Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković u utorak je nakon četverosatne sjednice Predsjedništva i Nacionalnog vijeća, na kojoj se analizirao poraz na predsjedničkim izborima, rekao kako su donijeli dva zaključka.
“Sve županijske organizacije HDZ-a u sljedećim će danima napraviti svoju analizu izbornih rezultata, gdje su razlike u brojevima u odnosu na prošle predsjedničke izbore, s posebnim naglaskom na urbane sredine. Potom smo razgovarali o smjeru stranke. Dobili smo jednoglasnu podršku kako je politički smjer HDZ-a u skladu s našim programom i temeljnim vrijednostima stranke”, rekao je Plenković, te dodao kako će biti još sastanaka na kojima će se analizirati rezultati izbora, ali i na kojima će se pripremati za izbore koji dolaze.
Promašena strategija kontrole štete
O stanju u HDZ-u razlozima gubitka izbora te mogućem raspletu situacije razgovarali smo s dr. sc. Ivicom Granićem, dugogodišnjim novinarom i glavnim urednikom nekoliko medija u Hrvatskoj i predavačem Odnosa s javnošću Sveučilišta u Dubrovniku.
Andrej Plenković je kao razlog za gubitak izbora naveo nezainteresiranost HDZ-ovih birača i mobilizaciju ljevice. Je li to glavni razlog za izborni poraz?
Sve su to pitanje na koja gospodin Plenković mora imati odgovore ako već izlazi s tom konstatacijom u javnost. Po meni, radi se o posve promašenoj strategiji ‘kontrole štete’, jer se čak i površnom analizom mogu dokučiti razlozi zbog kojih je kandidatkinja HDZ-a izgubila izbore. Naime, postoje modeli ponašanja birača u izbornoj kampanji, i ne samo kampanji, i to je ono što gospodin Plenković mora znati ili mora naučiti. Jedan od bitnijih modela je tzv. funkcionalni model, koji govori o koristi koju birači očekuju od svojih kandidata. Korist o kojoj je riječ nije nužno materijalna, ona može biti i nematerijalna korist, ideološka i tako dalje. Nadalje, važan trenutak je i tzv. identifikacija birača sa kandidatom, to je u većini slučajeva čak i presudno prilikom glasovanja. Može li se prosječan glasač HDZ-a identificirati s ljudima poput Plenkovića, Božinovića, Jandrokovića i drugih, ili s politikom koju provodi ti nomenklatura, zaključite sami.
“Milijan Brkić je veliki radnik, velika radilica, veliki motivator, ali on je više tehnička osoba koja će vam dobro organizirati teren, ali u samu bit kampanje, suštinu, poruke, program, komunikacijske strategije i taktike, u to se uopće ne petlja, tako da na kampanju nije mogao utjecati”, rekao je Ivica Granić.
A što se tiče konstatacije kako je mobilizacije ljevice tobože kriva za predsjedničin poraz, to je još bizarnije. Jer, kada dođete u situaciju da političkog suparnika krivite za vlastiti poraz, onda ste zbilja u gabuli. Pa naravno da se politička ljevica mobilizirala, nisu valjda tek tako izišli na izbore, no za pravog i odvažnog političara politički suparnik je jak točno onoliko koliko mu dozvolite.
Bojim se da gospodin Plenković ne shvaća kako ima klasičnu kriznu situaciju u stranci i među vlastitim biračima, jer se ne ponaša kako bi se trebao ponašati predsjednik koji ima ozbiljan politički problem.
Koliko je gubitku izbora pridonijelo predsjedničino povezivanje s osobama koje su postali sinonim za korupciju poput Milana Bandića?
Vjerojatno je ponešto pridonijela i ta situacija. No, moje je mišljenje kako to ipak nije bio značajan faktor. Čak mislim kako je javnost više percipirala njezino prijateljstvo sa Zdravkom Mamićem nego sa zagrebačkim gradonačelnikom. Jer, neki dan je provedena anketa ‘koga biste birali za zagrebačkog gradonačelnika da su danas izbori’ i Bandić je dobio natpolovičnu potporu anketiranih, po tome bi pobijedio već u prvom krugu. Tako da se slijedom toga baš i ne može zaključiti kako je njegova potpora štetila predsjednici. Jasno mi je i kako se razlikuje logika biranja na lokalnim, parlamentarnim ili predsjedničkim izborima, ali ipak. Zaključno, ipak mislim kako su porazu predsjednice više kumovali oni razlozi koje smo dotaknuli u prvom pitanju.
Predsjednica je odavala dojam kako nije osobito zainteresirana za pobjedu
Kako tumačite brojne gafove predsjednice, njenog stožera i savjetnika? Koji je tome razlog, u čemu je stožer predsjednice griješio? Je li uključivanje Milijana Brkića u kampanju bila dobra odluka?
Gafovi su gafovi, na to je teško utjecati. To vam govorim i kao osoba koja sebe može smatrati praktičarem izbornih kampanja, između ostalih i prve predsjedničine. Ako umjesto jedan vaš kandidat kaže dva, onda je to gaf. I pali se crveno svjetlo, jer gafovi se uvijek događaju kada je kandidat nepripremljen. Znači, bazično se radi o nepripremljenosti predsjednice za ukupnu kampanju. Od nepripremljenih javnih nastupa, nastupa na skupovima, nepripremljenih nastupa na TV i tako dalje. No, ono što smatram suštinskim problemom predsjedničine kampanje je nesuglasje njezinih poruka i ciljnih skupina kojima se obraća. Naime, predsjedničina publika ili birači su ljudi koji očekuju jasnije formulirane poruke, jasnije stavove, jasnije politike, čvršće stavove. Na tome smo inzistirali u prvoj kampanji. Umjesto toga njezin program, poruke i njezina komunikacija su bili takvi da je predsjednica odavala dojam kako suštinski i nije osobito zainteresirana za pobjedu, ali eto, otrčati će utrku do kraja jer se to od nje očekuje. U odnosu na njezinu prvu kampanju ova je bila čista katastrofa, i suštinski, i sadržajno i komunikološki, sve je prštalo od teškog amaterizma kombiniranog sa, kako rekoste, gafovima. Dakle, u tome je stožer predsjednice pogriješio.
