samo stres i briga te komunikacija zapravo samo u jednom smjeru i panika jer dolazi zima”, pojašnjava Simone Manojlović.
Villa Olga izgradena je 1898. godine, a tadašnji vlasnici bili su Olga i Stjepan Mlinarić. Projektirao ju je poznati arhitekt Martin Pilar, a orginalni tlocrt postoji i danas. Samu vilu okružuje ogroman park. Nedavno je bila uvrštena u izložbu simboli grada / Maksimira. Sve do danas ostala je mjesto susreta umjetnika i intelektualaca, a stalno dolaze ljudi kroz šetnju, pa čak i turisti koji se zanimaju za povijesti i dive predivnom bukovačkom ljetnikovcu.
Nažalost, Villa Olga nije jedina građevina koja se našla u ovom problemu, a odgovor na pitanje kada će se krenuti u sanaciju zaštićenih kulturnih dobara Grada još uvijek se ne nazire.
Simone Manojlović kontaktirala je Ured gradonačelnika Grada Zagreba, te su je povratno kontaktirali iz Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša kako bi joj rekli ono što već i sama zna, da je bio javni natječaj za dodjelu sredstava u koji ne ulaze građevine koje spadaju u kulturno dobro, zbog čega će je Simone primorana javiti se i Ministarstvu graditeljstva kako bi provjerila treba li se ponovo prijaviti za obnovu zaštitćenog kulturnog dobra nakon donošenja novog Zakona.
“Iz Gradskog ureda su mi rekli da za 40 dana treba početi obnova ali da oni ništa ne znaju, zbog čega ću se morati obratiti na više instance. Kao da je sve namješteno da nitko ne bi ništa dobio! Što manje ljudi to bolje, očito! Da ne kažem koliko papira u pandemiji i hitnosti vi trebate za te javne pozive! Ne mogu shvatiti kako je moguće toliko komplicirati u 21. stoljeću i vremenu kad se niz papirologije moje pribaviti digitalno!”
Nakon jučerašnjeg nevremena Villa Olga ponovo pliva u vodi s kojom su se Simone i njen otac borili cijelu noć.
