U podcastu ‘Sekstant’ Ilije Aščića gostovao je ekonomist Igor Vuk. Aščić je razgovarao je s njim o tome zašto je platforma Možemo osvojila vlast u glavnom gradu, o eko kultu koji se širi svijetom, liberalizmu, Europskoj uniji te zašto toliko ljudi ne razumije ekonomiju.
‘Možemo stalno radi na terenu’
Vuk smatra kako Možemo! svoj uspjeh može zahvaliti potresu u Zagrebu i padu SDP-a, te zbog činjenice kako SDP nema jasnu političku alternativu.
“Bandić je umro i oni su radili jako puno na terenu. Njima su se pogodile dvije stvari. Prvo se dogodio potres. Tu su doslovno zajahali val. Mediji su ih počeli voljeti, bili su glavne zvijezde. Mala strančica koja je uspjela ući u Sabor i to s toliko mjesta. Druge stvar koja se poklopila je što je SDP u totalnom rasulu. Lijeva stranka, malo dalje od centra prema lijevo je u rasulu. Ne vidi se alternativa HDZ-u”, kaže Vuk.
“Glasači su odjednom našli svoj spas i odjednom se počeo raditi neki ‘snowball’ efekt. I sad imaš situaciju da je SDP na silasku i ima svog protukandidata koji je na uzlasku i koji je osvoji mandate u Saboru, mediji ih počinju ‘hajpati’, mediji ih vole, oni stalno rade na terenu, oni su stalno među ljudima, oni govore viču Bandića, oni su bili tu bili od Varšavske do famoznog podizanja zastave na Jakuševcu…”, dodaje Vuk.
‘Tomašević je populist’
Vuk tvrdi kako Tomašević zapravo ‘kopira’ pokojnog Milana Bandića u svom ophođenju s građanima, dok građani to prihvaćaju jer traže ‘spasitelja’, dok se alternativa u vidu SDP-a bavi sama sa sobom.
“Tomašević točno zna što je Bandić radio i on njega kopira. On svakoj osobi na cesti priđe i svaka osoba njemu priđe i svaka osoba ga nešto pita i on odgovara, ‘Samo se vi meni javite’. On je takav. Kao karizmatičan je, mlad, studirao vani… Mi uvijek tražimo nekog spasitelja, nekog mesiju. I onda imaš problem što su njihove alternative poput SDP-a na ljevici teški elitisti koji se bave sami sobom i svojim strankama i vijećima. Imaju hrpu korupcije, pola ih je pobjeglo Bandiću”, govori Vuk.
Izgradnja platforme Možemo je prema Vuku vrlo pažljivo provedena kroz udurge civilnog drštva, odnosno kroz aktivizam koji im je ostavio dovoljno vremena za bavljenje politikom.
“Možemo je prodao priču da su oni neki kao lijevi umjereni centar, ekološki osviješten, oni su jedna moderna zelena ljevica, kulturna, građanska, oni će dovesti poštenje… Oni su sagradili svoj imidž na kontriranju Bandiću. I sad je Bandić tu umro. I sad, šta imaš? Svi su bili izgubljeni. Oni su imali svoje ‘Herbalife’ ljude, ekipa na biciklima, sa zastavicama… Oni su radili na mikro razini, gdje god se nešto događalo. Uvijek su bili tu. Ali oni su to učili. Išli su u Španjolsku, u Grčku i u Beograd. I oni su napravili fantastičku stvar. Njihov poslovni plan je genijalan. Onu su osnovali udruge koje su osnovali udruge koje su se međusobno podržavale. Radili su projekte. I sad kad ti imaš ljude koji su zaposleni u tim udrugama i rade efektivno 10 sati tjedno, mogu se s ostalih 30-ak sati baviti politikom. I oni su napravili svoju političku infrastrukturu na tim udrugama. Znači, to je dosta perfidnije od toga što sam ja zamišljao. Oni su te udruge zamišljali kao svoju političku mašineriju… Oni su to iskoristili da bi napravili svoju političku snagu”, kaže Vuk.
Tko stoji iza pokreta Možemo?!
