Redatelj i aktivist Dario Juričan na društvenim mrežama komentirao je darežljivost zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića koji je stradalima u razornom potresu ponudio svoju vikendicu u Slavgori kod Samobora na privremeno korištenje.
Njegov status prenosimo u cijelosti
“BUNDIĆ NUDI SMJEŠTAJ U SLAVAGORI, NA MJESTU ZLOČINA
Milan Bundić javno je objavio da stavlja svoju vikendicu u Slavagori kod Samobora na raspolaganje osobama koje su u potresu u Petrinji i okolici ostavio bez krova nad glavom.
Malo me žalosti što Bundić nudi baš najmanji od svih stanova koje je koristio i kojima je raspolagao – ponuđena vikendica ima samo 55 m2 i nalazi se usred šume. Ako tražite svoj mir, imate auto i ne treba vam dućan koji je kilometrima daleko, onda je to idealan odabir za vas!
Šteta što nije ponudio ostale, znatno atraktivnije stanove kojima se služi/o – u Bužanovoj (240 m2), Gračanskoj cesti 145f (95 m2), Horvaćanskoj 75 (78 m2) i Krugama 5, (95 m2 ). Ukupno 508 kvadrata luksuznog smještaja, naš Bundić nudi tek desetak posto onoga čime je raspolago. Pa nije lud da mu se prlja Fendi namještaj, nije on to blago godinama marljivo sticao da bi mu sad sav trud netko upropastio!
Dok su svi ti stanovi izuzetno skupo uređeni i nalaze se u urbanoj sredini, vikendicu na Slavagori je 2001. sagradio bez građevinske dozvole, pa mu je inspekcija zatvorila gradlište. Kao dobroj osobi, pajde su mu u roku par dana sredile dozvolu. Zato postoje pajde.
Onaj sretnik koji odsjedne kod Bundića, moći će upoznati njegova kuma, ima kuću odmah do njegove! Kum Milan Penava vlasnik je nadaleko poznate tvrtke Tigra koja se proslavila unosnim poslovima dobivenim od grada Zagreba – Spomenik Domovini, Rotor, partnerstvo s CIOS-om na Jakuševcu, zlatni WC-i… Dok ćaskate s Penavom, možete ga upitati kako mu je uspjelo da ne završi u Remetincu. Bundića nemojte pitati, taj je dva puta bio tamo i ubrzo se sprema opet. Eventualno ga možete pitati koje su škare najpodesnije za rezanje Fendi etiketa?
Sin Milana Penave, Petar Penava, ravnatelj je zagrebačkog Crvenog križa. Kad je Bundić izašao iz Remetinca, kako bi se iskupio, volontirao je eto baš kod malog Petra. Makar na dva dana…
U Slavagori je Bundić skrivao i slike Murtića, Kulmera, Jordana… Ne znate za njih? Nije problem, pa ne zna ni on, inače ih ne bi držao u podrumu usred šume. Kad je Bundić bio uhićen, policija ga je dovela da svjedoči pretresu u Slavagori. Nisu znali da je njegova ekipa prethodno već sve počistila, a Bundićev vozač Ivan Jurčić sakrio je slike u stan Slobodana Ljubičića Kikaša u Španskom, gdje ih je Uskok uskoro locirao i konfiscirao.
Kako naš dobri Bundić nije baš bistar, pokušao je potom nagovoriti akademkinju Vidu Demarin da krivotvori dokumente po kojima je njena Zaklada vlasnik tih slika, pa ga je Demarin prijavila Uskoku. Za tu mu pamet, prije ili kasnije, slijedi koja godina u Remetincu.
Znajte da je u mitskoj Slavagori bilo i ono čuveno bančenje na kojem se Bundić nalio k’o zvijer, napravio sudar, bježao policiji, bio agresivan i nudio mito. Žderuckao se tada sir iz mješine i pilo crno hercegovačko vino, malo prejako pa ga je prehitilo. Možda je ostala još koja butelja! U podrumu su stotine finih butelja vina, neke vrijedne i po stotina eura, koje Uskok zasad još nije konfiscirao…Dragi gosti, slobodno se okrijepite!
Slavagora je dakle mitsko mjesto zločina, sa svim tim pričama o uhićenjima, pretresima, slikama, žderanjima i lokanjima, s vrijednim susjedima pajdama i sjajnim vinskim podrumom”, piše Juričan.
