Potres koji je pogodio Zagreb i okolicu 22. ožujka pokazao je svu ranjivost, posebno starijih objekata u gradskoj jezgri, ali i brojnih obiteljskih kuća koje nisu građene u skladu s preporukom građevinske struke. Otuda i apel Hrvatske komore inženjera građevinarstva – HKIG da se objekte dodatno ojača kako ih neki budući potres, za koji nije pitanje hoće li, nego kada će se dogoditi, ne bi sravnio sa zemljom.
I doista, građevinari raspolažu s brojnim metodama ojačanja već izgrađenih objekata, od ojačanja žbuke, iniciranja sredstava u temelje koji se kristalizira i osnažuje konstrukciju, kompozitnih premaza koji udvostručuju nosivost zidova.
Dinko Čondić, iz HKIG, kaže kako se ojačanja mogu izvesti izvana i iznutra zgrada. “To se može učiniti i čeličnim konstrukcijama koje ojačavaju zgradu, postoje i metode ojačavanja nosivih zidova. Svaka metoda ima svoje prednosti i mane”, kaže Čondić.
Inženjeri još prvog dana nakon potresa obilaze oštećene objekte i brzinski procjenjuju stupanj oštećenja, a Čondić priznaje da ih mnogi vlasnici traže upravo izradu detaljnog elaborata za ojačavanje objekata. No, prije svega trebalo bi napraviti detaljan snimak zgrade jer takve građevine uglavnom nemaju adekvatnu dokumentaciju. Nakon toga se razmatraju najpogodnije metode za pojačavanje konkretne zgrade jer to ovisi o sustavu zidova i stropova koje imaju.
Šest kategorija zgrada
Josip Galić, profesor na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, među ostalom se bavi upravo ojačavanjem starijih građevina kako bi mogle izdržati jače potrese. Galić, prema zaista grubim procjenama, jer svaka je građevina posebna, kaže da bi oštećene objekte trebalo podijeliti u više kategorija, primjerice šest, pri čemu bi oznaka 1 označavala najmanja, a oznaka 6 najveća oštećenja.
“Podizanje seizmičke otpornosti privatnih građevina mora biti strateška odluka koja se mora urediti zakonom. Postoje modeli u svijetu, pa sam tako prije dvije godine predlagao portugalski model prema kojem država svake godine mora izdvajati novac za javne i određene subvencije za privatne građevine. To se zove strategija potresne obnove”, kaže Galić, dodajući da je to važnije od same obnove Zagreba. Jer, potres kakakv je pogodio nedavno Zagreb, može svakog trenutka zadesiti bilo koji drugi hrvatski grad.
“Vlada mora donijeti zakon po kojem bi se napravila hitna kategorizacija oštećenja, da se na temelju nje napravi za svaki tip kategorizacije procjena troškova. Obično se najniže tri četiri kategorije rješavaju da ih sami vlasnici rješavaju po uputama. A za one ozbiljnije, iz 5. i 6. kategorije, mora uskočiti država”, kaže Galić.
Od 300 do 1000 eura po kvadratu
Prema njegovim grubim procjenama, pojačavanje objekata do 4. kategorije moglo bi iznositi oko 300 eura po četvornom metru, dok bi za objekte iz dvije najviše kategorije takav zahvat mogao iznositi između 700 do 1000 eura po četvornom metru. “Ovdje pričamo o konstrukciji, pa ako srušite kuću, morate platiti odvoz, rušenje… zato je skuplje”, kaže Galić.
Zalaže se da se zgrade javne namjene, poput bolnica, javnih ustanova, sveučilišta, vatrogasnih i policijskih objekata i slično pojačaju do maksimuma te da svaka zgrada dobije seizmički certifikat, baš kao što je danas normalno da imaju energetski certifikat.
Galić naglašava da se moraju razdvojiti dvije stvari, obnova Zagreba i stragetija pojačavanja na razini cijele države. “Ovo drugo je daleko važnije jer se sutra takav potres može dogoditi u, primjerice, Splitu. A pojačanje se ne može raditi samo kroz obnovu, nego strateški kroz period od 10 do 20 godina”, kaže Galić, naglašavajući da to mora bit istrateška odluka.
Ministarstvo je zakazalo
On smatra da je Ministarstvo graditeljstva potpuno zakazalo u slučaju zagrebačkog potresa. “Ministarstvo je drugi dan trebalo napraviti krizni stožer, po uzoru na stožer koji vode ministri Božinović i Beroš. Tada bi se točno znalo tko i što radi. A oni još uvijek lamentiraju o nekakvom zakonu kojeg će donijeti za 15 dana. Dok se on donese ljudi će već pokrpati kuće i ti popravci neće biti na razini da bude bolje nego prije potresa”, kaže Galić.
I za kraj, za sve one koji žive u zgradama armirano-betonske konstrukcije, stručnjaci kažu da ne trebaju pretjerano brinuti zbog mogućih budućih potresa.”Svi objakti koji su izgrađeni nakon 1980. godine svakako mogu izdržati i daleko jače potrese od ovoga što nas je zadesio. Osim neugodne tutnjave, konstrukcija će izdržati”, kaže Galić.
