Emmanuel Macron nije bio ni dva mjeseca na mjestu predsjednika, kada se vezan sajlom poput Jamesa Bonda, spustio iz helikoptera na 138 metara dugačku podmornicu francuske mornarice “Le Terrible”. U njoj je smješteno 16 raketa s nuklearnim bojevim glavama dometa 8.000 kilometara. One na toj udaljenosti mogu pobiti milijune ljudi. Usporedbe radi, razorna moć im je 700 puta veća od atomske bombe bačene na Hirošimu u Drugom svjetskom ratu.
Ovaj razarač je još od vremena Charlesa de Gaullea okosnica francuske obrambene politike. Potencijalne neprijatelje Francuske bi trebale zastrašiti još tri ovakve podmornice, kao i 40 raketa na kopnu i još deset na jednom nosaču aviona. “Strategija zastrašivanja je dio naše povijesti, naše obrambene strategije, i to će tako i ostati”, rekao je Macron kada je u siječnju 2018. obećao da će raditi na obnavljanju francuskog atomskog arsenala. On želi da se do 2025. za to izdvoji 37 milijardi eura.
Macron bi mogao proširiti nuklearnu doktrinu
Kada Macron ovog petka bude govorio u “Ecole de guerre” (Ratnoj školi) u Parizu, mogao bi ponoviti ovo obećanje. A mogao bi otići i korak dalje i u svom govoru pred mladim časnicama i časnicima fundamentalno promijeni francusku nuklearnu doktrinu. Za sada važi da Francuska zadržava “striktni minimum” atomskog oružja, što bi trebalo biti dovoljno za sigurnost zemlje. Jer, u centru su “vitalni interesi” Francuske.
Ali Macron je od 2017. više puta pokazao velike ambicije. Hoće li francuski predsjednik pod svoj nuklearni kišobran staviti i europske susjede? I to sada, kada je Francuska nakon Brexita ostala jedina nuklearna sila u Europskoj uniji? U vrijeme kada nestaje povjerenje da će Europu da štiti američka vojska? “Moj zadatak je da definiram naše vitalne interese po pitanju nuklearnog oružja”, kazao je Macron početkom tjedna prilikom posjeta Varšavi. A to će učiniti i u svom govoru ovoga petka. “Interesi naših europskih partnera, po mom mišljenju, moraju biti uzeti u obzir.”
O tome kako bi sve to moglo izgledati, u Njemačkoj se u posljednje vrijeme čuju različiti stavovi. “Njemačka bi trebala biti spremna da materijalno i logistički sudjeluje u ovom nuklearnom zastrašivanju”, kazao je Johann Wadephul iz CDU-a, potpredsjednik Zastupničkog kluba demokršćana u Bundestagu. “Isto kao i u okviru sudjelovanja u nuklearnom oružju SAD-a unutar NATO-a, u njemačkom je interesu da zna što Francuzi planiraju sa svojim nuklearnim oružjem i da ima utjecaj na francusku nuklearnu strategiju.”
No bi li se ijedan francuski predsjednik odrekao moći da sam odlučuje o eventualnom nuklearnom napadu? Ali i svojih Ustavom zajamčenih prava kao vrhovni zapovjednik francuskih oružanih snaga? Corentin Brustlein, direktor Centra za sigurnosne studije na Institutu za međunarodne veze u Parizu teško može zamisliti tako nešto. “Daleko smo od toga”, kaže. On smatra nevjerodostojnim da se europskim susjedima omogući sudjelovanje u nuklearnom programu Francuske, odnosno “sve njih štititi francuskim nuklearnim oružjem”.
Atomska sila? Ne, hvala!
Brustlein tu vidi dva problema: s jedne strane francuski arsenal nije dovoljno velik kako bi se omogućilo vjerodostojno zastrašivanje za cijelu Europu. A drugo: “Što god Macron planirao, on mora paziti na to da njegovi prijedlozi ne oslabe njegove europske partnere u njihovim zemljama.” No odnos prema nuklearnom oružju je drugačiji u Njemačkoj nego u Francuskoj. Većina Nijemaca ga striktno odbija.
“Nuklearno oružje i njegovo širenje ostaju najveći sigurnosni rizici”, kazao je šef Zastupničkog kluba SPD-a u Bundestagu Rolf Mützenich. Cilj SPD-a je kompletna eliminacija atomskog naoružanja. Stranka Ljevica govori o “opasnoj pretjeranoj težnji za moći” i upozorava da se ne smije pokušati od Njemačke napraviti atomsku silu.
Hoće li uskoro postojati EU-bomba?
Ali kako bi bilo da Europa postane nuklearna sila – dakle da se uspostavi zajednička vojska EU-a koja bi u svojim skladištima imala nuklearno oružje? Francuski predsjednik je u prošlosti i o tome razmišljao. “To bi bila revolucionarna promjena u Europi, kada bi države prenijele suverenitet nad upotrebom sile na neki drugi entitet”, kaže stručnjak za sigurnosnu politiku Brustlein u razgovoru za DW. “To bi onda bila europska savezna država. Ovakav scenarij se može zamisliti samo na duge staze.”
No francuski partneri se već danas, smatra Brustlein, na jedno mogu osloniti: “Zastrašivanje koje izaziva francusko nuklearno oružje ima europsku dimenziju.” To su francuski predsjednici posljednjih 40 godina uvijek iznova ponavljali, a to će sigurno Macron ponoviti i ovog petka u Parizu: “Vitalni interesi Francuske ne završavaju na francuskim granicama.”, piše Peter Hille za DW.
