Vesna Blašković, novinarka i osnivačica Udruge SOS Zagreb te građevinski inženjer Krunoslav Komesar, razgovarali su o problemima postpotresne obnove.
Udruga Vesne Blašković proizašla je iz Facebook grupe za pomoć unesrećenima, a Krunoslav Komesar na na obnovi djeluje volonterski i kroz stožer. Oboje su u poslu i brizi oko potresa od samog početka, a o spomenutim problemima govorili su gostujući u emisiji N1 Izvan okvira.
“Situacija nije puno bolja, i dalje smo izgubljeni, ali nejasnoće još postoje i jedni od drugih pokušavamo dobiti informacije jer su institucije potpuno zakazale. Cilj udruge je napraviti pritisak prema institucijama jer u centru je situacija užasna. To vrijedi za cijeli Zagreb, ima oko 6.000 zgrada sa žutim i crvenim naljepnicama, od toga je 2.000 u Donjem i Gornjem gradu, u centru metropole. Ništa se nije napravilo, u Zagrebu nije krenula konstrukcijska obnova temeljena na Zakonu o obnovi, uopće, godinu i pol nakon potresa” rekla je Blašković.
“Većina nas inženjera se uključilo nakon zagrebačkog potresa gdje smo krenuli u brze obilaske i ocjene ugroženosti zgrada. Bilo nas je više od 500”, objašnjava Komesar.
Dodaje kako su do sredine lipnja, pregledali smo 19.500 zgrada, a zatim su odmah nakon potresa u Petrinji uspostavili stožer i na osnovi iskustva u Zagrebu krenuli u pregled najugroženijih zgrada. Nakon drugog potresa osam njihovih ljudi našlo se zatrpano u ruševinama, a četvero ozlijeđeno. Do sada su izrotirali smo preko 1 700 inženjera iz cijele Hrvatske te je do danas pregledano skoro 49.000 pregleda od 51.000 zahtjeva.
Blašković se žalila kako su građani, a institucije su spore. GSKG je mogao ranije reagirati kao upravitelj većine višestambenih zgrada u Zagrebu, a dobili su i informacije da se referenti nisu javljali stanarima ili nisu znali odgovore na pitanja. Na kraju se zapitala: “Ako je tako jednostavno, zašto onda Horvatovo ministarstvo od toliko tisuća zahtjeva riješilo njih nekoliko stotina?”
Komesar je rekao kako su procedure odabira učesnika u obnovi spore i komplicirane, a za svaku kuću koju treba srušiti, trebate pet ili šest natječaja ili ugovora: “Svaka kuća ima svoj natječaj, ti postupci su jako dugotrajni, to je gomila birokracije da bi se proveli svi ti natječaji.”
“Obnovu Zagreba možemo podijeliti na dva dijela – obnova sjevernoistočnih dijelova grada, to je tipologija sela s obiteljskim kućama koje se relativno jednostavno mogu obnoviti, za to ne treba logistika. U centru ako želite obnoviti konstrukcijski blok u Palmotićevoj ili Gundulićevoj, tu morate zatvoriti ceste, angažirati ozbiljne tvrtke i problem je vlasništva”, dodao je.
Blašković dodatno pojašnjava: “Zakon je napisan tako da ljudi, žuti i crveni ne shvaćaju da su obvezni krenuti u obnovu, a država to ne želi eksplicitno reći. Tako da smo u limbu i ništa se ne događa, nalazimo se u bezizlaznoj situaciji. Većina je provela hitne sanacije, ovi sa zelenom naljepnicom, na zabatima i dimnjacima. Svi smo u procesu povratka tih sredstava i to sad isto stoji. Svi smo u minusima.”
Na pitanje da je potres iste jačine zatresao Beč ili Budimpeštu, bi li šteta bila ista, Komesar kaže:
“Sve kuće koje su izvršile bilo kakvu obnovu fasade i dimanjaka, imali su znatno manje štete jer je cementna žbuka učvrstila zidove. Zalažemo se kao struka da se uvede seizmički certifikat za svaku zgradu. Tako da čovjek točno zna koje je otpornosti njegova kuća i kad se to kupuje, da on zna koliko je vrijedno uložiti novac u nekretninu koja može izdržati potres magnitude 5 ili 7. Budućnost je da se regulativa postroži, da se više ulaže u protupotresnu gradnju…”
Naknadne legalizacije – trn u oku
Komesar dodaje da je naknadno izdavanje legalizacija loš potez za struku.
“Mnogima je ta legalizacija uvelike olakšala život, ali nama u struci to je trn u oku. Tako smo dobili legalne građevine koje ne bi smjele postojati, koje su građene mimo svih propisa. Mi smo narod graditelja, svi imamo u obitelji nekoga tko zna graditi kuće. I to je stvorilo ovakav kaos gdje su brojne kuće mimo pravila struke i to dođe na vidjelo kad dođe ovakav potres”, naglasio je.
“Zagreb ima najzapušteniji centar u cijeloj Europi”, dodala je Blašković.
Komesar kaže da je itekako bilo iskorištavanja situacije: “Bilo je svakodnevno, s tim su se inženjeri morali nositi na terenu. Pritisaka je bilo stalno, pogotovo u siromašnijim krajevima. Bilo je pritužbi i prijava da je bilo prodavanja naljepnica, nismo našli nijednu takvu situaciju.”
Struka osniva HCPI – interventnu službu za katastrofe
“Pokušavamo skratiti procedure”, kaže Komesar: “Imamo ministarstvo, središnji državni ured za stambeno zbrinjavanje, fond i inspekciju. Kad bi fond dobio izvršne ovlasti, da se preskoči ministarstvo, skratila bi se dva koraka, i to je već nešto. Drugo, treba ubrzati procedure digitalizacije i informatizacije. Zagreb bi trebao pomoći ljudima koji nisu računalno pismeni, da lako skupe dokumentaciju.”
Kad bi Fond dobio izvršne ovlasti, onda bi sam izdavao rješenja o obnovi i ne bi trebali čekati ministarstvo, objasnio je.
“Građani većinom nisu svjesni što napraviti, to je loše iskomunicirano. Moglo nas se obavijestiti o nekim stvarima, kroz cijeli niz godina, uz uplatnicu”, ističe Blašković.
“Majstori traže po 300.000 kn za par dimnjaka”
Komesar kaže da treba jedinstveni zakon za sve prirodne katastrofe:
“Trebao bi jedinstveni zakon za sve prirodne katastrofe. Struka ističe da ne treba rješavati probleme kad se dogode, nego ih prevenirati. Krajem prošle godine, prije potresa u Petrinji, dobili smo podršku ministra Božinovića da podržavaju osnivanje udruge građana kao HGSS ili Crveni križ. Oni bi nas stavili u budžet i bili bi proglašeni jednim od temeljnih operativnih snaga i djelovali bi unutar sustava civilne zaštite. Kad dođe do katastrofe bilo kakve, naše podružnice izlaze na teren, utvrđuju stanje i pozivaju pripadnike iz drugih dijelova Hrvatske. Htjeli smo ove godine osnovati udrugu i da suosnivač budu tehnički fakulteti i stručne udruge.”
“Imamo kronični nedostatak majstora, cijene su eskalirale. Nitko to ne kontrolira. Javljali su nam ljudi da za nekoliko dimnjaka traže po 200-300 tisuća kuna. To je suludo”, ističe Blašković.
