Doc., dr., sc., Domagoj Švegar elaboratom građanske inicijative ‘Psihološko proljeće’ objavio je istraživanje koje obuhvaća podatke o svim stručnim suradnicima zaposlenim u osnovnim školama u Republici Hrvatskoj osim malobrojnih i privremeno zaposlenih pripravnika, te 33 specijalizirane ustanove u kojima se ne provode redoviti, nego samo osnovnoškolski programi za odrasle i djecu s poteškoćama, umjetničke škole, što znači kako je u istraživanje uključeno 880 osnovnih škola koje pohađa 314 556 učenika, od ukupno 913 ustanova, koliko u Hrvatskoj provodi osnovnoškolski program.
S obzirom na broj upisanih učenika, osnovne se škole prema odredbama državnog pedagoškog standarda (DPS) prirodno dijele u tri skupine, pa su tako kategorizirane i u istraživanju: od ukupno 880 škola, 229 (26.02%) ih je s više od 500 upisanih učenika; u 399 škola upisano je 181 do 500 učenika (45.34%), a preostale 252 (28.64%) škole pohađa 180 ili manje učenika (Slika 1).
Tekst koji slijedi odnosi se na kategoriju najmanjih škola, dakle na škole koje pohađa manje od 181 učenika. Tih je škola ukupno 252, a prema DPS-u svaka od njih zapošljava 2 stručna suradnika.
Mućka škola: Čak 4 suradnika na 135 upisanih učenika
Prema rezultatima istraživanja, u 252 osnovne škole s manje od 181 učenika, u ekvivalentu punog radnog vremena (FTE) zaposleno je 352 stručnih suradnika: 139 knjižničara, 152 pedagoga, 28 stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila i 26 psihologa (Slika 2).
Premda DPS propisuje da škole s manje od 181 učenika zapošljavaju 2 stručna suradnika, detaljnom analizom ustanovljene su iznimke od tog pravila. Tako, na primjer, OŠ Kneza Branimira (Donji Muć) zapošljava i knjižničara i pedagoga i psihologa i edukacijskog rehabilitatora, premda ukupno ima svega 135 upisanih učenika. Usporedbe radi, OŠ Sveti Matej Viškovo zapošljava svega 3 stručna suradnika na 924 učenika, a ukupno čak 82 osnovne škole s više od 500 učenika koje zapošljavaju samo tri suradnika (neke čak i samo 2), što je u svakom slučaju ispod norme propisane DPS-om. Međutim, to ne znači da je mućka škola iznad norme, iako se tako na prvi pogled čini. Ta škola, naime, nijednog stručnog suradnika ne zapošljava na puno radno vrijeme: psiholog, pedagog i knjižničar zaposleni su na pola, a edukacijski rehabilitator na četvrtinu radnog vremena. Dakle, OŠ Kneza Branimira (Donji Muć) u ekvivalentu punog radnog vremena zapošljava ukupno 1.75 stručnih suradnika, a s obzirom na to da ima pravo na 2 suradnika, u gabaritima je DPS-a.
Osim spomenute škole, ustanovili su da još 6 osnovnih škola s manje od 181 učenika na nepuno radno vrijeme zapošljava i psihologa i pedagoga i knjižničara i stručnjaka edukacijsko rehabilitacijskog profila, a to su: OŠ Braće Radić (Pridraga), OŠ Ivana Batelića (Raša), OŠ Novigrad, OŠ Petra Zoranića (Jasenice), OŠ Starigrad i OŠ Dr. fra Karlo Balić (Šestanovac).
U ovim lijepim primjerima osnovnih škola koje su svojim malobrojnim učenicima učinile dostupnim stručne suradnike sva 4 profila, pa makar neki od njih u školu dolazio i samo jednom tjedno, ipak ima nepravilnosti. Naime, u svaku od spomenutih škola upisano je manje od 15 učenika s teškoćama, a DPS propisuje da na zapošljavanje stručnog suradnika edukacijsko-rehabilitacijskog profila imaju pravo one škole s 15 i više učenika s teškoćama odnosno rješenjem o primjerenom obliku školovanja, integriranih u redovite razredne odjele.