“Oni su se jako dobro prodali. Tu stvarno postoji financiranje izvana. Malo je to zamaskiranije, nije to sad neka velika urota iluminata. Postoji trag novca. To su štiftunzi, zeleni i ekstremno lijevi.“ Na pitanje je li to legitimno da strukture iz Njemačke financiraju političke pokrete u Hrvatskoj, Vuk odgovara: „Nemoralno je. To je meki politički imperijalizam. To su dosta ozbiljne stvari. Mi govorimo o raznim štiftunzima i strankama od kojih su mnogi bili povezani s DDR-om, a neki su bili povezani sa Stasijem”, govori Vuk.
‘Pitanje klimatskih promjena se treba rješavati na razini cijelog svijeta’
Što se tiče zelenih politika, Vuk kaže kako ekološki pokret zapravo služi za one koji koketiraju sa socijalističkim idejama, te koristi ‘moralnu ucijenu’ najavama ‘smaka svijeta’.
“Ekologija je znanost, ali ekološki pokret je jedan pokret za lijepljenje ljudi koji imaju socijalističke ideje, zato što on zagovara kompletnu promjenu. I onda nam treba neki cilj, na primjer sprečavanje klimatskih promjena. I onda ćemo napravit sve što je potrebno i mi ćemo odredit što to jest i sva sredstva su dopuštena, jer je alternativa smak svijeta, smrt cijele civilizacije, uništenje svih vrsta. I onda ti tu postavljaš moralnu ucjenu. Ja ne smatram da se klimatske promjene ne događaju, ali smatram da su njihova rješenja katastrofa”, kaže Vuk.
Vuk objašnjava kako nisu upitne klimatske promjene, već su upitna rješenja koja se nude, a koja se temelje na zabranama, dok se tehnološka rješenja uopće ne uzimaju u obzir.
“Moj je stav da ljudi utječu na klimatske promjene, ali ja vidim problem u rješenjima koja se predlažu. To su uvijek porezi. Bilo koja ekonomski pismena osoba će vam reći čemu porez služi… Imamo jedan zanimljiv primjer. Europa je zabranila neke plastične proizvode. I sad ti zamisli situaciju u kojoj neko centralizirano birokratsko tijelo tebi određuje što ti smiješ ili ne smiješ koristiti, sve pod krinkom da će to doprinijeti snižavanju zagađenja i da će ti birokrati kompleksan pitanja poput ekologija i društvo i ekonomija riješiti nekim dekretom. To je nemoguće. Ljudi to ne razumiju, jer ljudi ne razumiju ekologiju, ekonomiju, kompleksne sustave, psihologiju i sociologiju… Pitanje klimatskih promjena se treba rješavati na razini cijelog svijeta, ali ne dekretom, već da države trebaju djelovati pasivno, da one postave situaciju u kojoj mi možemo generirati rješenja koja će riješiti klimatske promjene, a to su zelene tehnologije i razna druga rješenja”, govori Vuk.
O tome kome zašto velike korporacije potiču ljevičarske stranke Vuk kaže
Korporacije i kronizam
Vuk smatra kako u svijetu pravih kapitalističkih zemalja je jako malo, te da umjesto kapitalizma koji se temelji na slobodi poslovanja, raširen je kronizam u kojemu korporacije putem političkih lobiranja ostvaruju svoje ciljeve.
“Imaš dvije vrste ljudi, korisni idioti koji imaju dobre namjere i ljudi koji imaju loše namjere. Mi ekonomisti volimo reći da živimo kao u nekom kapitalizmu. Ali većina svijeta su neki oblik socijalizma, kronizma ili diktature. Imaš jako malo zemalja koje imaju slobodno tržište. Jako rijetko gdje postoji kapitalizam u svom pravom smislu riječi. Ja tu govorom o slobodi poslovanja, slobodi djelovanja i tako dalje”, kaže Vuk.
“Uvijek imaš taj teški kronizam, gdje korporacije putem lobiranja djeluju na zakone. Velikim korporacijama ovo odgovara, velikim korporacijama odgovaraju visoki porezi, visoka regulativa, jer oni imaju novac, znanje i politički utjecaj, i uvijek imaju način da izbjegnu plaćanje poreza. Oni koji su mali i tek startaju ne mogu to raditi. I ti se kao velika korporacija tako rješavaš konkurencije. I onda još izmisliš moralnu ucjenu, a to je recimo ekologija, i gotovo je… Najveći neprijatelj slobode poslovanje su veliki poduzetnici. Kronizam je za kapitalizam gori od socijalizma”, zaključuje Igor Vuk.
