Smijenjeni ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak Boro Nogalo progovorio je o svojoj smjeni i kako je došlo do toga.
Dva mjeseca prošla su od vaše smjene, Srebrnjak ravnatelja još nema. Dva su posljednja izbora propala, što se događa?
Jedna sjednica Upravnog vijeća bolnice bila je u četvrtak, a ravnatelj tada nije izabran jer se pravnica Gabrijela Subašić suzdržala od glasanja. Probalo se opet u petak, u nastavku prekinute sjednice, ali je predstavnik Ministarstva zdravstva Milivoj Novak prvi put sudjelovao pa opet ništa. Sutra zato ponovno svi moramo doći na razgovor s Upravnim vijećem na kojem neće, naravno, biti suzdržana pravnica jer valjda nije bila “poslušna” pa je stoga smijenjena. Grad dovodi novog predstavnika koji će sigurno biti “poslušan”. Što se tiče nas, odnosno mog tima, stručno vijeće bolnice predložilo je tri kandidata za poziciju ravnatelja, koji imaju znanstvena i nastavna znanja i koji bi bili najbolji da vode kuću. Prijavile su se kolegice Mirjana Turkalj i Romana Gjergja Juraški te ja. Kandidat izvan kuće je Dragan Korolija Marinić, a čudnovato je da je on i jedini za kojeg su već na istoj sjednici glasala tri člana predstavnika osnivača, ali bezuspješno jer je nedostajao još jedan glas pa se sjednica nastavlja u sutra. Oni ne žele u ovoj priči nijednu osobu iz bolnice, a koje ne samo da su kompetentne, sa znanstveno-nastavnim zvanjima, već su i godinama predano radile te gradile i stvarale ovaj projekt.
Govorite o projektu translacijske medicine, za koji ste povukli 60 milijuna eura iz Europske unije?
Da, projekt je to koji ima kontinuitet od deset godina stvaranja, to je više od tristo stranica studija i analiza. Mi smo se, još kad smo s njim počeli, fokusirali na sve što djeca nisu imala; na prostore, na tehnologiju, preduge liste čekanja, ali i na primijenjenu znanost koja će biti usmjerena na poboljšanje dijagnostike i liječenja bolesne djece. Htjeli smo promijeniti činjenicu da pedijatrija uvijek bude nekako na dnu kad su u pitanju ulaganja pa smo formirali tim s ljudima s Rebra, iz Klaićeve, s Instituta Ruđer Bošković, iz Plive… cijela ekipa ljudi je došla i kuću smo nastojali fokusirati na znanost, struku i profesiju. Razmišljali smo kako da napravimo nešto, a bili svjesni da novca nema, kao ni investitora. Prvo smo pokušali, u suradnji s bivšim gradskim pročelnikom za zdravstvo Zvonimirom Šostarom, pokrenuti projekt putem javno-privatnog partnerstva, ali sve je otišlo u krivom smjeru. Realizacija sličnog projekta, čak nešto manjeg, koštala je po tom modelu oko 1,8 milijardi kuna, a ovaj projekt koji se financira iz fondova EU košta oko 440 milijuna kuna, odnosno tih 60 milijuna eura. Vidjeli smo da to javno-privatno partnerstvo znatno diže cijenu pa smo odustali.
Zašto bi takvo nešto bilo tko želio opstruirati?
