Gotovo 200 metara ispod Atlantskog oceana izgrađen prvi kružni tok!

Ove subote prva vozila i putnici provest će se kroz tunel Eysturoy na Farskim otocima.

I prije svečanog otvaranja ovaj je prolaz ispod Atlantskog oceana postao prava svjetska atrakcija, a svaki korak u njegovoj gradnji pratio se s velikom znatiželjom od Amerike do Novog Zelanda. Ono što ga izdvaja od čitavog niza sličnih projekata jest činjenica da će imati prvi kružni tok u jednom podmorskom tunelu.

Farski otoci, koji formalno pripadaju Kraljevini Danskoj, ali imaju autonomiju u nizu područja, donijeli su političku odluku o gradnji ovog tunela 2014. godine. Nakon što su obavljene sve pripreme, prva bušenja počela su u veljači 2017. godine. Bilo je predviđeno da će sve biti gotovo u roku od tri do četiri godine. I tako je bilo.

Eysturoyartunnilin, kako mu je izvorno ime, ima najveću dužinu od 10.800 metara (s pristupnim cestama 11.250 metara), širok je 10,25 metara, nagib mu je pet posto, a najniža mu je točka na 187 metara ispod mora. Povezivat će dva najveća farska otoka – Streymoy i njegova istočnog susjeda Eysturoy, a dosadašnju vožnju od Tórshavna do Runavík/Strendura skratit će s 55 na 17 kilometara, odnosno umjesto dosadašnje 64 minute trajat će svega 16 minuta (putovanje od Tórshavna do Klaksvíka skratit će se sa 68 na 36 minuta).


Čudo nad čudima

Sve je koštalo 166 milijuna američkih dolara i financirat će se od tunelarine, za koju je utvrđena cijena od 75 danskih kruna u jednom smjeru (oko 12 američkih dolara).

A što se spomenutog kružnog toka tiče, on neće biti samo jedna od prometnih funkcionalnosti za krak čija će gradnja ubrzo biti nastavljena, nego i pravo pravcato umjetničko djelo. Osmislio ga je lokalni umjetnik Tróndur Patursson, koji mu je u živoj prirodnoj stijeni dao oblik – meduze, i to u sedam boja. Sve je i oslikao različitim instalacijama i ljudskim figurama koje plešu folklor, piše Slobodna Dalmacija.

Čudo nad čudima!

Senad Bišćević, rođenog u Sanskom Mostu u BiH, a koji je do preseljenja na sjever Europe živio i radio u Splitu, prošao je sve do jedan kabel, svi alarmi i senzori, rasvjeta i ostalo što se tiče struje u novom arhitektonskom čudu. Bišćević je šef nabave i jedan od suvlasnika u norveškoj tvrtki “Roxel”, koju je angažirao glavni izvođač, moćni NCC (također Norvežani).

Ugradili smo više od 500 kilometara raznih kabela, 99 radara, 110 kamera, devet pumpnih postrojenja, kompletnu rasvjetu, kao i efektno osvjetljenje središnjeg rotora koji ima izgled meduze. Stvari su sa sigurnosnog aspekta tako posložene da niti kutija šibica ne može ispasti na kolnik ili u neki drugi dio tunela a da to senzori ne registriraju – tehničarski precizno dočarava Senad.

Tvrdi da ni Hrvatska ne bi trebala tunele ispod mora držati nekom neostvarivom misijom. Po njegovu mišljenju, to je možda bila i najbolja alternativa pelješkom mostu. S kineskom tvrtkom koja ga gradi, inače, susretao se i u Norveškoj, gdje su samo na jednom od objekata izgubili 200 milijuna norveških kruna, ali im je referencija značila puno više od minusa.

Ja znam ljeti ležati dolje kod sebe na plaži u Vodicama i uhvatiti se u razmišljanju kako bi tu baš dobro sjeo jedan tunel do Prvića. Ili, zašto ne povezati Split i okolicu s Bračem. To su otprilike iste udaljenosti kao ove na Farskim otocima, a dubina mora je i upola manja. Hrvatska ima strahovito jaku građevinsku operativu, ima stručnjake, a i novac za ovakve projekte nikad nije bio dostupniji. Pitanje je samo volje i vizije, politike mislim, kaže Senad Biščević.

Komentari