“HDZ neće raspasti na dvije stranke, jer nitko od njih neće htjeti otići u ‘onu drugu’. I te kako će oni čuvati stranku i svoje mjesto, predobro znaju što za birače znači brend HDZ”, smatra Ivica Granić.
Što se tiče uključivanja gospodina Brkića u kampanju, to je definitivno bila dobra odluka ali koja na ništa suštinski nije mogla utjecati. Pogotovo ako situaciju sagledavamo kroz prizmu svega čega smo se dotaknuli u vašem prvom pitanju i momenta uključivanja gospodina Brkića. Gospodin Brkić je bio motor pokretač mnogih akcija u prvoj i sada u drugoj kampanji. No, on je veliki radnik, velika radilica, veliki motivator, ali on je više tehnička osoba koja će vam dobro organizirati teren, u smislu, na primjer, sutra smo u Belišću, prekosutra u Opatiji, za tri dana u Osijeku, tamo u šesnaest sati moramo biti u osnovnoj školi, u osamnaest imamo veliki skup u športskoj dvorani, poslije toga nastup na lokalnom radiju i tako dalje. Onda gospodin Brkić vodi računa o tome da sve to besprijekorno funkcionira. Ali, u samu bit kampanje, suštinu, poruke, program, komunikacijske strategije i taktike, u to se uopće ne petlja, tako da na ništa osobito nije mogao utjecati.
Hoće li gubitak izbora dovesti do pada Plenkovića? Je li HDZ napokon sazrio da napokon ima normalne stranačke izbore?
Hoće li gubitak predsjedničkih izbora dovesti do, kako rekoste, pada Andreja Plenkovića, teško je kazati, nitko nema čarobni štapić. Ali da će nakon gubitka izbora biti pokrenuti određeni stranački procesi, u to ne treba sumnjati. Nema nikakve dvojbe kako gospodin Plenković ne uživa potporu, kako su to komunisti znali govoriti, političke baze. Dakle, ne uživa potporu birača, birači HDZ-a se s njim teško identificiraju. To je njegov najveći problem. Nadalje, HDZ ima doista demokratski način biranja predsjednika, jedan član jedan glas. To je jako teško, praktički nemoguće kontrolirati, i ta situacija je veliki problem Andreja Plenkovića. Negdje početkom ljeta, ako sam dobro shvatio, HDZ ima svoj stranački Sabor na kome će birati sve važnije stranačke funkcije, dakle i onu predsjednika stranke. Tu njegovi oponenti moraju vidjeti svoju šansu, dakle šansu za izbor nekoga drugoga. Oni moraju lobirati potiho, biti mudri i nikako, ali baš nikako, Plenkoviću ne dati povoda da ih izbaci iz stranke. Onda su završena priča. Dakle, sada nikakvi pučevi, nikakvi lomovi, nikakva traženja nečije smjene, ništa takvog sada ne dolazi u obzir, sve do Sabora HDZ-a. Plenković to jedva čeka. Biti mudar, miran, staložen i čekati pravi trenutak.
Je li moguće pomiriti desno krilo i desni centar u HDZ-u, ili je bolje da se oni raspadnu na dvije stranke? Postoji li potreba za jednom autentičnom desnom strankom koja ne bi bila interesno povezana uz HDZ, a koja bi mogla biti HDZ-ov koalicijski partner umjesto SDSS-a i HNS-a?
Naravno da se HDZ neće raspasti na dvije stranke, jer nitko od njih neće htjeti otići u ‘onu drugu’. I te kako će oni čuvati stranku i svoje mjesto, predobro znaju što za birače znači brend HDZ. Osobno smatram kako ne postoje baš toliko ideološko ili političko razilaženja kada su u pitanju članovi stranke, ili birači. Tu je situacija ipak dosta bolja. Više je u pitanju raslojenost samoga stranačkog vrha. Jer, ako su u vrhu iste stranke ljudi poput Stiera, Brkića, Kovača, Butkovića, Tolušića, Maletićke, Klimana, Čuljka, Miloševića, Miljenka Filipovića s jedne strane, a s druge ljudi poput Jandrokovića, Božinovića, Murganić, Bačića, dakle ljudi posve različitih političkih filozofija i drugačijeg shvaćanja politike uopće, drugačijih pogleda, onda je jasno kako s tom strankom suštinski nešto ne štima. Do diferencijacije će zasigurno doći, a u kojem će smjeru krenuti situacija, teško je reći jer postoji nekoliko scenarija. Vrlo brzo će se vidjeti tko je bolje odradio teren, tko se bolje pripremio za Sabor, tko je više i uspješnije lobirao. Ako gospodin Plenković preživi i ostane u sedlu nakon Sabora stranke, onda ova druga nomenklatura može odmah pakirati kofere. Zbog čega? Zbog činjenice kako odmah nakon Sabora HDZ-a slijede parlamentarni izbori. A parlamentarne liste kroji predsjednik stranke. Što ta činjenica za Brkića i društvo znači, ne treba niti napominjati.
