Razbojništva po gradu su sve učestalija, a građani žive u strahu. Iako su se najčešće takva nedjela zbivala preko noći, nova saznanja iz policije govore drukčije. U nedjelju smo izvijestili o razbojništvu u širem centru koje se dogodilo usred bijela dana.
U subotu su, naime, oko 14 sati, nepoznata trojica upala u trgovinu u Nemčićevoj ulici nedaleko Kvatrića, zgrabili alkoholna pića i u bijegu ozlijedili prodavača. Dok su trčali van iz trgovine, nesretnog su muškarca divljački gurnuli, no nije zadobio teže ozljede. Za njima se još uvijek traga.
U međuvremenu, u posljednja dva dana se se dogodila nova razbojstva, jedno također po danu, dok se drugo zbilo sitno nakon ponoći.
U nedjelju, 21. veljače oko 10.40 sati na području Dubrave u Ulici Dubrava, u kladionici je nepoznati maskirani počinitelj uperio pištolj u 31-godišnju zaposlenicu te je natjerao da izvadi novac iz blagajne i preda mu, nakon čega se dao u bijeg.
Policija ovog pljačkaša još uvijek nije pronašla, a materijalna šteta koja je počinjena ovim sramotnim činom iznosi više stotina kuna. Blagajnica koja se u tom trenu našla na svom radnom mjestu ovo će neugodno iskustvo još dugo pamtiti.
Policija radi istrage
Ono što se dogodilo u ponedjeljak, 22. veljače oko 00.40 sati na području Centra u Ulici Pavla Hatza također je za svaku osudu.
Tamo su na ulici dvojica nepoznatih počinitelja napali i fizički nasrnuli na 21-godišnjeg prolaznika i pokrali mu sve što im se našlo pod rukom. Materijalna šteta iznosi nekoliko desetaka tisuća kuna, izvještava zagrebačka policija.
Pitali smo građane što misle o ovim groznim nedjelima koja im tjeraju strah u kosti. Nikome nije svejedno, a neki se boje manje, dok drugi ne žele nogom kročiti na ulicu kad padne mrak jer ne znaju što ih čeka.
“Biti napadnut iz čista mira nasred ulice, pa gdje ovaj svijet ide, to je užas. Bojim se ja zbog sebe, ali još više zbog djece. Mali mi ima 17, a mala 14 godina, strah me da ih netko tako bez razloga ne napadne. Iako nemaju nikad kod sebe neke velike novce, Bože moj, imaju džeparac, ali problem je kaj ne želim da ih netko tako straši pa da imaju traume”, govori nam Marijan koji živi u jednoj dvorišnoj zgradi nedaleko križanja Martićeve i Vojnovićeve.
