Informatički stručnjak Marko Rakar komentirao je ovaj tjedan objavljenu informaciju da je izraelska tvrtka NSO Group špijunirala je aktiviste, novinare i oporbene čelnike u svijetu softerskim programom.
O aferi Pegaz na Otvorenom smo već pisali, a detaljnije informacije možete pročitati ovdje.
Nevjerojatno jak software
Rakar je za početak rekao kako se radi o nevjerojatno jakom softwareu: “To je iznimno invazivan software. Napada podjednako i Apple i Android iako su sad većinom na udaru bili uređaji Applea. Funkcionira tako da dobijete zero klik poruku, poruka koja sama sebe izvršava bez utjecaja korisnika.”
Dodao je i kako se od njega jako teško braniti: “Nije poznata mogućnost obrane. Ne znamo koje sve metode koristi za infiltraciju mobilnog telefona. On se po potrebi može deinstalirati i skroz ukloniti s telefona i onda se sam vratiti. Pegaz preuzme kontrolu nad mobilnim uređajem i sve što je na njemu je predmet kopiranja.”
Pegaz u Hrvatskoj
Ono što je možda šokiralo mnoge je činjenica koju Rakar iznosi govoreći kako je Pegaz itekako prisutan u Hrvatskoj: “Nažalost ima. U Europi je identificirano pet zemalja u kojima se Pegaz koristi – Poljska, Latvija, Švicarska, Mađarska i Hrvatska.”
“Potvrđeno je da se dio infrastrukture nalazio skriven iza hrvatskih domena, a Pegaz kao aplikacija je gađala nositelje uređaja koji imaju hrvatske telefone. Ne znamo tko su ti ljudi, ali jedno od većih žarišta Pegaza u Europi bila je Hrvatska. To su poznati i dokazani podaci.”
“Ne samo da ne znamo tko su bile mete, nego ne znamo koja vlada je bila ta koja je gađala hrvatske potencijalne državljane.”
Hrvatski novinari trebaju surađivati
Za kraj je zaključio kako SOA-u ne smatra relevantnom te kako hrvatski novinari trebaju surađivati s onim stranim: “Mislim da Hrvatska ima povijest zloupotrebe obavještajnog sustava protiv građana.”
“Tako da, što god SOA kaže, ne osjećam to osobito ozbiljnim. Bilo bi zanimljivije da imamo adekvatni civilni sustav kontrole obavještajnih službi koji nažalost ne funkcionira, a što se tiče njihovih tehničkih mogućnosti, poznato je da su se naše vojne, policijske i obavještajne strukture posljednjih godina intenzivno družile s izraelskim kolegama i ništa me ne bi čudilo. Nemoguće je to dokazati, ali imamo razloga vjerovati da je i Hrvatska korisnik ovakvog sustava.”
“Ako hrvatske novinske redakcije uspiju napraviti suradnju s međunarodnim konzorcijem koji se bavi tom temom, onda ćemo saznati tko je na tom popisu, ili neke od tih ljudi. Legalnost prisluškivanja bih stavio pod veliki upitnik. Činjenica da je sudac potpisao nalog, ne znači da je samo po sebi legalno. Ako pronađete tragove Pegaza, promijenite mobilni telefon”, piše N1