Škola bez ijednog učenika s teškoćama zapošljava logopeda
Tako, na primjer, OŠ Petra Zoranića (Jasenice), koju pohađa ukupno 100 učenika, zapošljava logopeda na nepuno radno vrijeme, no postavlja se pitanje čime se taj logoped bavi i u nepunom radnom vremenu, budući da među 100 upisanih učenika nema nijednog s teškoćama. Odgovor na to pitanje sadržan je u godišnjem planu i programu OŠ Petra Zoranića (Jasenice) za 2019/2020. šk. god., u kojem su na dvije i pol stranice opisani njegovi planirani poslovi. Ukratko, u planu rada stručnog suradnika, navedeno je među ostalim da će logoped najveći dio svog ukupnog godišnjeg radnog vremena provesti u odgojno-obrazovnom i terapijskom radu s učenicima s teškoćama, kojih u toj školi nema, obavljajući sljedeće poslove, koji obuhvaćaju:
-
- omogućavanje djeci usporenog kognitivnog razvoja svladavanje školskog gradiva;
- rad s učenicima sa specifičnim teškoćama čitanja (dyslexia),
- rad s učenicima sa specifičnim teškoćama pisanja (dysgraphia),
- rad s učenicima s teškoćama učenja matematike (dyscalculia),
- rad s učenicima s poremećajem ritma i tempa govora,
- rad s učenicima s artikulacijskim poremećajima,
- rad s učenicima s teškoćama jezičnog izražavanja i razumijevanja,
Profesor Švegar podsjeća da nijedno dijete u školi nema nijednu od navedenih teškoća.
Osim toga, planom rada predviđeno je da će u toj istoj školi isti logoped:
-
- izrađivati i pripremati materijale za individualni i grupni terapijski rad s učenicima s teškoćama,
- prikupljati i obrađivati podatake o djeci s teškoćama u razvoju od roditelja te od zdravstvenih i socijalnih ustanova,
- planirati rad s učenicima s teškoćama u razvoju,
raditi na upoznavanju učitelja s vrstom i stupnjem teškoće, senzibilizacija na potrebe imogućnosti učenika, - pomagati učiteljima pri izradi individualiziranog odgojno-obrazovnog programa i pri odabiru učinkovitih metoda i postupaka u radu s učenicima s teškoćama u razvoju,
prikupljati godišnje planove i programe primjerenog oblika školovanja i izvješća o relaizaciji istih od učitelja, - prikupljati podatke o djetetu i davati povratne informacije roditeljima.
Sve navedeno su uobičajeni poslovi logopeda i u tome ne bi bilo ništa čudno, kad bi školu pohađala djeca s teškoćama. Međutim nijedno dijete s teškoćama nije upisano u tu školu.
Usprkos tome, škola zapošljava logopeda, a u planu rada definira i da će logoped nešto više od 10% ukupnog godišnjeg radnog vremena utrošiti na vlastito stručno usavršavanje, koje obuhvaća:
-
- sudjelovanje na stručnim skupovima, seminarima i savjetovanjima,
- sudjelovanje na aktivima stručno-razvojnih službi Zadarske županije,
- sudjelovanje u radu Hrvatskog logopedskog društva – podružnica Zadar,
- praćenje stručne literature i zakonskih akata,
- on-line stručno usavršavanje u organizaciji MZO-a.
U 156 škola s 15 ili više djece s teškoćama sveukupno je zaposleno 0 stručnih suradnika edukacijsko-rehabilitacijskog profila.
Gore opisani primjer logopeda zaposlenog u školi bez ijednog djeteta s teškoćama, iako je ekstreman, nije jedini. Iako DPS propisuje da na radno mjesto stručnog suradnika edukacijsko-rehabilitacijskog profila imaju pravo one škole s 15 i više učenika s teškoćama, on je zaposlen u čak 71 osnovnoj školi koja ne zadovoljava tu normu. S druge strane, u čak 156 osnovnih škola koje imaju 15 ili više djece s teškoćama, nije zaposlen niti jedan jedini stručni suradnik edukacijsko-rehabilitacijskog profila!
Popis svih tih 156 škola s detaljnim specifikacijama na osnovu kojih proizlaze jake indicije da se u tim školama ne primjenjuje državni pedagoški standard, istraživači su predali prosvjetnoj inspekciji, u sklopu predstavke kojom su obuhvatili 326 osnovnih škola za koje sumnjamo da ne primjenjuju DPS. Postupajući u društveno-javnom interesu, nastojali su, prije svega zbog dobrobiti učenika, osigurati provedbu zakona Republike Hrvatske, kao i podzakonskih akata, koje u ovom slučaju donosi Hrvatski sabor, a za koje imaju saznanja da se ne poštuju u velikom broju škola. Nažalost, područne jedinice prosvjetne inspekcije u Osijeku, u Rijeci i u Splitu nisu izašle na teren i provele inspekcijski nadzor kako bi provjerile vjerodostojnost ovih navoda, već su se proglasile nenadležnima, usprkos činjenici da Zakon o prosvjetnoj inspekciji sasvim nedvosmisleno propisuje da je nadzor nad primjenom DPS-a u djelokrugu prosvjetne inspekcije, piše profesor Domagoj Švegar za Psihološko proljeće.