Do srpnja lani sve je bilo normalno. Komunicirali smo s Gradom i ministarstvima, uključujući Ministarstvo zdravstva. Kada smo potpisali ugovor od 60 milijuna eura, sve je stalo. Grad nam šalje Kontrolni ured, koji je gradonačelnik Milan Bandić zapravo “izmislio”. Inspekcija nam je našla “teške grijehe”, da smo unazad sedam godina primili osam ljudi na radna mjesta koja nisu za njih. A primali smo specijaliste hitne i školske medicine, liječnike “sekundarce” jer pedijatara jednostavno nema pa ni danas situacija nije bolja. Po Zakonu o liječništvu to smo smjeli, pa primili smo liječnike s licencijom, nismo zaposlili autoprijevoznike, fizičare ili nastavnike likovnog. Za sve to Grad je, naravno, i prije znao. Predsjednica Upravnog vijeća Ana Stavljenić Rukavina sedam je godina potpisivala ta rješenja. Odjednom, nakon potpisivanja ugovora, kad smo dobili novac za projekt, nalaze nam “grijehe”. Ista je situacija i s uvođenjem djelatnosti koje su nam zamjerili. Među tim djelatnostima vam je i otorinolaringologija, primjerice, koju radimo na Srebrnjaku više od trideset godina. Profesorica Stavljenić Rukavina sjetila se da 2017. nismo smjeli raditi otorinu. Tuže me jer sam organizirao odličan prostor, opremu, doveo odlične kirurge , tj. osigurao prostorno-kadrovske uvjete da se smanje liste čekanja, da se djeca što prije izliječe.
Zdravstvena inspekcija utvrdila je da ste sve radili po zakonu, a onda se, nakon toga, oglašava opet Grad koji tvrdi da vas nisu nezakonito smijenili unatoč tome što broj članova Upravnog vijeća nije bio u skladu sa zakonom?
Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, koji je donesen u mandatu ministra zdravstva Milana Kujundžića početkom prošle godine, jasno je definiran rok od šest mjeseci u kojem se moraju formirati Upravna vijeća koja moraju činiti sedam članova, uključujući predstavnika Ministarstva zdravstva. Mene su smijenila tri člana predstavnika osnivača od pet članova Vijeća. Grad se nije na vrijeme uskladio sa Zakonom. I ono što se sad događa prava je farsa. Inspekcija utvrdi da je jedini problem u bolnici Srebrnjak statut i sastav Upravnog vijeća, a ministar Kujundžić zakonski rok za popunjavanje članstva upravnih vijeća bolnica sad najednom tumači kao okvirni, a ne prekluzivni rok. Kaže, to je ekstenzivno tumačenje zakona.
Jeste li razgovarali s njim u ovo posljednje vrijeme?
U dva mjeseca velike afere na Srebrnjaku nijednom nije htio pozvati da me pita u čemu je stvar. Ne čudim se, doduše, tome jer ključni ljudi u povjerenstvu za nacionalnu dječju bolnicu u Blatu upravo su on i prof. Ana Stavljenić Rukavina.
Postoji li mogućnost da se čitav vaš projekt “preseli” u Blato i hoće li, gradnjom nacionalne bolnice ondje, Srebrnjak uopće više biti potreban?
Ne postoji opcija da se 60 milijuna eura prebaci u Blato. Novac može samo propasti, a može se uništiti i Srebrnjak. Tada na Srebrnjaku bolnica više neće biti potrebna. A kad se preselimo, ostaje 11 tisuća kvadrata prostora u elitnom dijelu grada. Nemojmo zaboraviti ni 80 tisuća kvadrata Brestovca. Ali nećemo se dati tako lako. Organiziranu grupaciju koja nas ruši, prijavit ćemo DORH-u.
Tko su ti ljudi?
Ne mogu reći ništa dok ne prijavimo. Ali radi se o ljudima iz Ministarstva, Grada, ljudima koji stoje iza Korolije, kojeg nam nameću za ravnatelja. Sljedeći tjedan će se sve znati. To su ljudi kojima je novac iznad svega, ekipa koja ne preza ni pred čim, a ja sam se borio za Hrvatsku, ne za ovakve igrače kojima je njihov interes iznad interesa djece, iznad kršćanskog morala, iznad ljudskog, humanog, iznad istine i pravde. Ne želim to prihvatiti ni mirno gledati. Jedina mi je satisfakcija što je narodu sve jasno, a ovi bahati su podcijenili moć djece, moć malog čovjeka, moć istine. Kod nas se liječi najveći broj djece u cijeloj državi, svake je godine ovdje 50-100 tisuća roditelja, ne bi nam nitko dolazio da nismo kvalitetni. Moralno i ljudsko je na našoj strani i nadam se da neće biti potrebe za ulicom, rekao je Nogalo za Večernji.
